Očito da će građani Bosne i Hercegovine i ubuduće iz svog „džepa“ plaćati troškove liječenja dječjih bolesti međunarodnih integracija od kojih boluju ili će tek bolovati institucije Bosne i Hercegovine i njeni predstavnici.
„Slučaj Fikreta Hadžića, trostrukog ubice“
Fikret Hadžić protiv Bosne i Hercegovine Predstavka broj 11123/04 Evropski sud za ljudska prava 11. oktobra 2005. godine.
Fikret Hadžić se 17. marta 2004. godine obratio Evropskom sudu za ljudska prava sa predstavkom, žaleći se na uvjete (smještaj) u zatvoru i medicinski tretman u forenzičko-psihijatrijskom odjelu (aneksu) zatvora u Zenici u smislu člana 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Razlog njegovog boravka u toj ustanovi je trostruko ubistvo koje se desilo u maju 2002. godine i za koje je osuđen na 24 godine zatvora po osnovu presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine od 30. aprila 2003. godine.
Predmetni slučaj pred Evropskim sudom za ljudska prava je okončan sporazumno u korist Fikreta Hadžića, na način što je Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine, kao zastupnik interesa države Bosne i Hercegovine postiglo “prijateljsko rješenje” sa Fikretom Hadžićem, ponudivši mu, između ostalog, i iznos od 18000 KM (9000 eura).
Fikret Hadžić, je prihvatio ponudu tužene strane Bosne i Hercegovine, nakon čega je Evropski sud za ljudska prava donio odluku da se, po osnovu sporazumnog rješenja spora, daljnje ispitivanje predstavke prekida i predmet briše sa liste predmeta Evropskog suda.
U vezi sa ovim predmetom, odnosno odlukom Evropskog suda za ljudska prava, postavlja se jednostavno pitanje. Da li je Evropski sud mogao drugačije odlučiti, odnosno odlučiti u korist Bosne i Hercegovine.
Prvi preduvjet da bi Evropski sud za ljudska prava uzeo u razmatranje i meritorno raspravljanje predmeta i žalbenih navoda je sadržan u principu iscrpljivanja domaćih pravnih lijekova u državi protiv koje podnosilac predstavke podnosi predstavku (u našem slučaju u Bosni i Hercegovini).
U tom smislu, potrebno je odrediti da li bi u predmetu Fikreta Hadžića bio ispoštovan princip iscrpljivanja pravnih lijekova. Postavlja se pitanje koji su to domaći pravni lijekovi u Bosni i Hercegovini u momentu podnošenja predstavke bili dostupni Fikretu Hadžiću i da li su oni imali karakter efikasnih. Ono što je Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine propustilo izgleda da utvrdi, prilikom zastupanja interesa države Bosne i Hercegovine u ovom predmetu pred Evropskim sudom za ljudska prava, je da li se podnosilac predstavke Fikret Hadžić obraćao ijednoj domaćoj instituciji u Bosni i Hercegovini u pogledu efikasne zaštite svojih prava, prije samog obraćanja Evropskom sudu u Strazburu. Institucije u Bosni i Hercegovini, nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, putem kojih je Fikret Hadžić mogao tražiti zaštitu svojih prava su bile Ustavni sud Bosne i Hercegovine i Dom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu.
Međutim, Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine izgleda nije bilo upoznato sa činjenicom da je Fikret Hadžić 19. novembra 2003. godine podnio aplikaciju Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu istog sadržaja kao što je i sama predstavka upućena Evropskom sudu za ljudska prava. Da je Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine istaklo prigovor u svojim zapažanjima da se pred Domom, odnosno Komisijom za ljudska prava (kao domaćom institucijom u pogledu moguće efikasne zaštite prava podnosioca predstavke i pravnim sljednikom Doma za ljudska prava) vodi postupak sa identičnim činjeničnim supstratom i žalbenim navodima, Evropski sud bi bio primoran da primjeni član 35. stav 1. Evropske konvencije i predstavku odbaci zbog preuranjenosti, odnosno neisprpljivanja domaćih pravnih lijekova. Na taj način bi Bosna i Hercegovina dobila u svoju korist ovaj spor i uštedila 9000 eura građanima Bosne i Hercegovine.
Postupak pred Domom, odnosno Komisijom za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine je trajao sve do 8. maja 2006. godine kada je Komisija za ljudska prava donijela Odluku o prihvatljivosti CH/03/14826 Fikret Hadžić protiv Federacije Bosne i Hercegovine. Komisiji za ljudska prava, kao ad hoc instituciji za riješavanje preostalih predmeta podnesenih Domu za ljudska prava do kraja 2003. godine, je dobrodošla ova vijest iz Strazbura kako bi se na najlakši način riješila još jednog predmeta iz mase hiljada neriješenih, te ga brisala sa svoje liste predmeta, zahvaljujući već usvojenoj odluci Evropskog suda za ljudska prava.
Bilo kako bilo, zahvaljujući nesređenosti pravnog sistema u Bosni i Hercegovini i lošoj komunikaciji između pojedinih državnih institucija, desilo se to da je osuđenik Fikret Hadžić izigrao nadležne vlasti Bosne i Hercegovine i iskoristio to u svoju imovinsku korist. Daleko od toga da njegovi navodi o maltretiranju jesu ili nisu istiniti, daleko od toga da je zatvorski sistem u Bosni i Hercegovini idealan, ali zar nije dovoljna činjenica da građani Bosne i Hercegovine (uključujući i same članove porodice žrtava trostrukog ubice Fikreta Hadžića) kroz poreze finansiraju smještaj i hranu Fikreta Hadžića u zatvoru u Zenici, već će morati izdvojiti još dodatnih 9000 eura za njegove duševne bolove kroz budžet Bosne i Hercegovine. Umjesto da se novac iz budžeta od poreskih obveznika Bosne i Hercegovine ulaže u pametnije i svrsishodnije stvari, mi ga usmjeravamo za duševne bolove ubica.
Spor u Strazburu Bosna i Hercegovina je izgubila zbog trenutnog stanja u pravnom sistemu, odnosno „nedruželjubivosti“ samih institucija Bosne i Hercegovine i stručne nepripremljenosti zastupnika Bosne i Hercegovine pred novim izazovom koji se zove Evropski sud za ljudska prava u Strazburu.
Za one koji žele znati pojedinosti ovog slučaja puni tekst mogu pročitati ovdje.
Autor: Nokia6170
