BiH
0

Kolumna: Dodiku harmoniku

Sarajevo-x.com
Milorad Dodik (među rajom odmilja - Mile), nažalost, najveća je zvijezda u BiH. Mediji su od njega stvorili ikonu predevropske BiH i potpunu identifikaciju njegove ličnosti sa manjim entitetom u našoj zemlji. A, ni to nije bez razloga. Od količine gluposti koju izgovori laktaš iz Laktaša, može se napraviti enciklopedija aforizama.

Piše: Asim Bešlija

Dodik je uspio ovdje a poznati režiseri poput Žbanićeve, Tanovića, Begićeve, nisu. Oni su uspjeli 'samo' na globalnom nivou.

Oličenje jednog rasadnika besmislica koje se bez ikakve potrebe rasipaju među običnim narodom, kako srpskim u Republici Srpskoj, tako i drugim, jeste upravo naša najveća zvijezda – Mile. Zbog toga o njemu puno pišemo, puno ga slikamo i snimamo. Ima i guslara što su mu pjesme posvetili! A, Mile je zaslužio. Osim što je najveći Srbin među Srbima u Republici Srpskoj, kojemu se ima zahvaliti za izgradnju najveće zgrade koju neka vlada u BiH ima, Miletova hiperaktivnost nas kao uvjerava da je taj čovjek neumorni pregalac zbog kojeg ER-ES cvjeta. Ima Mileta i u luksuznom kabinetu, ali i na teferičima gdje mu mikrofon nije stran, ima Mileta i kad se pritišću dugmadi i režu vrpce na raznoraznim otvaranjima, ali može on i zaorati prvu brazdu da pokaže seljacima kako je, eto, blizak narodu. Čovjek je jednostavno novi Tito! Pa, pogledajte samo njegove privatizacijske dealove u stilu 'a, gdje sam tu ja?', pogledajte najave izgradnje 'mreže puteva kroz Republiku Srpsku' o kojem govori ko da se radi o asfaltiranju makadamskog puta. Sve teče, sve se mijenja, republika se razvija. Nek crknu federalni dušmani.

I ovo su samo fragmenti Dodikove medijske slike i onoga što on prezentira javnosti a što njegovim glasačima naprosto oduzima dah.

'On jednostavno ima hrabrosti uraditi ono što drugi nemaju', reći će vam oni što zdušno brane njegovu politiku. A, politiku vam je lako odbraniti kada imate na raspolaganju javni RTV servis koji ste kupili tako što mu izgradite zgradu, koja je, gle slučajnosti, odmah pored zgrade vlade. Ali ni ostali mu mediji u RS nisu ništa manje zahvalni jer im on jednostavno podiže adrenalin a usput i tiraže.

No, realnost je mnogo drugačija od one koja se vidi iz nove zgrade Vlade RS. Realnost je onakva kakvu je Dodik ne želi vidjeti i kakvu mediji u RS ne smiju prikazati. Republika Srpska danas je, kako jednom reče Bojan Bajić, nova nada naše zemlje, svedena na Banjalučki kanton. Nešto se dešava u Banjaluci i oko nje. Ostatak su jad i bijeda. Ako niste, odmah se provozajte od Bijeljine pa prema jugu. Naići ćete na gradove koji, osim što su tokom posljednjeg rata bili poprišta ratnih zločina, danas propadaju sami od sebe. Tamo nema razvoja, nema ulaganja, postoje samo obećanja. I to ona Dodikova. Obećao je Dodik 200 miliona maraka za istočne dijelove RS. A, za jedno veliko područje koje je žedno posla i novih radnih mjesta tih 200 miliona, koji svakako ne stižu, to je ništa. I još je gore što je na tom potezu od Trebinja pa sve do Bijeljine ljudi sve manje. Iz boljeg dijela BiH, njegovog istočnog ogranka, ljudi se sve više iseljavaju i to postaje jedan prazan prostor. A, da taj kraj odumire to pokazuje činjenica da upravo na potezu koji smo već pomenuli, živi jednak broj ljudi koliko i u sarajevskoj općini Novi Grad – oko 100.000! Težak život, neimaština, nepostojanje radnih mjesta, ili ukratko, od brašna i ulja ne može se živjeti. Putevi su u ovom dijelu zemlje najlošiji, turista gotovo da i nema, kulturna dešavanja su incident.

I upravo ovdje pada priča o Dodikovoj sveuspješnoj republici i jednoj ublehaškoj priči koja će trajati sve dotle dok Dodik mogne izdržati. Kad se zasiti, on će svoju sreću potražiti u udobnom Beogradu gdje se već osigurao nekretninama. Iza Dodika će ostati jedna velika pustinja, prostor nakrcan samo političkim nabojem 'svi su oni protiv nas', prostor na kojem nema kulturne produkcije, muzike, filmova, književnosti koji bi odgovarali današnjem globaliziranom društvu. Biće to teritorija političkog i nacionalnog identiteta sa ljudima ispranog mozga. Tek će se tada, u toj nekoj budućnosti, jasnije vidjeti visina cijene mraka i samozatvaranja na koje se uporno pristaje.

A, dok se to ne desi, Dodiku treba kupiti harmoniku pa nek uz nju promovira svoje projekte na stranačkim sijelima i sjednicama vlade. On je svakako gospodar zemlje, zraka i vode u RS. On ima monopol na istinu. A, istina je, zna se, samo jedna.