{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Kojim se jezikom sporazumijevaju gluhe osobe u BiH - bosanskim, hrvatskim ili srpskim?

29.3.2015. u 17:04
192
134
Kojim se jezikom sporazumijevaju gluhe osobe u BiH - bosanskim, hrvatskim ili srpskim?
192
Kojim se jezikom sporazumijevaju gluhe osobe u BiH - bosanskim, hrvatskim ili srpskim?
Foto: Ilustracija
Sa kojim poteškoćama se suočavaju gluhe osobe u BiH, iz kojeg razloga u našoj državi ne postoji rječnik znakovnog jezika, gdje i kako naučiti znakovni jezik i na koji način komunicirati s osobama koje ne čuju ili imaju oštećenje sluha?
Na nivou BiH postoji Zakon o upotrebi znakovnog jezika koji propisuje mnoge norme, te u kojem je, između ostalog, navedeno da se mora formirati i imenovati komisija koja će raditi na očuvanju i popularizaciji znakovnog jezika, izradi rječnika znakovnog jezika, te vršiti provjeru znanja tumača znakovnog jezika i izdavati im certifikate u skladu sa njihovom kompetentnošću. Ove osobe bi trebale biti registrovane u Ministarstvu pravde BiH kao zvanični tumači znakovnog jezika.

Međutim, od 2009. godine do danas ta komisija nije uradila aspolutno ništa, iz samo jednog razloga.

"To je ono što je vrlo interesantno u našoj državi Bosni i Hercegovini - za sve se moraju pitati ljudi iz oba entiteta. Nažalost, i u taj segment je umiješana politika, tako da imamo vječno pitanje – da li je taj jezik bosanski, hrvatski ili srpski? Znakovi koje koriste gluhe osobe su potpuno identični, mogu se razlikovati eventualno samo u izgovoru", govori za Klix.ba Jasminka Proho, tumačica znakovnog jezika i referentica za finansijsko-računovodstvene poslove u Udruženju gluhih Kantona Sarajevo.

Za kurseve znakovnog jezika potrebna pomoć institucija



Udruženje gluhih Kantona Sarajevo ovlašteno je da organizuje kurseve za učenje znakovnog jezika. No, budući da znakovni jezik kao takav nema rječnika, udžbenika, niti komisiju koja bi ga mogla ustanoviti kao jezik, učenje znakovnog jezika kroz kurseve se svodi na savladavanje osnova za osnovno komuniciranje i upoznavanje polaznika kursa sa gluhim osobama u cilju boljeg razumijevanja osoba sa ovom vrstom invaliditeta, njihovih potreba i poteškoća.

Za neke napredne kurseve, pojašnjava Jasminka Proho, primjerice, da bi neko radio kao prevodilac, sudski tumač ili pak asistent u nastavi u inkluzivnom procesu obrazovanja, ovo udruženje ne može organizirati kurseve jer nema rječnika.

Kako bi osoba koja se nikad ranije nije susretala sa znakovnim jezikom savladala osnove ovog načina komuniciranja, potrebno je da pohađa kurs u trajanju od oko tri mjeseca. Udruženje gluhih KS je ovakav jedan kurs posljednji put organizovalo prije dvije godine uz finansijsku pomoć Ministarstva obrazovanja Kantona Sarajevo, a pohađali su ga srednjoškolci u Kantonu Sarajevo, te studenti nastavničkih fakulteta.

"Nažalost, nismo imali više sredstava niti podršku i razumijevanje institucija kako bismo nastavili dalje. Ipak, nadamo se da će institucije u budućnosti imati više razumijevanja za to, jer je naša država potpisala i ratificirala UN konvenciju koja podrazumijeva jednake mogućnosti, ne samo za gluhe osobe, nego za sve osobe sa invaliditetom kako bi se one mogle potpuno ravnopravno uključiti u društvene tokove i osjećati kao pripadnici ovog društva", navodi Proho, te dodaje kako je stvaranje jednakih mogućnosti obaveza institucija na svim nivoima.

Osnovni savjeti za komuniciranje sa gluhim osobama



Jasminka Proho u razgovoru za Klix.ba pojašnjava koje su to predrasude sa kojima se gluhe osobe susreću u komunikaciji s drugima. Jedna od najčešćih je ta da gluhe osobe dobro čitaju sa usana.

"Oni prate pokrete usana, ali ta mogućnost i koncentracija na čitanje s usana kratko traje i zamorna je. Kad je u pitanju gluhoća, mi uvijek kažemo kako je to invaliditet koji se ne vidi. Obično ljudi u komunikaciji sa gluhim osobama imaju tendenciju da galame, što nema nikakvog efekta. Još jedna od pogrešaka jeste nepotrebna gestikulacija i mahanje rukama bez potrebe. Najbitnija stvar je pravilno govoriti, ne koristiti duge rečenice i voditi računa o tome da vam sagovornik može vidjeti lice, te da vam se iza leđa ne nalazi izvor svjetlosti", pojašnjava Proho i dodaje kako je i dodir veoma bitan, ali bez agresivnih pokreta.

Dodaje kako je prilikom savladavanja znakovnog jezika bitno da prsti budu savitljivi i gipki, budući da su upravo prsti i ruke ti koji prenose informaciju.

"Naša dosadašnja iskustva s polaznicima koji su pokazali interesovanje za učenje znakovnog jezika su pokazala kako uvijek postoji taj grč – kako nešto prevesti i objasniti jer nije bitno samo korištenje znakova, nego i facijalna ekspresija i kompletno tijelo osobe koja komunicira sa gluhom osobom", pojasnila je Proho.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: