{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Koga briga za demonstracije?

P
23.7.2008. u 19:58
0
31
Koga briga za demonstracije?
0
Koga briga za demonstracije?
Tim centra 'Populari' iz Sarajeva koji se bavi socio-ekonomskim istraživanjima nakon hapšenja Radovana Karadžića je proveo dan u Istočnom Sarajevu i Sarajevu provjeravajući šta se dešava i šta bi se moglo desiti kao reakcija na ovo hapšenje. Ono što su pronašli je potpuna ravnodušnost. Evo njihovih zapažanja.
Autor: Tim Centra za socio-ekonomske studije 'Populari'

"Karadžić je uhapšen!” – odjeknula je vijest u svim svjetskim medijima u ponedjeljak veče, 21. jula 2008. Instant-uključenje Zlatka Lagumdžije, ratnog potpredsjednika vlade BiH, a sada predsjednika Socijaldemokratske partije BiH, uživo u program CNN-a, svijetu prenosi dio sarajevske atmosfere: Sarajlije na ulicama grada. Slavlje, zastave i automobilske sirene. Atmosfera kao poslije neke velike sportske pobjede.
A u stvarnosti, tek nekoliko desetina ljudi na ulicama glavnog grada. Jeste slavlje, ali daleko od opisane euforije. Euforija se osjetila samo u redovima političara.
Lagumdžija priča o projektu, priča o ideji, idejnom tvorcu, ne toliko o Karadžiću samom. Kao i ostali političari. Predsjedavajući predsjedništva BiH, Haris Silajdžić, ratni ministar vanjskih poslova, na Federalnoj televiziji, jednom od javnih emitera, poručuje svima nama kako je sad “vrijeme da se uhapsi njegov projekat – Republika Srpska.” Ubrzo nakon toga stižu i reakcije drugih. Hrvatska stranka prava (HSP) pozdravlja ovaj potez, ali ga vidi samo kao inicijalni korak za ukidanje RS, a Sulejman Tihić, predsjednik (bošnjačke) SDA, nasljednik Alije Izetbegovića, tvrdi da je sad nužno "preispitati postojanje djela Radovana Karadžića - Republike Srpske", najavljujući mogućnost „nekontroliranih incidenata u RS-u.”

RASTEREĆENJE ZA REPUBLIKU SRPSKU

Očekivano, ovakve izjave izazvale su lavinu političkih reakcija iz RS-a, koje možda najbolje ilustruje izjava Mladena Bosića, predsjednika SDS-a, stranke koju je osnovao Karadžić: "Upravo ratni lideri FBiH očekuju od tog procesa mnogo više, očekuju da trinaest godina nakon završetka rata u BiH proglase svoju pobjedu".
No svi su čekali da se premijer Republike Srpske Milorad Dodik, najmoćniji političar u BH kako ga mediji vole zvati, oglasi. „...Hapšenje Karadžića jedno je veliko rasterećenje za Republiku Srpsku...Ona nije projekt Radovana Karadžića, nego je rezultat narodnog htijenja u dramatičnim događajima raspada bivše Jugoslavije" odgovorio je kolegama iz Federacije i možda razočarao neke od njih.

A šta misle ljudi? Osim nekoliko stotina njih koji su slavili na ulicama dva, možda tri bh. grada, ostali su u domovima gledali CNN. Gdje su oni koji trinaest godina čekaju pravdu? Kako reaguju nekadašnji Karadžićevi sugrađani? Da li ima traga nemirima koje predviđaju bošnjački političari? Vrijedi li dan poslije hapšenja sloboda kretanja u BiH?

DAN POSLIJE
Pale - ratna prijestolnica RS-a, 10:00 h


Na ulazu u Pale parkirana je policijska patrola i dvojica policajaca sneno posmatraju vozila koja prolaze kraj njih. Ne zaustavljaju nas. Običan radni dan. Obližnji shopping centar i pokoji stanovnik Pala u caffeu.

Trinaest godina unazad mjesto na kome pijemo kafu bilo je označeno crnom tačkom na svim mapama. Prije samo par godina na ovom mjestu mogli su se kupiti suveniri sa likom i djelom neuropsihijatra sa Pala. Pitamo za proteste, demonstracije. Ništa. A prijatelji iz “federalnog“ Sarajeva zovu, šalju poruke. Jesmo li Ok? Šta se gore dešava? Kažu, trebamo se čuvati.

Odlazimo u LOT (Liaison Observation Team) kuću, jednu od onih koje je uspostavio EUFOR kako bi imao uvida u situaciju na terenu. Četiri italijanska vojnika nas dočekuju na ulazu. Pozivaju nas na kafu i italjanske kekse. Pričamo o situaciji dan poslije hapšenja. Nakon što su čuli vijest o hapšenju Karadžića, LOT tim je otišao i u obilazak džamije na Palama. Sve je pod kontrolom. Nikakvih najavljenih skupova, nikakvih protesta. Njihov kapetan opisuje situaciju samo jednom riječju: „ravnodušnost“. Ljudi ne pokazuju niti interes niti nezadovoljstvo. Priča i da stanovnici Pala danas razmišljaju o jednom drugom političaru iz iste partije iz koje je Karadžić potekao - SDS, s kojim se ponose, načelnikom opštine Slobodanom Savićem. Zbog jednog jedinog razloga: ekonomskog napretka. Oni sada rade i u Federaciji i RS-u. Lautenbergove sankcije koje su nametnute od strane američkog Senata u decembru 1996. godine ovoj opštini, zajedno sa još nekolicinom opština u RS-u zbog nespremnosti za ispunjavanje svih zahtjeva iz Daytonskog sporazuma su skinute prije mjesec dana. Tad je američki Senat odlučio da opština Pale ne predstavlja prijetnju i da je pokazala spremnost za saradnju sa sudom u Haagu. Još jedna psihološka barijera za stanovnike Pala time je otklonjena.

Nismo uspjeli vidjeti niti jedno vozilo NATO-a ili EUFOR-a, pa čak ni u Koranima, naselju gdje se nalazi kuća supruge dojučerašnjeg bjegunca. Da li je moguće da u "srcu tame", kako još uvijek većina Sarajlija percipira Pale, nema ni traga od "nekontroliranih incidenata"?

Lukavica - važno srpsko uporište tokom rata, 14:00 h

Situacija u Lukavici, još jednom naselju koje je dio donedavno Srpskog, a danas Istočnog Sarajeva, je slična kao na Palama. Kišom okupane ulice su skoro pa sablasno puste. Odličan ambijent da probudi paranoju da se zapravo nešto u tajnosti sprema; da tu postoji neka opskurna organizacija koja kuje planove o oslobađanju svog prvog predsjednika iz ruku zlih proevropskih izdajica srpskog naroda. Ipak, ideja o zavjeri postaje sve manje vjerovatna nakon što nam mladić koji nas je uslužio kafom rekao: "kakve demonstracije, i da ih ima koga briga za to."

Sarajevo - glavni grad Bosne i Hercegovine, 18:00 h

Na popularnom internet portalu, Sarajevo-x.com, nešto prije 13:00 sati pojavila se vijest o proslavi Karadžićevog hapšenja na trgu Oslobođenja u Sarajevu, u organizaciji "Demokratskog omladinskog pokreta BiH" – nevladine organizacije koja je zapravo podmladak SDP-a. Ipak, slavlja nije bilo. Tek grupica od 20-ak sasvim slučajnih prolaznika, i nekolicina novinara. Momci sa zastavama BiH, bezuspješno pokušavaju animirati zbunjene građane. "OVO JE BOSNA" kliču ali ništa se ne dešava. I oni odustaju. Zašto ljudi nisu izašli na ulice objašnjava DaysleepeR, član foruma portala Sarajevo-x.com: "Taj je čovjek direktno i indirektno meni diktirao gdje ću se kretati četiri pune godine; ne želim više da uradim ništa vezano za tog čovjeka a što će okupirati moje vrijeme."

Karadžićevo hapšenje nije još više podijelilo BiH, kako se očekivalo. Samo je pokazalo realnost današnje BiH – da je svaki događaj, pa čak i neočekivan poput ovoga, prilika da BH političari započnu svoje predizborne kampanje. Dok su svjetski mediji izvještavali i podsjećali na Karadžićev angažman tokom rata, nazivajući ga Balkanskim kasapinom, naši političari pokušavali su zapaljivim izjavama skupiti poene za skorašnje izbore.

Za razliku od njih, i iza atmosfere koju je "nabildao" CNN, oni koji su imali razloga za slavlje nisu to učinili. Oni koje ova vijest nije usrećila, nisu protesirali. Umorni, ratnom prošlošću izgrebani ljudi, iz oba bh.entiteta, samo su nastavili dalje.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: