BiH
0

Ko je prvi čovjek "Delta Holdinga"?

Sarajevo-x.com
Miroslav Mišković
Miroslav Mišković
Miroslav Mišković prvi čovjek srbijanske Delte, najbogatiji čovjek u Srbiji, zauzima 891. mjesto na Forbesovoj listi milijardera, novi poslovni partner Fahrudina Radončića. Je li Mišković zaista samo impozantan biznismen ili je svoje bogatstvo stekao služeći Miloševićevom režimu?

Najmoćniji srbijanski biznismen, predsjednik "Delta holdinga", "suštinski vlasnik pola Srbije", kako prenosi Srpska reč, drži se u strogoj tajnosti medija, ali u vrhu kada je riječ o kupovinama najznačajnijih kompanija u tzv. balkanskom regionu. Nakon što je sklopio pakt o osvajanju Balkana sa hrvatskim tajkunom Ivicom Todorićem, vlasnikom Agrokora, udruženim snagama krenuli su u pohod na BiH uz svesrdnu pomoć jednog bh. gazde, vlasnika Avaza, Fahrudina Radončića.

Naime, svima je već poznata vijest da su Mišković i Radončić novi poslovni partneri te da planiraju "velike stvari u BiH" te da je Agrokor prije nekoliko dana ozvaničio kupovinu bh. kompanije VF komerc. Tako su se trojica gazda, iz komšijskih zemalja odlučili spojiti u zajedničkim projektima, a sve to u stvaranju imperije Mišković – Todorić – Radončić.

O porijeklu njihovih dobara spekuliše se u domaćim i susjednim medijima. Ali, čini se da je najmoćniji od svih ipak vlasnik "pola Srbije", Forbesov milijarder, Miroslav Mišković. Rođen je 1945. godine u Kruševcu. Završio je Ekonomski fakultet i poslije nekoliko vodećih pozicija u tamošnjim kompanijama, Mišković je 1990. imenovan za potpredsjednika Republičkog izvršnog vijeća, a 1991. godine osnovao svoju kompaniju "Delta Holding" u kojoj je kao suvlasnik imao 25 posto kapitala i sve to u vrijeme Miloševićevog uspona na vlast – kakva slučajnost.

Delta holding sastoji se od pet članica (Delta M, Delta MC, Delta Banka, Delta Osiguranje, Delta Sport), a svaka se opet grana na mnogo manjih poslovnih grupa. Samo Delta M, najveći član Miškovićevog carstva, grana se na više od deset drugih poslovnih jedinica.

Legenda kaže da je Delta M nastala u iznajmljenoj sobi beogradskog hotela “Slavija“, da Mišković nije imao ni tajnicu i da mu je bilo iznimno teško zaraditi prvi milion njemačkih maraka, iako je to uspio relativno brzo, jer je kao direktor društvenog preduzeća, Župe, i poslije kao potpredsjednik vlade pripadao i ekonomskoj i političkoj eliti. Bilo je to idealno za stjecanje kapitala ratnih godina, u doba UN-ovih trgovinskih sankcija Srbiji, piže hrvatski Nacional.

Kako tvrde iz Srpske reči, nad ovim "gigantom u ekspanziji, pak lebdi taman oblak sumnji". Logično je pitanje, otkud Miškoviću toliki početni kapital da osnuje tako jaku kompaniju u nestabilnim privrednim uslovima, a uzimajući u obzir sve rizike koje ovakav poduhvat nosi sa sobom. Kao državni službenik, ma kolike da su bile sve privilegije koje je uživao, nije moguće da je uspio uštedjeti toliko novca da osnuje vlastitu kompaniju i izraste u jednog od najbogatijih ljudi u Srbiji ako ne i na Balkanu. Kako tvrde u Srpskoj reči, „moguće je da upravo u tome leži rješenje enigme onog blaga koje je pripisivano Miloševiću, a koje kasnije nisu mogli da nađu ni uz pomoć Interpola“.

O povezanosti korumpiranih i lopova, ne treba govoriti. Svi se oni poznaju i prepoznaju te je moguće zato i povezati činjenicu da je Mišković 2001. godine otet te da se govorkalo i o mogućoj umješanosti "Jedinice za specijalne operacije". Valjda su otmičari nanjušili da se Mišković opario pa odlučili uzeti svoj dio kolača. No, otmičarska drama se nakon dvomilionskog ceha, koji je Mišković svojim kidnaperima platio, brzo okončala.

Kao jedan od dokaza o Miškovićevoj povezanosti sa Miloševićem, navodi se zaštitni znak "Delta hodinga" – trokut u obliku grčkog slova delta. Po toj teoriji svaki kut trokuta označava imena Miloševićeve supruge i djece, Mirjane, Marije i Marka. Sva imena počinju sa M pa je očito zašto se najveći član Miškovićevog privrednog carstva zove Delta M. U Nacionalu tvrde da je „po toj teoriji jasno i gdje su nestale stotine miliona dolara koje je Milošević pokrao u 13 godina vladavine – posredstvom Miškovićeve kompanije "oprane" su u inostranstvu".

Priča o Miškoviću tipična je za područje bivše Jugoslavije. Za vrijeme ratnih sukoba na ovim prostorima, bilo je izgleda najviše ratnog profiterstva i onih koji su se bogatili na račun žrtava, njihovih porodica, mladih vojnika i onih koji su svakodnevno preživljavali mukotrpna granatiranja, glad i neimaštinu. Nije to ništa novo. Možda je "bitka na Balkanu" koju je režirao Milošević sa saradnicima, bila samo filter za oduzimanje novca i maska za krađu i lopovluk. Žrtve nisu bile važne. Možda Mišković do sada nije vidno bio prisutan na bh. prostorima, ali izgleda da je svih ovih godina, ipak bio tu negdje, u našoj neposrednoj blizini, odlučivao o našoj sudbini. Stoga nije čudo da se vraća na velika vrata.