Komentar
0

Ko će platiti ceh?

Piše: <a href="mailto:[email protected]">Vlastimir Mijović</a>
Od adrese na koju će danas biti upućeno političko upozorenje tandema Bajden-Solana, ovise i konačne negativne posljedice koje će uslijediti ukoliko se ono ne usliši. Hoće li adresa biti BH lideri ili, pak, BH država, to jest svi mi - razlika je u kojoj se skriva lice naše bliske sudbine. Evropa i Amerika, naime, ne moraju nužno dići ruke samo od naše vlasti: skupa s tom vlašću, oni mogu odgurnuti i ovu nesretnu državu.

Nevolje koje danas imaju u kretanju svojim gradom Sarajlije će lako halaliti Bajdenu i Solani, ukoliko od njihove pompezne posjete bude kakve koristi. Pa i ako ne bude, bolje je halaliti nego od njih dvojice tražiti odgovornost. Što bi on njih tražili ono što ne tražimo od svojih (ili to činimo vrlo rijetko i vrlo stidljivo).

Javnost će sigurno biti razočarana nakon današnjih velikih razgovora koje s domaćim političarima vode američki vice-predsjednik i drugi čovjek ujedinjene Evrope. Nama su, kad već nema velikih djela, potrebne bar velike riječi. No, niti će ih izgovoriti Solana niti Bajden. Oni će pridikovati, savjetovati, preporučivati, kritikovati, ali podviknuti sigurno neće. Bar ne javno, zbog čega će javnost i pomisliti da je današnja politička gungula u Sarajevu samo još jedan beskorisni metež.

Uvjeren sam, međutim, da tako neće biti. Od blage priče koja će doći do javnosti, mislim da će iza kulisa pasti mnoge teške riječi. Niti je Bajden bez velike nužde potegao do naših krajeva, niti je Solana razgodio sve svoje silne briselske obaveze da bi mu danas u glavnom gradu BiH pravio društvo.

Ko zna, možda Solana i Bajden i sami jedan drugog u ponečemu danas iznenade, no – mislim da oni ipak dolaze sa pomno usaglašenom pričom: dva čovjeka, jedan jezik. Dva kontinenta – jedna politika.

Evropljanin i Amerikanac danas će u Sarajevu, i to iza scene, izreći dosad najozbiljnije upozorenje da se uozbiljimo! Te da Bosnu okrenemo ka Evropi, ka ustavnim promjenama i drugim reformama, ka potezima koji državu treba da osnaže i učine znatno funkcionalnijom. Nimalo ne sumnjam u izricanje tog upozorenja. No, od adrese na koju će ono biti upućeno, ovise i konačne negativne posljedice koje će uslijediti ukoliko se ono ne usliši. Hoće li adresa biti BH lideri ili, pak, BH država, to jest svi mi - razlika je u kojoj se skriva lice naše bliske sudbine. Evropa i Amerika, naime, ne moraju nužno dići ruke samo od naše vlasti: skupa s tom vlašću, oni mogu odgurnuti i ovu nesretnu državu. Ma koliko to nepravedno bilo, s tom mogućnošću moramo računati.

To čega se plašim je, dakle, da posjeta Solane i Bajdena predstavlja posljednju veliku šansu koja se Bosni i Hercegovini pruža za prisajedinjenje prosperitetnom svijetu, i to šansu koju naši političari neće ozbiljno shvatiti, još manje će raditi na tome da je iskoriste. A onda će nam se, ukoliko evro-američki tandem danas otvoreno ne priprijeti liderskim muljatorima (nekim posebno), ukoliko za neiskorištenu šansu njima ne mahnu crvenim kartonom, dogoditi ono najgore: ceh će platiti svi ovdašnji građani i narodi.

Pitanje svih naših pitanja stoga glasi: hoće li zbog očiglednih neuspjeha koje bilježi ova zemlja kazna stići one koji tu zemlju vode, znači lidere, ili pak one koji u toj zemlji žive, dakle građane?

Vjerujem da dijelim i vaše strahove kad pomišljam da će ceh platiti ovi drugi, to jest mi. Jer, moćni Amerikanci i Evropljani već su nam više puta otvoreno skretali pažnju na to da smo te koji nas stranputicom vode uvijek u stvari birali mi sami. Pa stoga i treba da snosimo posljedice svog sopstvenog izbora.

Mnogi smatraju, i nisu baš u krivu, da su takve riječi koje nam upućuju sa Zapada u stvari samo izgovor za njihovu neaktivnost ili političku blagost prema gospodarima naše nesreće, jeftina izlika za neispunjavanje međunarodnih obaveza prema ovoj zemlji. Jer, ne zaboravimo, prekidajući 1995. godine rat, svjetski moćnici su se obavezali i da će nadzirati i usmjeravati mir. A svjedoci smo da to čine sve nevoljkije, sve aljkavije i sve mrzovoljnije.

Nikakve tu tajne nema: za bolju Bosnu i Hercegovinu potrebno je bolje državno i političko vođstvo. A do njega se može doći samo sinergijom stranih pritisaka i veće (samo)kritičnosti ovdašnjih građana u odbiru onih koji će da ih vode. Tek tada naša vlast može biti odgovornija i uspješnija. Bilo da na scenu stupe novi ljudi i nove stranke, bilo da se ovi koji sada vladaju ozbiljno reformišu i prevaspitaju. Jer ovako ne ide.

Ide, u stvari, ali nizbrdo – strmoglavo.