Autor knjige je norveški novinar koji je od 1994. godine izvještavao o dešavanjima u regionu.
Knjiga je na norveškom jeziku izašla 2007. godine, ali tek sada je prevedena na bosanski jezik. Za Nilsena je taj prevod, i promocija u Sarajevu, kako je rekao, "izuzetna čast i velika radost".
Tokom višegodišnjeg istraživanja za ovu knjigu, Nilsen je sakupio dokumente koji govore o planiranju ratova u Jugoslaviji, ali je došao i do transkripta telefonskih razgovora između Radovana Karadžića i Miloševića, koji su dio obimne haške dokumentacije.
"Bio je to cinik sa političkog vrha jedne zemlje u kojoj propaganda i manipulacija zauzimaju visoko mjesto. Cijelu jednu naciju on je vodio u ambis držeći je sve vrijeme u uvjerenju da je krivica za nastalo stanje stvari isključivo kod onih drugih", piše Nilsen koji Miloševićeve metode opisuje kao “hitlerovske”.
"Milošević je imao isti Hitlerov recept kada je bilo u pitanju skrivanje tragova zločina. On je veoma rado razgovarao u četiri oka, jedan na jedan, tako da niko nije bio siguran o čemu je s kim razgovarao, prije i poslije", piše Nilsen.
On u knjizi napominje kako dokumentacija koju mu je bila dostupna pri istraživanju pokazuje da se malo toga u BiH, Hrvatskoj i na Kosovu dogodilo spontano ili slučajno, "kako prije tako i za vrijeme ovih ratova".
"Većina aktivnosti bila je planirana i to na najvišem nivou. I u većini slučajeva, u najvećoj tajnosti.”
Na promociji knjige, Nilsen je rekao da ga je pri istraživanju i pisanju vodio "lični angažman protiv surovog i nemilosrdnog rata" koji se odvijao usred Evrope 90-tih godina, a u kojem su civili bili najveće žrtve".
“Inače sam novinar koji je pratio međunarodne odnose i tako sam došao u BiH za vrijeme rata, 1994. godine. Moja obaveza kao novinara i čovjeka bila je da dođem ovdje”, pojasnio je Nilsen.
Prema njegovim riječima, iako je u ovoj knjizi uspio skupiti mnoštvo činjenica, u arhivama Haškog tribunala još uvijek se nalazi dosta materijala koji čekaju na historičare i istraživače koji bi ih obradili i objavili. Samo u Miloševićevom spisu nalazi se preko 50.000 stranica usvojenih dokaza, uz na stotine hiljada drugih pisanih materijala, kao i audio i video snimaka.
Prema Nilsenovom tumačenju, kako se odvijao sudski proces protiv Miloševića u Hagu, povećavale su se i mogućnosti za tumačenje planiranja i vođenja rata.
“Upravo na tome sam počeo raditi i o tome govori ova knjiga”, kazao je Nilsen i dodao da je Milošević bio informisan o dešavanjima u BiH, tačnije Srebrenici, ali da nije uradio ništa da spriječi genocid.
Promotor knjige profesor Mirko Pejanović rekao je kako će ona biti korisna za dalja istraživanja, "politološka, historijska i sociološka".
"Knjiga ima svoju osobenu važnost u tome što je autor, analitičkim pristupom, prikupio izvorne dokumente o periodu u kome je Milošević došao na političku scenu u Srbiji, djelovao na toj političkoj sceni, posebno u vremenu krize jugoslovenske federacije, njenog raspada, u vremenu ratova u bivšoj Jugoslaviji i u vremenu prije Dejtonskog mirovnog sporazuma i nakon", kazao je Pejanović.
Prema njegovim riječima, posebno zanimljiva su poglavlja koja se odnose na BiH, a u kojem piše o Miloševićevom odnosu prema BiH, kao i odnosu između Miloševića i Radovana Karadžića.
"Tu se mogu naći dokumenti koje mi, do sad, nismo imali priliku, u tako izvornom obliku, čitati i znati. Autor nam je pomogao da vidimo nekoliko perioda ili nekoliko faza u kojima Milošević razvija svoju strategiju, političku koncepciju “Svi Srbi u jednoj državi", rekao je Pejanović.
Pisac pogovora i promotor profesor Esad Bajtal je dodao kako naslov knjige nije slučajan jer ukazuje na dva ponašanja Miloševića, i to ono u ratu i ono u Haagu.
"U Haagu je Milošević krivce za rat, koji je poveo, koji je projektovao, i koji je vodio zločinačkim metodama, pokušavao prikazati kao da su svi krivi za njihov nastanak, osim njega", pojasnio je Bajtal.
