Svjedočio Veljko Lubura
9

Karadžić negirao da je civilima u Sarajevu smišljeno uskraćivao struju

FENA
Radovan Karadžić (Foto: Arhiv/AFP)
Radovan Karadžić (Foto: Arhiv/AFP)
Bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić danas je preko svjedoka Veljka Lubure na suđenju u Haagu nastojao da negira navod optužnice da je civilima u Sarajevu smišljeno uskraćivao struju.

Lubura, koji je za vrijeme rata bio direktor Elektroprenosa na Ilidži, izjavio je, međutim, da mu nikada niko od političkih i vojnih lidera RS-a nije naredio da obustavi isporuku struje Sarajevu.

“To ne bih učinio čak i da sam dobio takve instrukcije”, naglasio je svjedok. Lubura je posvjedočio da su pretežno muslimanske snage opstruirale opravku dalekovoda, koji su većinom bili na njihovoj teritoriji.

Naveo je primjer trafostanice u Vogošći, čiju opravku su muslimani sprečavali kako struju ne bi imala vojna fabrika Pretis na srpskoj teritoriji.

Po svjedoku, paravojna formacija Jusufa Juke Prazine je sredinom 1992. granatirala trafostanicu u Blažuju, i zbog toga sjeverozapadna naselja u Sarajevu nisu imala struje do januara 1993. godine.

Optužnica tereti Karadžića za teror nad civilima u Sarajevu dugotrajnim granatiranjem i snajperskim djelovanjem, podsjetio je Birn Justice Report.

Uskraćivanje struje, vode i gasa stanovništvu bilo je, prema tužiocima, Karadžićevo sredstvo pritiska na vlasti u Sarajevu da prihvate njegove uvjete za prekid rata.

Tokom unakrsnog ispitivanja, tužiteljka Ann Sutherland je svjedoku Luburi sugerisala da su postojali i drugi vodovi za isporuke struje Sarajevu i da bi one bile moguće da je bilo političke volje.

“Naravno da je bilo moguće”, potvrdio je svjedok. Optuženi Karadžić pred sudije je izveo još dvojicu svjedoka - ljekara Milana Pejića i bivšeg vojnika Vogošćanske brigade VRS-a Gorana Sikiraša.

Raspravno vijeće je znatne dijelove njihovih izjava u kojima su govorili o zločinima nad Srbima, odbacilo uz obrazloženje da to nije predmet suđenja.

Doktor Pejić, nekadašnji načelnik klinike u bolnici Koševo, izjavio je da je od njega u aprilu 1992. traženo da potpiše izjavu da je “Karadžić ratni zločinac, da mu treba uzeti titulu doktora i zabraniti mu da radi zbog navodnih snajperskih napada na civile”.

U bolnicu Koševo, Pejić je, kako je izjavio, prestao da odlazi u maju 1992., nakon što su muslimanske “Zelene beretke” pokušale da srpske medicinske radnike izvedu iz autobusa kojim su išli na posao, što je spriječio upravnik bolnice Lutvo Hodžić.

Pejić je posvjedočio i da je u improvizovanu bolnicu u fabrici žice UNPROFOR dopremio “pet-šest boca” kiseonika, ali da je u jednoj pronađen barut, a u drugoj upaljači za eksploziv.

Svjedok Goran Sikiraš je kao spontane opisao podizanje barikada u Vogošći, u martu 1992., i organizovanje Srba u jedinice za odbranu naselja.

Kako je kazao, njegovo selo Grahovište u okolini Vogošće i druga srpska naselja “muslimani su počeli neselektivno da granatiraju” u maju 1992. iz obližnje Kobilje Glave, pri čemu su ubijeni i ranjeni civili, a ostali mještani su se sklonili u šume.

U unakrsnom ispitivanju, tužioci su Sikirašu prikazali snimak na kojem Jovan Joja Tintor, tada visoki zvaničnik Srpske demokratske stranke (SDS), kaže da je on organizovao barikade u Vogošći i Sarajevu i da je to bila “briljantno izvedena akcija, na kojoj mogu da nam pozavide i svi vojni organizatori”.

Sikiraš je odgovorio da za to nije znao, jer je bio u svom selu.

Sudsko vijeće naložilo je optuženom da do 14. decembra značajno skrati spisak od više od 500 svjedoka, zbog “ponavljanja” i “irelevantnosti” njihovih iskaza.

Suđenje Karadžiću, koji je optužen i za genocid u Srebrenici, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce, nastavlja se sutra.