Počeo s iznošenjem odbrane
772

Karadžić: Ja bih trebao biti nagrađen za svoja djela

Klix.ba
Radovan Karadžić (Foto: AFP)
Radovan Karadžić (Foto: AFP)
Radovan Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske, optužen za genocid, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, teroriziranje stanovništva Sarajeva i uzimanje pripadnika “plavih šljemova” za taoce počeo je s iznošenjem svoje odbrane pred Međunarodnim sudom za bivšu Jugoslaviju. Na samom početku kazao je kako bi on "trebao biti nagrađen za svoja djela, jer je on mirotvorac i nije želio da dođe do rata."

"Učinio sam sve što je bilo u mojoj moći da izbjegnem rat i umanjim ljudsku patnju", kazao je Karadžić, dodavši da je on blag i tolerantan čovjek koji ima razumijevanja za druge.

Na početku iznošenja odbrane, koji se brani sam, kazao je kako je "nekoliko puta zaustavljao srpsku vojsku u trenucima kada je bila nadomak pobjede."

Također, rekao je da je upravo on tražio mirovne sporazume te poštivanje humanitarnog i međunarodnog prava.

"Broj žrtava u proteklom ratu bio je tri do četiri puta manji nego što je u javnosti prezentovano", rekao je optuženi.

"Kako vrijeme prolazi istina će biti sve jača, a optužbe i propaganda, laži i mržnja će slabiti. Apsolutno nije istina da su Srbi granatirali Sarajevo bez razloga 44 mjeseca", istakao je.

Dodao je da se njemu treba suditi samo za političku glupost, jer je imao previše povjerenja u ljude u koje nije trebao imati te da početak rata nema nikakave veze s njim i da nije mogao ništa učiniti kada je rat počeo bjesniti.

Na Karadžićevom spisku je 16 svjedoka koje planira da pozove u drugoj polovini oktobra. Među prvim Karadžićevim svjedocima su ruski pukovnik Andrej Demurenko, koji je bio u UNPROFOR-u u Sarajevu i oficir Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a Stevan Veljović, kao i Blagoje Kovačević, Dušan Škrba, Milorad Džida, Dragan Maletić, Slavko Gengo i četiri zaštićena svjedoka.

Karadžić je optužen za genocid nad više od 7.000 Bošnjaka u Srebrenici, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, teroriziranje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada i uzimanje “plavih šljemova” UN-a za taoce, u periodu od 1992. do 1995. godine.