Karadžić, koji se brani sam, najavio je da će prvi svjedok njegove Odbrane biti ruski pukovnik Andrej Demurenko, koji je bio u UNPROFOR-u u Sarajevu. Demurenko će, prema najavi Odbrane, posvjedočiti da je, istragom koju je sam proveo, utvrdio da minobacačka granata koja je 28. augusta 1995. ispred sarajevske pijace Markale ubila 43, a ranila 75 osoba, nije bila ispaljena sa položaja Vojske Republike Srpske (VRS).
Na Karadžićevom spisku 16 svjedoka koje planira da pozove u drugoj polovini oktobra još su vojni posmatrač UN-a Irac Paul Conwey, bivši pripadnici UNPROFOR-a iz Kanade John Russell, Michel Gauthier i Stephan Joudry, koji će, kako se očekuje, također svjedočiti o dvije eksplozije na Markalama.
Među prvim Karadžićevim svjedocima su i oficir Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a Stevan Veljović, kao i Blagoje Kovačević, Dušan Škrba, Milorad Džida, Dragan Maletić, Slavko Gengo i četiri zaštićena svjedoka, javio je BIRN.
Karadžić je za izvođenje dokaza Odbrane tražio 600 radnih sati, ali mu je Raspravno vijeće odobrilo 300 sati, koliko je za svoj dokazni postupak utrošilo i Tužilaštvo. Odbrana je na tu odluku uložila žalbu, o kojoj još nije donijeta odluka.
Bivši predsjednik RS-a je nagovijestio i da namjerava da pred Vijeće izvede čak 600 svjedoka, ali su mu sudije preporučile da broj svjedoka znatno smanji, ocjenjujući da iskazi mnogih od njih nisu važni za predmet ili se ponavljaju.
Kako je najavio, Karadžić će svjedoke izvoditi po istom, hronološkom redoslijedu iz optužnice po kojem je to učinilo Tužilaštvo. Iskazima svjedoka Karadžić će se prvo braniti od optužbe za zločine u Sarajevu, a potom od navoda optužnice o progonu nesrba iz općina širom BiH, uzimanju međunarodnih talaca i genocidu u Srebrenici.
Na kraju odbrane Karadžić namjerava da izvede svjedoke koji bi trebalo da negiraju iskaze “insajdera” iz VRS-a. Odbranu pred Tribunalom, ukoliko odluči da svjedoči, okončat će sam Karadžić.
Tokom svog dokaznog postupka, tužioci su pred sudije “uživo” izveli ukupno 195 svjedoka, dok su još toliko svjedočanstava u spis uveli u pisanom obliku. Krajem juna, Pretresno vijeće Tribunala odbilo je Karadžićev zahtjev da bude oslobođen poslije dokaznog postupka Optužbe, zasnovan na tvrdnji da njegova krivica nije dokazana. Sudije su utvrdile da je u prvom dijelu suđenja izvedeno dovoljno dokaza protiv Karadžića po deset tačaka optužnice, uključujući i onu za genocid u Srebrenici. Raspravno vijeće je, međutim, Karadžića oslobodilo krivice po tački optužnice koja mu je na teret stavljala genocid nad Bošnjacima i Hrvatima u BiH, van Srebrenice, ocjenjujući da tužioci nisu dokazali namjeru vodstva RS-a da u sedam bosanskih općina potpuno ili djelimično uništi nesrpsko stanovništvo. Na ovu odluku Tužilaštvo je uložilo žalbu.
Karadžić je optužen za genocid nad više od 7.000 Bošnjaka u Srebrenici, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, teroriziranje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada i uzimanje “plavih šljemova” UN-a za taoce, u periodu od 1992. do 1995. godine.
Suđenje Karadžiću počelo je krajem oktobra 2009, ali je Tužilaštvo prvog svjedoka pred sudije izvelo sredinom aprila 2010. godine. Izvođenje dokaza protiv Karadžića tužioci su završili 25. maja ove godine. Prvu optužnicu protiv Karadžića Tribunal je podnio krajem jula 1995, ali je on ostao na slobodi do 21. jula 2008. godine, kada su ga u Beogradu uhapsile vlasti Srbije. Devet dana kasnije, prebačen je u pritvor Tribunala u Scheveningenu.