Ona je sinoć u 22.50 sati preminula u Univerzitetskom kliničkom centru Tuzla. Kada je dovezena u bolnicu njeno opće zdravstveno stanje je bilo izuzetno loše, a bolovala je i od gangrene, potvrđeni je za Klix.ba u UKC Tuzla.
Sestre su živjele u samoizolaciji dvadesetak godina, odbijale su bilo kakav kontakt s drugim mještanima, a posljednjih dana niko ih nije vidio da izlaze iz kuće. Komšijama je to bilo sumnjivo, pretpostavljali su da su mrtve, pa su tražili pomoć i od lokalnog suda i Tužilaštva TK, odnosno dozvolu da uđu u trošnu kuću i vide šta se dešava. Sinoć su, nakon brojnih administrativnih zavrzlama, komšije i ušle u kuću i izvukle Eminu, a potom je odvezli u UKC Tuzla, dok je Džemila sama izašla iz kuće. U UKC Tuzla je za Klix.ba rečeno da je ona samo bila u pratnji starije sestre koja je preminula te da nije primljena kao pacijent. Danas je vraćena u Kikače.
Sestre nisu imale u kući struju, vodu, niti bilo kakve uvjete za život. Direktor Centra za socijalni rad Kalesija Izet Hodžić je za Klix kazao da one nisu bile ni korisnice bilo kakve socijalne pomoći te da uopće nisu imale ni lične dokumente.
"One kod nas nikada nisu bile evidentirane na osnovu bilo čega, niti je bilo ko nama ukazao na stanje u kojem žive. Mi smo se jučer frapirali kada smo dobili tu informaciju o njima. Sve vrijeme smo jučer bili u kontaktu s policijom, predlagali smo da zajedno uđemo u tu kuću, bez obzira što nije bilo odobrenja Tužilaštva, ni Suda. Radnici Centra za socijalni rad jutros su bili tamo i razgovarali sa mlađom sestrom Džemilom. Kontaktirali smo i sa UKC-om i dogovorili kako da se Eminino tijelo preuzme radi dženaze i ukopa", kaže Hadžić.
Sestre uopće nisu bile evidentirane ni u CIPS-ovoj bazi podataka. Otkako su im roditelji umrli, odnosno kada im je otac umro prije 20-ak godina, one su prestale komunicirati s bilo kim.
"Postoji i treća sestra. Ona živi u Teočaku, ali njih dvije nisu imale nikakav kontakt s njom. Ono što su meni radnici Centra za socijalni rad kazali, a što su vidjeli na terenu, je to da je u kući izuzetno čisto i uredno, ali je kuća sama po sebi užasno neuvjetna za život. To je stara trošna kuća koja nema ni kupatilo", opisuje Hadžić.
Sestre Sakić su preživljavale zahvaljujući zemlji koju su obrađivale i proizvode prodavale na pijaci, kažu nam komšije.
Navodno su komšije u više navrata pokušavale da im pomognu, da im osiguraju bolji smještaj ili barem struju i vodu, ali su one to odbijale. U narednim danima će biti poznato šta će se dogoditi sa Džemilom i ko će o njoj preuzeti brigu.
