Udruženje okuplja grupu mladih, eminentnih, već dokazanih stručnjaka u oblasti prirodnih nauka, opredijeljenih za novi koncept obrazovanja zasnovan na pozitivnoj filozofiji življenja, ekološkoj etici i principima održivog razvoja neophodnim za očuvanje i unapređivanje životne sredine i ostvarivanje višeg kvaliteta življenja. O radu ovog udruženja, interesima mladih za nauku te ciljevima za Agenciju FENA govori direktorica Belma Kalamujić, dr. bioloških nauka.
Kako biste opisali Udruženje GENOFOND?
Ljudi u BiH uživaju tu blagodat da žive na području koje je tokom posljednjeg ledenog doba pružilo utočište brojnim životinjskim i biljnim vrstama, što je i razlog da Bosna i Hercegovina ima jedan od najbogatijih i najinteresantnijih biljnih i životinjskih genofondova u Evropi. No, s druge strane, umjesto da smo tu činjenicu iskoristili u pozitivnom smislu, u posljednje dvije decenije svjedoci smo potpuno suprotne prakse, intenzivne i gotovo agresivne devastacije prirodnih bogatstava ove države.
Biti dio problema ili postati promjena koju želiš vidjeti, za nas je izbor bio jasan. Zato smo i osnovali Udruženje GENOFOND radi promocije ideja i podizanja svijesti o važnosti zaštite i očuvanja živoga svijeta oko nas. Udruženje okuplja grupu mladih, ali eminentnih, već dokazanih stručnjaka na polju prirodnih nauka. Odlučili smo svoja znanja i vještine stečene kroz formalno obrazovanje i profesionalni rad iskoristiti da pokušamo pokrenuti neke pozitivne ekološke trendove. Ljudi koji su okupljeni oko ideje GENOFOND-a rade kao volonteri, po svojoj svijesti i iz čiste ljubavi prema ovoj zemlji.
Bavite se očuvanjem endemskih i autohtonih vrsta. S obzirom na to da BiH nema aktuelne crvene knjige ni crvene liste (lista koju je uradio Čedomil Šilić je vjerovatno zastarjela) da li se vi kao Udruženje možete uključiti ili inicirati u to da BiH konačno dobije crvenu knjigu?
Da, Bosna i Hercegovina se osim jedinstvenom florom i faunom, karakteriše i time da je jedna od rijetkih članica Ujedinjenih nacija koja nema zvaničnu nacionalnu "crvenu listu“. Iako je Bosna i Hercegovina potpisnica 46 međunarodnih dokumenata iz oblasti okoliša, na državnom nivou ne postoji zasebno ministarstvo koje bi se ekskluzivno bavilo problemom okolišne politike i zaštite prirode, već je taj zadatak dodijeljen Ministarstvu za vanjsku trgovinu i ekonomske odnose, što govori mnogo samo za sebe.
No, treba pohvaliti inicijativu Federalnog ministarstva okoliša i turizma za kreiranje crvenih lista flore i faune Federacije BiH. U kreiranju lista učestvovali su naše kolege s Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu, a liste je moguće pogledati na internetskoj stranici Ministarstva. Međutim, te liste ne smiju biti cilj same sebi, već samo elementarni preduvjet za dalja istraživanja i kreiranje konkretnih programa konzervacije i biološke revitalizacije.
Kako podići svijest o očuvanju rijetkih vrsta?
Upravo je to ključna stvar i to je ono na šta se i mi, kroz naše projekte u Udruženju, fokusiramo. Edukacija je najvažnija, jer je neznanje čovjekov najveći neprijatelj. Shvatamo da će ljudi često reći da je ekologija sporedna stvar u državi u kojoj je ekonomsko stanje vrlo ozbiljno. No, neophodno je ljude naučiti kako koristiti prirodu na način da sebi i drugima osiguraju dugoročnu egzistenciju, a ne da zatru neku vrstu radi jedne ili dvije dnevnice, a da prekosutra opet budu gladni. Kada ste mala država, vaša, ne samo naučna, već i ekonomska, prednost leži u resursima koji su specifični, kojih nema na drugim dijelovima planete. Oko takvih resursa mogu se izgraditi programi koji će na efikasan način povezati ekologiju i ekonomiju. Konačno, struka i praksa su pokazali da je mnogo jeftinije zaštititi neki resurs, nego ga pokušati povratiti nakon njegovog uništenja.
Svijest jednog društva pokretač je svih promjena, zato je jako važno raditi na afirmaciji prirodnih bogatstava BiH baš među njenim stanovnicima, koliko god to apsurdno zvučalo. Čini mi se da smo taj vlastiti kompleks inferiornosti, koji iz neobjašnjivih razloga njegujemo, projektovali i na ovu prekrasnu zemlju. Često 'ispada' da stranci koji dolaze u BiH više cijene prirodu ove zemlje od nas, što je nelogično. Mediji, u cijeloj toj priči, mogu odigrati vrlo važnu ulogu, s obzirom na to da moderan čovjek često svoje mišljenje formira prema onome što je vidio, čuo ili pročitao u javnim medijima.
U kontekstu podizanja svijesti o očuvanju prirode, GENOFOND već drugu godinu provodi projekat pod nazivom „Atrina mala škola ekologije“ u sarajevskim osnovnim školama. Ideja projekta je generacijama koje stasavaju, na zabavan i kreativan način, objasniti šta su to endemi, koja je važnost njihove zaštite i, konačno, kakva je naša korist od toga. Pozitivne reakcije na taj projekat i među mališanima i među nastavnicima prevazišle su i naša očekivanja, pa se nadamo da će ovaj projekat dobiti svoje finansiranje i u budućnosti.
Kako uopće popularizirati nauku?
I to je još jedno vrlo važno pitanje. Kao što sam rekla, mediji imaju veoma veliku moć u modernom društvu, a posebno među mladima koji su danas više nego ikada izloženi njihovom uticaju. Zato je veoma važno da slika naučnika, pogotovo onih mladih, u medijima bude pozitivna. Kada mlađe generacije vide da biti obrazovan ne znači da ne možeš ujedno biti i duhovit, moderan i cool, onda će i oni željeti da budu takvi.
Mislim da kada vlastitim primjerom date svom znanju i radu konkretan, pozitivan kontekst, onda vas i drugi ljudi žele slijediti. Stoga je jako važno da i naučnici budu spremni biti mnogo više prisutni u javnosti. I, naravno, jako je važno mladim ljudima pokazati kako je nauka ustvari veoma zabavna i dinamična jer ona to zaista i jeste. Zato i jesu važni događaji poput „Noći istraživača“, na kojoj je i GENOFOND ove godine s velikim zadovoljstvom učestvovao. I neobično je važno takav koncept prezentacije znanja prenijeti i u formalno školstvo, koliko god je to moguće, i školi vratiti status mjesta na koje se želi ići, a ne mjesta na koje se nevoljko mora ići.
Koliko je mladih naučnika angažirano u Udruženju, koji je njihov status?
U Udruženju aktivno djeluje desetak mladih naučnika, mlađih od 35 godina, uz nekoliko naših iskusnijih kolegica i kolega čiji su nam savjeti od neizmjerne koristi. Radi se o mladim ljudima različitih profila koji, osim svojih primarnih zanimanja, volonterski rade u GENOFOND-u. Svi oni imaju i dugogodišnje iskustvo u nastavi, na različitim nivoima obrazovanja, tako da su nam poznate i boljke bivanja „s druge strane katedre“. Suštinski, sve probleme i manjkavosti koje smo uočili kroz vlastito školovanje i rad prepoznali smo kao ciljeve na kojima treba raditi, organizovali smo se i tako je nastao GENOFOND.
Znamo da je nauka prilično obezvrijeđena pa u skladu s tim ni naučnici pogotovo mladi ne mogu se pohvaliti primanjima. Da li Vaše udruženje čini nešto na tom polju, mislim na valorizaciju rada i kroz materijalna primanja mladih naučnika?
Najvećim dijelom naš rad na projektima Udruženja bazira se na našem entuzijazmu i volonterskom radu. Želja nam je bila da skromna finansijska sredstva koja dobijemo za naše projekte jednim dijelom iskoristimo za angažman studenata s fakulteta prirodnih nauka. Ideja je da kroz uključivanje studenata u realizaciju naših projekata studentima pružimo priliku da uče od iskusnijih kolega, stiču svoja prva profesionalna iskustva i, zašto ne, zarade svoj prvi honorar radeći u struci.
Naše društvo još živi pod dojmom kako vam država treba osigurati posao. Međutim, vrijeme u kojem živimo zahtijeva da sami sebi stvarate radno mjesto. Zato i želimo da pokažemo mlađim kolegama da je rad u nevladinom sektoru odlično mjesto za stjecanje prvih poslovnih iskustava nakon fakulteta i dobra "odskočna daska“ za budući profesionalni rad. Zahvaljujući finansiranju koje smo od Ministarstva obrazovanja, nauke i mladih KS-a dobili za naš projekat „Atrina mala škola ekologije“ ove godine smo bili u prilici da uradimo baš to. Nadamo se da će u budućnosti što veći broj naših projekata dobiti finansiranje, pa ćemo biti u mogućnosti angažirati i veći broj naših budućih kolega.
Kako se GENOFOND finansira, s obzirom na to da istraživanja kojima se bavite i nisu jeftina?
Jedan mali dio finansiranja dolazi od godišnjih članarina koje plaćaju članovi Udruženja, a koje se razlikuju u zavisnosti od toga da li je član zaposlen ili u statusu studenta. No, većina finansiranja naših dosadašnjih obrazovnih projekata osigurana je kroz javne pozive nadležnih ministarstava. S obzirom na to da ta sredstva nisu velika, trudimo se da svojom kreativnošću nadomjestimo nedostatak finansija.
Međutim, realizaciju ozbiljnijih naučnih istraživanja, koja kako ste rekli, nisu jeftina, proveli smo u saradnji s Institutom za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju u Sarajevu, s kojima imamo potpisan sporazum o saradnji. To je jedinstvena naučna institucija u našoj zemlji i bilo nam je zadovoljstvo biti dio tima koji je provodio terenska istraživanja nekih naših endemičnih vrsta. Nadamo se da ćemo takav vid saradnje nastaviti, ali i proširiti na druge srodne institucije i udruženja u našoj zemlji. I svakako, od iduće godine okušat ćemo se i na nekim međunarodnim raspisima za finansiranje naučnih projekata.
Šta mislite o ulaganjima u nauku?
Stručnjaci kažu da je ogledalo budućnosti neke zemlje količina sredstava koju ulaže u nauku. Industrija i nauka usko su vezani u modernom svijetu. Finansiranje naučnih projekata dobrim dijelom dolazi iz industrije koja, s druge strane, koristi nova naučna saznanja za unapređenje proizvodnje. U našoj zemlji, nažalost, nedostaje ta spona. Budžeti su, uglavnom, "presipanje iz šupljeg u prazno", pa ne iznenađuje mali procenat nacionalnog dohotka koji odlazi u potporu nauke.
Naučnici se u BiH danas moraju veoma oslanjati na svoje znanje, visprenost i kreativnost da bi prevazišli problem finansiranja. Toj "borbi s vjetrenjačama“ jedina je alternativa potpuno dizanje ruku od svega. Međutim, smatram da je generiranje novog, korisnog znanja i podučavanje, pored spašavanja nečijeg života, najplemenitija zadaća koju čovjek može imati. I zato za nas u GENOFOND-u odustajanje nije opcija.
Jedna od ideja osnivanja GENOFOND-a bila je da pojedini mladi ljudi kroz rad u Udruženju sebi osiguraju plaću. To bi radili tako što bi izrađivali naučnoistraživačke i edukativne projekte, prijavljivali ih na javne pozive i od odobrenih sredstava za finansiranje projekta bili zaposleni na određeno vrijeme. No, da bi mladi ljudi to znali napraviti neko ih tome mora i naučiti. Upravo ta aktivnost jedna nam je od planiranih u idućoj godini.
GENOFOND je mlado udruženje s aktivnim radom smo počeli 2012. godine, a iskreno se nadam da perspektiva postoji i da će se uz neke nove mlade snage i svježe ideje i dalje razvijati.
Najveće greške koje ljudi čine tokom seksa: Zbog njih ne postižete zadovoljstvo
