{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Kako su se porodice Hardaga i Kavili spasile od sigurne smrti u dva rata

9.4.2012. u 15:43
0
0
Kako su se porodice Hardaga i Kavili spasile od sigurne smrti u dva rata
0
Dvije sarajevske porodice, Hardaga i Kavilio, su spasili jedni druge u dva rata. Muslimanska porodica Hardaga je spasila jevrejsku porodicu Kavillo u Drugom svjetskom ratu, a oni su im uzvratili spasivši ih za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Zejneba (desno) sa svojom snahom (lijevo)
Zejneba (desno) sa svojom snahom (lijevo)

U aprilu 1941. godine, kad su Nijemci napali Jugoslaviju, a Sarajevo je bombardovano iz zraka, kuća porodice Kavilio je bila uništena. Na putu prema porodičnoj tvornici, sreli su Mustafu Hardagu, prijatelja muslimana koji im je odmah ponudio sklonište u svojoj kući, piše Yad Vashem.

Hardage su bili pažljivi. U njihovoj porodičnoj kući živjeli su Mustafa, njegova supruga Zejneba te Mustafin brat Izet sa svojom suprugom Bahrijom. Kako je to bio običaj u tradiciji muslimana, žene su nosile crni veo preko lica u društvu stranaca. Za žene Hardaga bilo je neobično to što su u kuću primili strance. Ali, kako je nekoliko godina poslije objasnila Zejneba, njihovi muževi su primili porodicu Kavilio kao članove porodice.

"Naša kuća je sada i vaša kuća", kazali su kako bi svojim ženama dali do znanja da ne moraju nositi maramu u društvu članova ove jevrejske porodice.

Zejneba u Muzeju holokausta, Yad Vashem 1985. godina
Zejneba u Muzeju holokausta, Yad Vashem 1985. godina

Porodica Kavilio je ostala kod Hardaga određeno vrijeme prije nego je Josef Kavilio bio u mogućnosti prebaciti svoju suprugu i djecu u Mostar, grad koji je tada bio pod kontrolom Italijana i gdje su Jevreji bili koliko-toliko sigurni. Jozef je ostao kako bi završio posao u svojoj firmi. Ali, uhapsile su ga ustaše. U tom periodu je pao veliki snijeg u Sarajevu i zarobljenici nisu mogli biti prebačeni u logor Jasenovac u blizini Zagreba, gdje su sistematski ubijani Romi, Srbi i Jevreji. Umjesto deportacije, zarobljenici su vezanih nogu i s lancima čistili snježne puteve. Jednog dana Zejneba je vidjela Josefa kako čisti, a on je kasnije svjedočio kako je i on vidio Zejnebu da zatvorenicima nosi hranu iako je to bilo izuzetno opasno.

Josef je nekako uspio pobjeći i sakriti se u kući Hardaga, koji su ga toplo primili i liječili ga nekoliko mjeseci. Sjedište Gestapoa je bilo u blizini njihove kuće tako da je opasnost bila velika. U svom svjedočenju, Josef je kazao kako je na natpisima na kućama i zidovima pisalo da će svi oni koji budu pomagali Srbima i Jevrejima biti osuđeni na smrtnu kaznu.

Zejneba Hardaga sa sinom i kćerkom u Sarajevu
Zejneba Hardaga sa sinom i kćerkom u Sarajevu

Kako ne bi ugrozio život Hardaga, Josef je odlučio otići u Mostar i priključiti se svojoj porodici. Nakon septembra 1943. godine, kad su italijanska mjesta došla pod okupaciju Njemačke, porodica Kavilio morala je ponovo seliti. Otišli su u planine i priključili se partizanima. Nakon završetka rata, vratili su se u Sarajevo. Ponovo su se smjestili u kući Mustafe i Izeta Hardage, dok nisu pronašli neki drugi smještaj. Hardage su Kavilijima vratili zlato koje im je ta jevrejska porodica dala na čuvanje kada su napuštali Sarajevo.

Tada su shvatili da je Zejebin otac Ahmed Sadik u svom domu skrivao još jednog Jevreja po imenu Papo. Nažalost, Papo nije preživio rat. Uhapšen je i odveden u Jasenovac.

Porodica Kavilio je emigrirala u Izrael. Te 1984. godine zatražili su od Memorijalnog centra Yad Vashem da porodicu Hardaga priznaju kao Pravednu među porodicama i Ahmeda Sadika kao Pravednog među narodima. Godinu dana kasnije, Zejneba je otišla u Izrael kako bi u ime svoje porodice zasadila drvo.

Pedeset godina nakon holokausta, kada je Sarajevo 1994. godine bilo pod opsadom srpskog agresora, Zejneba i njena porodica bili su u velikoj opasnosti. Posredstvom Udruženog komiteta za raspodjelu, Yad Vashem službeno je zamolio predsjednika BiH da dopusti Zejnebi da dođe u Izrael. U februaru 1994. godine, ona je sa svojom kćerkom, njenim suprugom i djetetom, stigla u Izrael gdje su ih dočekali predstavnici vlasti, porodica Kavilio i članovi Yad Vashema. Te iste godine, Zejneba je umrla. Sahranjena je u Aleji zaslužnih građana u Jerusalemu.

Zejneba (četvrta s desna) za vrijeme sadnje drveta u čast njene porodice, Yad Vashem, 1985. godina
Zejneba (četvrta s desna) za vrijeme sadnje drveta u čast njene porodice, Yad Vashem, 1985. godina

Porodica Hardaga je pomogla jevrejskoj porodici u najmračnijim vremenima za taj narod. Na ovaj način, Jevreji su se odužili toj sarajevskoj porodici i ponudili im dom u Izraelu. Vjerovatno je neka duboka veza natjerala Zejnebinu kćerku Sarah Pećanac i njenu porodicu da pređu na judaizam.

"Bilo je prirodno to što sam htjela postati Jevrejka. Za mene je to čast", pojasnila je Sarah.

Zatvorila je jedan krug kada je počela raditi za Yad Vashem. U Memorijalnom centru je izložena i priča o njenoj porodici, Pravednoj među porodicama. Tu se nalazi i drvo kao svjedočanstvo o humanosti i hrabrosti sarajevske porodice Hardaga.

Komentari (0)
Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: