Kako su se porodice Hardaga i Kavili spasile od sigurne smrti u dva rata
Hardage su bili pažljivi. U njihovoj porodičnoj kući živjeli su Mustafa, njegova supruga Zejneba te Mustafin brat Izet sa svojom suprugom Bahrijom. Kako je to bio običaj u tradiciji muslimana, žene su nosile crni veo preko lica u društvu stranaca. Za žene Hardaga bilo je neobično to što su u kuću primili strance. Ali, kako je nekoliko godina poslije objasnila Zejneba, njihovi muževi su primili porodicu Kavilio kao članove porodice.
"Naša kuća je sada i vaša kuća", kazali su kako bi svojim ženama dali do znanja da ne moraju nositi maramu u društvu članova ove jevrejske porodice.
Josef je nekako uspio pobjeći i sakriti se u kući Hardaga, koji su ga toplo primili i liječili ga nekoliko mjeseci. Sjedište Gestapoa je bilo u blizini njihove kuće tako da je opasnost bila velika. U svom svjedočenju, Josef je kazao kako je na natpisima na kućama i zidovima pisalo da će svi oni koji budu pomagali Srbima i Jevrejima biti osuđeni na smrtnu kaznu.
Tada su shvatili da je Zejebin otac Ahmed Sadik u svom domu skrivao još jednog Jevreja po imenu Papo. Nažalost, Papo nije preživio rat. Uhapšen je i odveden u Jasenovac.
Porodica Kavilio je emigrirala u Izrael. Te 1984. godine zatražili su od Memorijalnog centra Yad Vashem da porodicu Hardaga priznaju kao Pravednu među porodicama i Ahmeda Sadika kao Pravednog među narodima. Godinu dana kasnije, Zejneba je otišla u Izrael kako bi u ime svoje porodice zasadila drvo.
Pedeset godina nakon holokausta, kada je Sarajevo 1994. godine bilo pod opsadom srpskog agresora, Zejneba i njena porodica bili su u velikoj opasnosti. Posredstvom Udruženog komiteta za raspodjelu, Yad Vashem službeno je zamolio predsjednika BiH da dopusti Zejnebi da dođe u Izrael. U februaru 1994. godine, ona je sa svojom kćerkom, njenim suprugom i djetetom, stigla u Izrael gdje su ih dočekali predstavnici vlasti, porodica Kavilio i članovi Yad Vashema. Te iste godine, Zejneba je umrla. Sahranjena je u Aleji zaslužnih građana u Jerusalemu.
"Bilo je prirodno to što sam htjela postati Jevrejka. Za mene je to čast", pojasnila je Sarah.
Zatvorila je jedan krug kada je počela raditi za Yad Vashem. U Memorijalnom centru je izložena i priča o njenoj porodici, Pravednoj među porodicama. Tu se nalazi i drvo kao svjedočanstvo o humanosti i hrabrosti sarajevske porodice Hardaga.
