{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Kako smo od suda partije došli do suda nacije, i natrag

S
28.12.2010. u 18:10
0
20
Kako smo od suda partije došli do suda nacije, i natrag
0
Kako smo od suda partije došli do suda nacije, i natrag
Kad je Josip Broz, u bivšem režimu poznat i kao drug Tito, pred zagrebačkim sudom u Bombaškom procesu svečano izjavio kako priznaje samo sud svoje partije, ni slutio nije da će ga osamdeset godina poslije slijediti nacionalni dušebrižnici.
Ti novi titići, skriveni iza etničkog kojem se zaklinju na službu, učinili su Bosnu i Hercegovinu, uz Kosovo, najkorumpiranijom zemljom regiona. Državom koja je deklarativno za euroatlantske integracije. Zemljom kojom vlada, kako reče Raffi Gregorian, parlamentarna kleptokracija. Pa bi proglašen islamofobom, sarajevskim zetom i suprugom gospođe Olge.

Haris Bašić, Edhem Bičakčić, Nedžad Branković, Hasan Čengić... posljednjih godina su dobili opečaćene i potpisane papire da su pošteni ljudi. Braća Lijanovići također. Momčilo Mandić isto. Dragan Čović također, u jednom od brojnih slučajeva, drugi su zapeli u pravnom limbu. Neki su od njih povlačili paralele sa sudovima Titove partije (Edhem Bičakčić, prisjećajući se procesa "Mladim muslimanima"), drugi su su nadogradili Titovu maksimu i "držali se zakona k'o pijan plota" (Nedžad "stan-sam-otkupio-po-zakonu" Branković, treći su preko odanih medija oslobođeni kliktali o partijskim pakovanjima (direktor Agencije za strane investicije BiH, inače višekratni član brojnih upravnih odbora, čime se "sukobio sa interesom"), četvrti se toliko pribojao sudbine pravosnažno osuđenih prethodnika da je odlučio ukinuti i sud i tužilaštvo na nivou države, predstavljajući to kao programsku odrednicu s kojom kani participirati u vlasti (Dragan Čović, po uzoru na Antu Jelavića).

Vezivanje zastava

Prvi zamjenik visokog predstavnika, Roderick Moore, ovih je dana izjavio kako ima pozitivnih elemenata u platformi SDP-a BiH, SDA, HSP-a i NSRzB, ali i u stavovima drugih stranaka. Živo me zanima da li je zahtjev za gašenje državnih institucija jedan od pozitivnih elemenata? Ne tražim, ne očekujem odgovor. Mooreov šef Valentin Inzko i njegovi "nadređeni" u Vijeću za implementaciju mira narušili su temelje tih istih državnih institucija kada su laktaškom velmožu klekli pred noge i međunarodne sudije i tužioce u Odjelu za organizirani kriminal, korupciju i privredni kriminal poslali kućama. Nadajući se kako će ga to odobrovoljiti, pa će pristati na dogovore u Butmiru. Jok, eno ga i danas im sve po spisku spominje. I neka spominje.

Ne očekujem odgovor ni od Ive Josipovića, novog ljubimca HDZ-a BiH, ali i Milorada Dodika. Oni se zajedno izvinjavaju za ratne zločine u kojima nisu učestvovali, ali, kao, osjećaju moralnu obavezu da to čine. Prvi je možda iskren, drugi... Zapravo, pitao sam hrvatskog predsjednika, poslao mail, a za svaki slučaj i faks, da li bi otišao u posjetu nekom političaru koji negira zločin na Ovčari. Ili koji tvrdi da je Zagreb bio legitimni vojni cilj. Odgovore čekao, i nisam dočekao, a rekli mi da će biti. Razumijem da su u međuvremenu uhvatili Sanadera, da je Veselin Šljivančanin oslobođen krivice za Ovčaru, da su došli blagdani koji su dragi i agnostičkom srcu... ali sam opet razočaran mukom, čak i na trivijalno pitanje zna li Josipović, pošto je rado viđen gost u Banjoj Luci, koliko su Dodikovi milicioneri uhapsili osumnjičenih za genocid. Mogao se konsultovati sa Draganom Jerinićem, on kao iskusan novinar i istraživač sigurno zna napamet, u svako doba dana i noći.

Bez istine nema ni pravde. Bez pravde nema ni pomirenja. Insistiranje na politikama koje isključuju mehanizme trećeg stuba vlasti, pravosuđa na državnom nivou, predstavlja direktan udar na državu i budućnost. Bez borbe protiv korupcije bit ćemo u društvu Moldavije, Bjelorusije, Albanije, beznadežno okovani u svojim etničkim sukobima iza kojih se skriva nepotizam i organizirani kriminal. Pogledajte samo šta se događa u Hrvatskoj i sve će vam biti jasno. Insistiranje na ukidanju pravosudnog sistema je, zapravo, ispunjavanje Titove maksime o sudu svoje partije. Dragan Čović i Milorad Dodik, kao stari članovi Komunističke partije, to itekako znaju. Mogu se oni sakrivati iza nacije, vjere, etnije, i to će vjerovatno, s obzirom na nivo zrelosti i etnonacionalnu uslovljenost svega i svačega u BiH, još dugo vremena potrajati. Ali, na kraju dana, to je zahtjev za partijskom (para)državom. Kao što je u konačnici zahtjev za teritorijalnom reorganizacijom na središnjem nivou vlasti zapravo zahtjev za uspostavom tri države/nacije, koje će imati razrađene sisteme upravljanja i sve mehanizme zaštite parlamentarne kleptokracije.

Vezanje zastava

Ko bi u takvoj antidržavi hapsio Palislamovića i druge palislamoviće? Ko bi se u Hercegovini počešao o pronevjerama u federalnim ministarstvima? Ko bi hapsio osumnjičene ratne zločince? Ili je, u skladu sa novom regionalnom paradigmom pomirenja, vrijeme procesuiranja zločina iz devedesetih - što, tvrde neke politike, ne doprinosi rekoncilijaciji - prošlo? Ko bi hapsio korumpirane policajce u Unsko-sanskom kantonu, s njima uvezane političare i sekretarice političara? Šta je sljedeće, zahtjev za rasformiranjem Agencije za istrage i zaštitu?

O čemu tu da se razgovara? Pregovara?

Nažalost, upravu je bio Sulejman Tihić, izjavivši neki dan kako sumnja da će međunarodna zajednica podržati Platformu četiri stranke. Manipulacije etničkim kleptokrati su razvili do savršenstva. "Program" zasnovan na negiranju države i vezivanje zastava, nalik onome u praskozorje rata, bubrezi su koji nam se na pladnju prodaju.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: