{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


FOTO
/
Kako sam sa četiri godine preživio strijeljanje

S
28.7.2011. u 20:55
1
0
Kako sam sa četiri godine preživio strijeljanje
1
Tridesetpet mučki ubijenih civila iz Snagova kod Zvornika pokopano je u srijedu popodne na mjesnom mezarju. Bio je to jedan od najsvirepijih zločina, koji su uz pomoć komšija srpske nacionalnosti počinili pripadnici tadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA) i drugih paravojnih formacija.
Salih Dogić (Foto: Darko Zabuš/Fotoservis)
Salih Dogić (Foto: Darko Zabuš/Fotoservis)

Taj krvavi 29. april 1992. godine igrom sudbine preživjelo je nekoliko Snagovčana. Među njima i tada četverogodišnji Salih Dogić, kojem su strijeljani otac Mehdin, majka Fatima, šestomjesečna sestra Meliha, nena Šeća…

"Metak mi je okrznuo tjeme, a onda sam pao na zemlju. Preko mene je pala Hanija Dahalić, koja je bila korpulentna žena i koja me prekrila. Nakon toga vojnici su otišli, a mi smo još dva dana ležali na livadi. Mene je spasila komšinica, koju sam danas prvi put vidio nakon toga", prisjeća se najtežeg dana u životu Salih Dogić, danas 24-godišnji mladić koji živi i radi u Frankfurtu.

Zločinci su 20-ak tijela nevino stradalih Snagovčana zapalili u obližnjoj šupi. U vatri su izgorjeli posmrtni ostaci Salihove porodice…

Salih Dogić s komšinicom koja ga je spasila (Foto: Darko Zabuš/Fotoservis)
Salih Dogić s komšinicom koja ga je spasila (Foto: Darko Zabuš/Fotoservis)

"Treći dan od strijeljanja nas ranjene pronašle su naše komšije Bošnjaci. Sjećam se da mi je ukazana pomoć, te da sam sa djedom Sulejmanom krenuo preko šuma. Ničeg se više ne sjećam, ali mi je amidža koji živi i radi u Njemačkoj rekao kako smo djed i ja pješice došli do Posušja, potom do Zagreba, odakle nas je on prebacio za Njemačku", prisjeća se mladić u razgovoru za naš portal.

U Njemačkoj je završio srednju zubotehničku školu. Ljekari su mu savjetovali da se što manje prisjeća krvavog dana, ali on kaže da je to nemoguće.

"Još uvijek imam noćne more, iako sam bio mali. Kako starim sve mi je teže doći u Bosnu. Nisam bio dvije godine, ali sam danas morao. Poslije 19 godina znam gdje mi je pokopana porodica, imam gdje proučiti fatihu. Od familije imam samo amidžu i dvije tetke", kroz suze priča Salih, dječak koji je pukom srećom preživio strijeljanje.

Komentari (0)
Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: