Noć prije Božića i petodnevnog isključenja interneta zbog neplaćenog računa (najtežih pet dana poslije Daytona) uspio sam pročitati tekst Faruka Borića o hrvatskom pitanju u BiH na Sarajevo-x. Imao sam čast da me citira cijenjeni kolega, a onda sam imao čast da mi operater isključi internet. Pet dana sam ostavljen da off line razmišljam o hrvatskom pitanju u BiH.
Oko hrvatskog pitanja slaže se većina akademske, medijske i političke elite, a većina tih stavova se može naći na Poskoku. Birači Hrvati su također na nedavnim izborima iznijeli svoje mišljenje, a oni koji nisu glasovali po politološkim definicijama slažu se s onima koji jesu glasali. Jedini Hrvati koji trenutno odstupaju iz svojevrsnog hrvatskog političkog mainstrema žive (i djeluju) u Sarajevu. Neke od njih spomenuo je i drug Faruk u svom tekstu.
Na žalost, politički mainstream Hrvata, danas je utjelovljen u liku Dragana Čovića. Kažem nažalost jer danas ukupna bošnjačka politička scena sve težnje Hrvata personificira u liku i djelu Dragana Čovića. Ipak, hrvatsko pitanje mnogo je šire i kompleksnije od onoga što govori i radi Dragan Čović.
Promašena analiza
U tu zamku upao je i Faruk Borić u svojoj analizi hrvatskog pitanja. Ono što je ispravno postavio kao problem, promašeno je analizirao. Nije, dakle, hrvatsko pitanje ni počelo niti će završtiti s Draganom Čovićem. Diskreditacijom predsjednika HDZ-a BiH ne može se diskreditirati politička volja Hrvata u BiH! Također je žalosno da se većinska hrvatska intelektualna elita, i ja kao pojedinac, dolazi u poziciju da brani Dragana Čovića.
Što je ustvari hrvatsko pitanje i što je ustvari Dragan Čović!?
Hrvatsko pitanje u BiH je pitanje narušenog principa konstitutivnosti jednog od tri naroda u BiH. Hrvati u BiH zbog svoje malobrojnosti nisu u stanju demokratski izboriti zajamčenu konstitutivnost, u poziciji kada većinski (bošnjački) narod koristi sva sredstva da tu konstitutivnost poništi, ismije i zaobiđe. Izbor Željka Komšića samo je dobar primjer. Čak i u situaciji da je 100 posto u BiH glasalo za kandidata broj 2, i da nijedan birač Hrvat nije glasovao za Željka Komšića, on bi ipak bio izabran da "predstavlja" Hrvate. Radi se o brojčanom nadglasavanju, koje se više i ne spori, a koje u multitetničkoj državi ne smije biti pravilo. Ovo dovodi Hrvate kao konstitutivan narod u stanje ekstremne frustracije. Dragan Čović s ovime nema zaista nikakve veze.
Po principu izbora Željka Komšića, SDP bira i ostale predstavnike Hrvata u vladi. Istu podršku među Hrvatima kao i Željko Komšić ima i HSP BiH – mizernu. Frustracija se i u ovom slučaju akumulira. Nedostatak radikalizacije među Hrvatima posljedica je isključivo njihove malobrojnosti. Da su kojim slučajem Srbi Bošnjacima izabrali člana predsjedništva, i da im postavljaju BPS i DNZ kao predstavnike u Vladi, Sarajevo sigurno ne bi bilo bez demonstracija...
Treći entitet i alternativa
Ako se složimo da hrvatsko pitanje postoji, onda se možemo složiti i da se iz redova Hrvata već neko vrijeme nameće rješenje tog pitanja u obliku trećeg entiteta. Prije ikakve rasprave o sadržaju tog prijedloga, on je u Sarajevu odbačen uz etikete o secesionizmu i fašizmu. Slično prolaze i drugi prijedlozi, bez obzira na sadržaj. Nedavno sam u jednom razgovoru ponudio da se ukinu distrikti, entiteti, kantoni i 143 općine a da ostanu samo tri općine od kojih bi bar jedna bila "nacrtana" tako da Hrvati u njoj budu kakva – takva većina. I ovo je odbijeno kao "rasturanje BiH"!!!
Upadljivo izostaje alternativan prijedlog. Ako ne može treći entitet, što može!? Nema prijedloga. Jedino što ima jeste optuživanje Dragana Čovića za kriminal. Misli li netko da će prijedlog o trećem entitetu nestati s Draganom Čovićem!? Nije ga Dragan Čović ni pokrenuo, niti je treći entitet ikada spomenuo. S aspekta podržavatelja trećeg entiteta, Dragan Čović i nije neki saveznik.
Dragan Čović možda je kriminalac, a možda i nije (nema pravomoćne presude). Ovo isto vrijedi i za koalicijske partnere Jurišić – Lijanović. Naime, i Jurišić bi se uskoro mogao naći u zatvoru za upumpavanje sedam milijuna KM u privatnu tvrtku Lijanović za vrijeme svog mandata u zapadnohercegovačkom kantonu. Lijanović, ako se izvuče od optužbi za utaje poreza i ilegalno stjecanje poticajnih sredstava, izvjesno se suočava s optužnicama za kupovine glasova širom FBiH. Jesu li ovi partneri zaista toliko različiti od Dragana Čovića!? Jedinu suštinsku razliku koju se može naći jeste broj glasova; iza Dragana Čovića stoji narod, iza Jurišića i Lijanovića ne. Koliko to govori o narodu druga je priča, ali kada se pogleda koga su Hrvati u BiH imali na izboru, nema ga se što okrivljavati.
Hrvatsko pitanje u BiH zaista postoji, a Bošnjaci kao većinski narod bi trebali imati više senzibiliteta za to pitanje. Približavanje Hrvata Srbima direktna je posljedica bošnjačke loše (čak i neprijateljske) politike prema BH Hrvatima. Činjenica da je Dodik danas dobrodošao u svako hrvatsko selo u BiH za razliku od Željka Komšića, Sulejmana Tihića ili nekog drugog bošnjačkog političara samo ilustrira preokret koji se u Hrvatima dogodio od 2006. naovamo. Da je na mjestu Dragana Čovića bio bilo tko drugi situacija bi bila ista.
Bošnjačka politička elita mora smoći snage i jasno ponuditi neko rješenje. Dok takve ponude nema, kojekakvi svehrvatski sastanci su potpuno besmisleni.
Vojvodina bolja od Federacije
Kada su Hrvati kroz institucije Federacije pokušali ostvariti pravo na televizijski kanal Bošnjaci su pokrenuli pitanje vitalnog nacionalnog interesa. Po kojoj logici televizijski kanal na hrvatskom jeziku ugrožava bošnački nacionalni interes? Rezultat je da Hrvati nemaju kanal na svom jeziku u zemlji u kojoj su konstitutivan narod, ali ga imaju u Vojvodini gdje su manjinski narod! Čini se da je Srbija prijateljskija Hrvatima od BiH.
Da ne bude zabune oko traženja kanala na hrvatskom jeziku, traži se drugi program FTV (koji je nekad i postojao). Na ovom postojećem se problemi Bošnjaka Sandžaka tretiraju kao problemi BiH dok se hrvatsko pitanje nikada nije spomenulo na način da Hrvati o tome nešto kažu.
Hrvatski TV kanal, raspodjela sredstava u Federaciji, nepravedan izborni zakon, diskriminatorski Statut grada Mostara, ignoriranje političke volje Hrvata... samo su neka od gorućih pitanja koje Hrvate odbijaju prvenstveno od Bošnjaka, a guraju ih zagrljaj Milorada Dodika. Stoga je cinično bošnjačko (bosansko) zgražanje nad približavanjem "etnonacionalnih“ blokova. Ono je logično, i sve dok iz Sarajeva stižu poruke "nama sve, vama ništa“ ti će se blokovi udruživati. Oni još nisu ni približno destruktivni koliko mogu biti, i koliko ih se na FTV želi prikazati, ali ako se retorika ne promjeni, sasvim sigurno će postati.
Antifašizam i antikorupcija
I na kraju, SDP i SDA mogu sastaviti vladu bez Dragan Čovića. Na kraju krajeva, mogu je sastaviti i bez Jurišića i Lijanovića (bilo bi dosljednije antifašističkoj i antikorupcijskoj politici za koju se zalažu) ali onda neka se ne čude Dodikovoj popularnosti među Hrvatima izvan Sarajeva.
Hrvatsko pitanje neće riješti ni Dragan Čović, ni Milorad Dodik, ni Hrvati, ni Srbi, ni svi oni zajedno. Hrvatsko pitanje mogu riješiti isključivo Bošnjaci. Stoga sve kritike po ovom pitanju ne treba upućivati Čoviću, nego Tihiću i Lagumdžiji.
<i>Autor je novinar Voice of America i kolumnist više portala</i>
(Odgovor Faruka Borića nakon novogodišnjih blagdana)
Utjecaj duhanskog dima na odjeću i čulo okusa: Šta su otkrili Stankica Stojanović i Eldar Resić
