{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Kada je izgubio i vjeru i nadu ponovo je "progledao"

S
3.5.2010. u 11:08
0
33
Kada je izgubio i vjeru i nadu ponovo je "progledao"
0
Kada je izgubio i vjeru i nadu ponovo je "progledao"
Mettco Šabić s porodicom
Mettco Šabić je iz Velike Kladuše, no bolju budućnost nakon rata potražio je u Americi. U toj dalekoj zemlji boravi već 13 godina i uspio je osigurati sebi i svojoj porodici pristojan život, iako se nije činilo da će u tome uspjeti.
Mettco je početkom rata u Bosni i Hercegovini stupio u Armiju BiH, međutim u decembru 1993. godine pogođen je snajperom u glavu i na sreću preživio je, ali je ostao slijep.

Ljekari u Bosni i Hercegovini su mu kazali da oni ne mogu učiniti ništa, ali bi spas mogao potražiti u inostranstvu.

Tako je 1997. godine, kada je imao 26 godina, Šabić sa suprugom Almom i jednogodišnjom kćerkom Sandrom došao u Ameriku. Želio je da njegova porodica živi u slobodnoj zemlji, ali je želio da i on ode na operaciju i pokuša vratiti vid.

Kada je tek došao u Ameriku osjećao se izgubljenim. Nije znao jezik i nije vidio, ali je želio priuštiti svojoj porodici bolji život. Međutim, njegovi snovi su se srušili kada su mu ljekari kazali kako mu ne mogu vratiti vid operacijama, jer je metak uništio njegove očne živce.

Šabić je bio shrvan. Tri mjeseca je sjedio u svom domu, gubio vjeru i nadu, ubijeđen kako se njemu dešavaju samo loše stvari.

"Samo sam vegetirao. Osjećao sam se praznim", kazao je Šabić za journalgazette.net

Prijatelji su ga pokušavali utješiti, ali bezuspješno. Nije znao kako da pomogne sebi, niti svojoj porodici.

"To je bilo užasno vrijeme. Ja nisam imala posla, a Sandra je bila mala. Mettco nije radio ništa. Nije htio ni prošetati niti otići do trgovine. Nije znao šta da radi. Nije imao posao i nije govorio engleski", kazala je njegova supruga Alma.

No, sve se promijenilo onog dana kad je u njihovu kuću došao čovjek koji je na bosanskom jeziku razgovarao sa Šabićem, te mu kazao kako u Chicagu ima škola za slijepe osobe.

I sam neznanac bio je slijep, te je sve ono što je iskusio ukratko prepričao Šabiću želeći ga oraspoložiti i reći mu da ne gubi nadu.

Kada je čovjek otišao Alma i Mettco su razmišljali o toj školi. To je bio izvanredan način da se njen suprug zabavi, da zaboravi na sve loše što se dešava, ali i da nešto nauči.

Nedugo nakon toga Šabić je krenuo u školu za sijepe. S obzirom da je ranije bio medicinar nastavio se baviti tom oblašću, ali je izučio za fizioterapeuta.

Ubrzo i njegovoj porodici je krenulo nabolje. Alma se zaposlila, a i kćerka Sandra je odrastala.

Vrativši nadu i vjeru Šabić je odlučio da zabilježi sve što mu se dešavalo, te je ispričao svoju priču, a s obzirom da mu pisanje na engleskom i baš ne ide od ruke, priču su zapisale njegova kćerka i supruga.

Knjiga nazvana "Second Sight: A Journey of Risk, Reward & Redemption" nedavno je dovršena. To je zapravo Šabićeva kratka autobiografiju, koja neće biti best seller, ali će možda biti od velike koristi onima koji se u nekim trenucima osjećaju izgubljeno i beznadežno.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: