Kad Vilbadovi somuni zamirišu Mostarom: Tajna je u malo čorokota i puno ljubavi prema poslu
Proces globalizacije nije zaobišao ni kulturu ishrane, pogotovo kada je riječ o brendiranim proizvodima poput sarajevskog somuna. Mnogi Mostarci su osjetili slast sarajevskog somuna i po svaku cijenu žele ga imati na svojoj iftarskoj sofri.
No, kako se kod pravljena somuna radi o dobro čuvanim tajnama, to su mnogi pokušaji imitacije pravljenja sarajevskog somuna u Mostaru propali.
Čini se da je sve nepovoljne okolnosti nadvisio mladi i poduzetni Vilbad Puce, koji se ovog ramazana, sav ustreptao, posvetio misiji afirmacije ovog orginalnog proizvoda.
Somun nije lepina
"Nevjerovatno je kako većina Mostaraca miješa pojmove lepine sa somunom. Somun je za razliku od lepine mnogo mekši, bolje miriše, lakše se topi u ustima. Za mene je afirmacija somuna na iftarskom meniju misija, a ne poslovni potez, jer znam šta znači taj proizvod", priča nam Vilbad.
On je prve poslovne poteze imao u inostranstvu i gdje je naučio sva značenja ozbiljnog poslovanja.
"Ideja da počnem praviti somune u Mostaru rodila se prije godinu dana. Mnogi ugostiteljski objekti prave ćevape, ali nemaju somuna uz njih. U Mostaru ih niko nije znao napraviti. Godinama su ih svaki dan nabavljali u Sarajevu i servirali svojim gostima. Stranci dobro znaju, pročitali su na internetu, vidjeli u Sarajevu kako izgledaju orginalni ćevapi tako da kada im serviraju ćevape sa lepinom, misle da ih varaju. Nema ćevapa bez somuna", zaključuje Vilbad.
Odlučan da u tom poslu ima profita, Vilbad je zakupio jednu staru pekaru, doveo pekare iz Sarajeva i krenuo u biznis. Danas somune prodaje mnogim restoranima u Mostaru, Jablanici, Čitluku, Neumu i Međugorju.
"Kad sam prvi put ponudio somune u Međugorju, s podsmijehom su mislili da im prodajem neku muslimansku relikviju. Međutim, kasnije su zbog gostiju koji su im to tražili, promijenili mišljenje i sada imamo dobru poslovnu saradnju", ističe Vilbad.
Tajna u mirisu čorokota
Ovog ramazana krenuo je ozbiljno u distribuciju somuna po mostarskim prodavnicama.
"Sve što napravimo, prodamo. Nije se još desilo da nam je vraćen ijedan somun", tvrdi Vilbad. Naglasio je kako ima malo problema sa vremenom i distribucijom u Mostaru, jer je slast somuna u činjenici da je vruć i da se još s njega širi miris čorokota, začina po kojem je i karakterističan ramazanski somun.
„Nažalost, sam moram obići sve prodavnice tako da se somuni ohlade, ali kupci su, ipak, zadovoljni“, priča Vilbad.
U pekari gdje kuha i peče somune Vilbad nam je pojasnio kako se cijeli proces odvija ručno bez upotrebe savremenih mašina. Ručno se mijesi tijesto, oblikuje i peče u pekari s drvima. Potpuno na klasičan način.
"Neke su firme pokušavale da somune naprave na modernim mašinama i modernom tehnologijom, ali nije to bilo ni blizu tog ukusa i draži“, pojašnjava. Smatra kako se tajna krije u ljubavi prema poslu.
"Vjerujte mi, to je zanat u zanatu i teško je to objasniti zašto je to tako", zaključuje Vilbad.
Pekari zanat ispekli u Sarajevu
U njegovoj pekari rade dva brata pekara, Ruždija i Fehmi Topali, koji su zanat usavršili u Sarajevu. Dok nam pokazuju kako pripremaju i peku somune, ističu da onaj koji nema ljubavi prema toj vrsti posla i ne može uspjeti.
„Puno toga je u odnosu radnika prema poslu, jer samo pečenje somuna traje manje od pola minute. Treba imati i osjećaj i ljubav prema ovom poslu. Tajna ovog posla je u ljubavi“, zaključuje Fehmi.
Dok iz peći vade prve pečene somune, i pekari kao i njihov poslodavac, naglašavju da će vrlo brzo doći vrijeme kad će i somun, pogotovo uz ramazan, biti ne samo kulinarski već i tradicijski brend.
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
