{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Još uvijek nema potpunih podataka o broju ubijene i nestale djece

F
28.4.2011. u 18:22
0
0
Još uvijek nema potpunih podataka o broju ubijene i nestale djece
0
Još uvijek nema potpunih podataka o broju ubijene i nestale djece
Spomen obilježje ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva
U Bosni i Hercegovini još uvijek ne postoje zvanični i potpuni podaci o broju djece ubijene i nestale u proteklom ratu, a nepoznat je i tačan broj one koja su bila ranjena, zatočena ili seksualno zlostavljana, objavio je BIRN - Justice Report.
Unatoč tome, u Institutu za traženje nestalih osoba u BiH ističu da svaki dan dobijaju sve manje informacija o mogućim potencijalnim masovnim grobnicama tako da postoji bojazan da neka djeca nikada neće biti pronađena.

Na teritoriji naše zemlje, prema podacima nevladine organizacije Istraživačko-dokumentacioni centar (IDC), tokom posljednjeg rata ubijeno je i nestalo 3.372 djece, i to najviše na području Srebrenice i Sarajeva.

Među ubijenom i nestalom djecom najveći broj je one između 15 i 18 godina starosti, ali su među žrtvama evidentirane i tek rođene bebe.

“Među nestalima je novorođenče staro 48 sati. Za to vam dijete, nažalost, ne mogu reći ni ime, ali je u svim evidencijama zavedeno kao ‘baby’ ili ‘beba Kurspahić’, iz jednostavnog razloga jer joj roditelji prije smrti nisu stigli dati ni ime”, kaže Amor Mašović, član Kolegija direktora Instituta za nestale osobe (INO) BiH.

U Dječijoj ambasadi “Međaši” ističu da su nad najmlađima tokom rata učinjeni stravični zločini te da gotovo nema mjesta gdje djeca nisu bila žrtve.

Ratni zločini počinjeni nad djecom u BiH navode se u oko 30 presuda domaćih i međunarodnih sudova, ali pretežno u slučajevima silovanja i zatočeništva civila u različitim objektima, poput bivših škola, domova kulture i sportskih dvorana.

Najveći broj presuda gdje su kao žrtve tretirani maloljetnici odnosi se na zločine počinjene na području Srebrenice, Kalinovika, Sarajeva i Vlasenice.

U Tužilaštvu BiH ističu da su stradanja djece obuhvaćena različitim optužnicama te da su uz pomoć informacija dobivenih od Dječije ambasade, pokrenuli provjeru pojedinih podataka u nadi da će pronaći počinitelje.

Prema podacima IDC-a, tokom opsade Sarajeva stradalo je više od 14.000 građana među kojima preko 600 djece, a na stotine ih je ranjeno.

Za stradanje civila u Sarajevu, među njima i djece, dosad su pred Haškim tribunalom osuđeni bivši komandanti Sarajevsko-romanijskog korpusa (SRK) Vojske Republike Srpske (VRS) - Stanislav Galić na doživotni zatvor i Dragomir Milošević na 29 godina.

Zločini koje su djeca preživjela, kako ističu psiholozi, ostavili su im duboke tragove. Faktori koji utiču na to kako će se dijete boriti s preživljenom traumom jeste njegova starosna dob, počinilac, vrsta zločina i slično.

Psihologinja Jasna Bajraktarević kaže da za razliku od ostalih osoba koje imaju izraženije mehanizme odbrane tokom samog dešavanja, djeca to percipiraju na specifičan način.

“Djeca vrlo teško odvajaju zločin koji se dogodio nad njima od svoje ličnosti. Tu kreće gubljenje identiteta i osjećaj krivice u smislu da su sami izazvali to što im se dogodilo”, objašnjava Bajraktarević.

Tokom rata djeca su bila žrtve različitih tortura te psihički, fizički i seksualno zlostavljana.

Jedno od mjesta za koja se vežu okrutna zlostavljanja djece je i Foča.

U tom gradu, prema presudama Suda BiH, tokom 1992. i 1993. godine djevojke su zatvarane u različite objekte, gdje su silovane i držane u seksualnom ropstvu. Među njima bile su i maloljetne djevojčice od 12, 15, 16 i 17 godina.

Zbog silovanja i držanja u seksualnom ropstvu djevojaka i djevojčica u tom gradu, pred Tribunalom u Haagu i Sudom BiH do sada je odgovaralo sedam osoba osuđenih ukupno na 153 godine zatvora. Samo jedna od njih je priznala krivicu.

Od ukupnog broja do sada nestale djece, kako pojašnjava Mašović, samo jedno ime je izbrisano iz evidencije nakon što je otkriveno da je dijete preživjelo, dok su ostala brisana nakon što su njihova tijela pronađena u masovnim grobnicama.

Međutim, Mašović ističe da u INO-u sve manje primaju informacija o potencijalnim grobnicama tako da postoji strah da neka djeca neće nikada biti pronađena.

Komentari (0)
Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: