Iako na ulazu u jelšingradsku livnicu piše da se unutra ne može bez zaštite za oči, usta, uši, glavu, noge i tijelo, samo brusači uvijek imaju zaštitne naočale pri ruci.
Ostali nemarno šetaju, navikli na radnu rutinu, ne vjerujući da im se nešto može desiti. Tek poneki ima čelične navlake na vrhovima radnih čizama, kacige stoje na stolovima, a šta je, zapravo, zaštita za uši i kako bi trebala izgledati - niko i ne zna.
Dijelovi za mašinogradnju, brodogradnju, naftne platforme, elektrane, željezničke vagone... teški od 500 grama do pet tona izvoze se u Njemačku, Francusku, Kinu i SAD. Iz jednog ugla livnice biju glomazni čekići, iza zaštitne ograde drugog vide se odbljesci zavarivanja, dok u trećem radnici polako vade iz peći teške čelične ploče i spuštaju ih, pažljivo usmjeravajući kolegu na kranu, u bazene, na hlađenje.
Brusač Radivoje Danojević u livnici radi od 1987. Kada se zaposlio, kaže, brusilice su bile teške, a vibracije "kao da zemljotres udara“, ali bio je mlad i jak, pa mu ništa nije smetalo. Danas je, srećom, alat lakši. Dogurat će do penzije.
"Plata je radnička, ne bi falilo da je malo veća, ali važno je da je redovna. Imamo socijalno, penziono, topli obrok, sve. Malo je takvih firmi danas", veli Radivoje.
Milanko Stjepanović se zaposlio kao mladi mašinski tehničar, prošao sve faze i naučio sve poslove, od brusača do livca. Danas radi noću, uz peć.
"Noć radim, noć odmaram. Nije to loš raspored, kada se čovjek navikne. Posao nije težak, sve rade mašine, sve je isprogramirano, samo treba biti pažljiv i skoncentrisan", kaže Milanko.
Peći se pred zoru gase. Treća smjena kreće na počinak, neki i na jutarnje pivo ili rakiju, prva smjena pristiže u fabriku. U stolarskoj radionici još čuvaju crno-bijelu Titovu sliku, iako se niko ne sjeća ko ju je, kada i zašto postavio. U životu je i stari radioaparat, iz kojeg, u sve tri smjene, trešte narodnjaci.
Dolazi li Bolt u Sarajevo? Glavni Uberov konkurent traži vozače u glavnom gradu BiH
