KOLUMNA / Jedna ozbiljna Bosanka - Jasmila Žbanić
Jasmila promatra kritički i sekularizam njene glavne junakinje Lune i religijsku posvećenost njenog glavnog junaka Amara. U njenom filmu nema ideologije. Nema agresivne osude vehabizma, nema romantičnog veličanja sekularizma. "Na putu" je film o izboru koji pravi svako od nas, o posljedicama tog izbora i odgovornosti koju nosimo za svoje odluke.
Sofisticirana berlinska publika je kao bez daha gledala film na svjetskoj premijeri na Berlinaleu. Tokom projekcije pitao sam se kakav će biti zaključak publike u prepunoj dvorani palate Berlinale Palast. Kada je film završio prolomio se snažan i dug aplauz. Bio je to znak da je film "Na putu" sa svojim suptilnim temama došao do razuma i emocija publike. A nije nimalo lako da mlada njemačka publika razumije zašto je Luna istjerana iz Bijeljine, a njeni roditelji ubijeni na kućnom pragu. I zašto je Amarov brat poginuo u rovu.
Šta kaže svjetska kritika?
Teško je, vrlo teško, učiniti da američki filmski kritičari razumiju sve nijanse bosanske stvarnosti. Kada kritičar svjetski uticajnog Varietya napiše da je scena kod nene na bajramu impresivna, onda to znači da je sva kompleksnost jedne porodice bosanskih muslimana prenesena u onim značenjima za koja su mnogi od nas vjerovali da su suviše naša, lokalna i neprenosiva.
"Hollywood Reporter" jednako primjećuje tananost rediteljskog postupka Jasmile Žbanić. Kritičar ovog filmskog giganta kaže da život liberalne sekularne Lune ne izgleda nimalo sjajno dok se opija do nesvijesti u jednom sarajevskom klubu. I britanski kritičar u moćnom “Screen International” razumije duboka značenja njemu daleke kulture: “Jasmila Žbanić koncizno izražava šok čulne Lune nad Amarovim novim asketizmom. Ali, Žbanić, također, sa simpatijama donosi duhovnu privlačnost islamske muzike, govora i zajednice.
Kroz scene u džamiji i u kampu, mi razumijemo zašto pjesma i molitva mogu pružiti utjehu Amaravoj uznemirenoj duši. Nije uopće jednostavno da ova ideja dopre do Londona. U tom gradu su muslimanski teroristi, bombama kućne izrade, ubili 52 Britanaca, a više od 700 ranili. Neki od “islamskih” propovjednika su i danas u Velikoj Britaniji jezivo agresivni, a u Afganistanu ginu mladi britanski vojnici. Ipak, film “Na putu”, u svojoj umjetničkoj snazi, donosi duhovnost učenja (fantastična scena u kojoj se uči sura Ar-Rahman) i islamske muzike, na način koji transcendira opravdani i neopravdani bijes Zapada, opravdani i neopravdani strah i sve predrasude. Istovremeno, u tom filmu, nema nikakvog sentimentalizma.
Kada Bahrija, Amarov drug iz rata, sada vehabija, ženi drugu ženu, k tome još maloljetnu, film je nemilosrdan prema tom činu. Jasmila Žbanić fantastično uspostavlja i analizira ove teme. Ali one su samo dio jedne mongo veće teme filma «Na putu», a to je - gdje je granica bezuslovne ljubavi? U toj temi prepoznaju se svi, bez obzira na filozofsku ili religijsku poziciju. I tu film postaje veličanstven. Tako ovaj film može da govori jednako snažno u Sarajevu, Los Angelesu ili Berlinu.
Berlin - više nego značajan grad
Zastanimo, na trenutak, u Berlinu. Berlin je mnogo veliki grad. Veliki je po površini, po broju stanovnika je skoro kao cijela BiH; po političkoj i ekonomskoj moći jedan je od najjačih gradova na svijetu. Iz Berlina kreću potresi koji mijenjaju svijet. Tri puta je ovaj grad u prošlom stoljeću temeljno mijenjao svjetsku povijest. Berlin je, također, grad u kojoj njemačka visoka društvena klasa uspostavlja standarde evropskog luksuznog stila.
Na primjer, jedno noćenje u otmjenim berlinskim hotelima košta između 500 i 1000 eura. Takvi hoteli okružuju Berlinale Palast, spektakularnu glavnu dvoranu Berlinskog filmskog festivala. Berlin je i prijestonica evropske pameti, umjetničkih pravaca i dobrog ukusa. Ostatak Njemačke ima, također, mnogo novca i izvanredne univerzitete, ali zna biti i banka kiča. Berlin je uvijek mudar, gospodstven, odmjeren. U takvom gradu održava se jedan od najvažnijih svjetskih filmskih festivala. Na ovogodišnje Berlinale bilo je prijavljeno 4000 filmova iz cijelog svijeta. Od njih je samo 20 ušlo u glavni program.
Berlinski filmski festival gledalo je ove godine rekordnih 300.000 gledalaca! Nekoliko stotina novinara, fotografa i televizijskih kamermana, svakodnevno su izvještavali širom svijeta o prikazanim filmovima. Međutim, svi ti novinari, ne mogu ni pogledati sve filmove, a kamoli pisati o njima. Centar festivala je za svakoga glavni program, a ostalo šta ko stigne i koliko stigne. Više od hiljadu reditelja, glumaca i producenata sa svih kontinenata dolaze na Berlinski festival. Neki od njih su svjetske zvijezde, neki su legende filmske umjetnosti.
I, onda - Jasmila u Berlinu!
Od svega ovoga čovjeku se pomalo zavrti u glavi. I onda, Jasmila Žbanić i njen film "Na putu" budu jedan od centralnih događaja Berlinalea! Teško je riječima opisati koliki je to uspjeh! Za bilo koga, svejedno kako poznat bio i iz kako moćne zemlje dolazio. A tek, ako dolazite iz male zemlje, jedne od najsiromašnijih u Evropi, koja je svijetu poznata najviše po tragediji, problemima i bijedi! Jasmila i njena ekipa okreću svijet naglavačke.
Jasmila je pobjednica Berlinalea 2006, nju filmski svijet sluša i od nje se očekuje. U njenoj ekipi su daroviti i pametni ljudi, besprijekorno elegantni, koji perfektno govore engleski jezik, poziraju stotini fotografa lako i šarmantno, odgovaraju na pitanja novinara relevantno i duhovito. Snimiti film "Na putu" u Bosni i Hercegovini, steći tako visoki umjetnički status u Berlinu, biti tako superiorna u svjetskim medijima - to je neizrecivo veliki rad, fantastična ozbiljnost, temeljita priprema, izvanredna informiranost. Sve to ima Jasmila Žbanić. A prije svega ona je veliki čovjek.
Dolazi li Bolt u Sarajevo? Glavni Uberov konkurent traži vozače u glavnom gradu BiH
