{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Jakarina Kosa i danas krije kosti ubijenih Prijedorčana: Rudnici korišteni kao masovne grobnice

4.10.2015. u 11:19
16
54
Jakarina Kosa i danas krije kosti ubijenih Prijedorčana: Rudnici korišteni kao masovne grobnice
16
Područje grada Prijedora često je nazivano 'dolinom masovnih grobnica' budući da je u tom dijelu Bosne i Hercegovine pronađeno više od 400 grobnica, od čega 90 masovnih.
Nekada desecima rudnika bogat grad Prijedor, danas, dvije decenije od završetka rata, svjedoči vađenju posmrtnih ostataka iz nekadašnjih izvora prihoda.

Porodice ukopavaju onoliko kosti koliko pronađu ali otvaranje svake nove masovne grobnice probudi i nadu u pronalazak dijela kostiju, kompletnog tijela... Takav je slučaj i posljednih mjeseci.

Drugi put se ekshumiraju posmrtni ostaci ubijenih Prijedorčana na lokalitetu masovne grobnice Jakarina Kosa, istražiteljima poznate lokacije.

Zemljana podloga na Jakarinoj Kosi je identična kao i na Tomašici, također bivšem rudniku, u kojoj su pronađeni posmrtni ostaci 435 žrtava, od toga 275 kompletnih tijela. Tomašica i Jakarina Kosa povezane su posmrtnim ostacima istih žrtava, premiještanih sa jedne na drugu lokaciju.

Makadam i ostaci ceste koju su koristili uposlenici nekadašnjih rudnika vode do istražitelja Institura za nestale osobe BiH i predstavnika Tužilaštva BiH koji privode kraju ekshumacije na Jakarinoj Kosi.

Prvi prizor koji dočekuje ekipu Anadolu Agency (AA) šuma je i bezdan u koji su bacana tijela, a zatim i eksplozivne naprave, koje su trebale uništiti sve dokaze da su ti ljudi nakon ubistava tu ostavljani. Više od 200 posmrtnih ostataka i dva kompletna tijela prijedorskih žrtava pronađena su u posljednja tri mjeseca na lokalitetu Jakarine Kose.

Iz podnožja tog bezdana, gdje još uvijek rade mašine, gledamo u stijenu sa koje su devedesetih godina bacana tijela Prijedorčana. Zaključak nekih je da je riječ o sekundarnoj masovnoj grobnici sa tijelima iz Tomašice ali postoji nada da će biti pronađeno najmanje 200 tijela koliko je nedostajalo na Tomašici. Naime, informacije su govorile da se na lokalitetu Tomašica nalazi između 900 i 1.000 tijela. U odnosu na ono što je pronađeno do sada, nedostaje 200 žrtava. U ovom trenutku nije poznato da li se one nalaze na Jakarinoj Kosi ili nekom trećem lokalitetu...

Jakarina Kosa otkrivena 2001. godine i tada su ekshumirane 373 žrtve



Glasnogovornica Instituta za nestale osobe (INO) Bosne i Hercegovine Lejla Čengić podsjetila je da je masovna grobnica u rudniku Jakarina kosa otkrivena još 2001. godine i tada su ekshumirane 373 žrtve.

"Do ovog trenutka od te 373 žrtve 311 je identificirano i predato porodicama kako bi ih dostojanstveno ukopali. Dakle, još jedan broj nije ukopan. Kada je riječ o Jakarinoj Kosi ovdje je dosta specifična lokacija. Riječ je o jednom krateru, zapravo, rudniku, bezdan u zemlji gdje su ljudi pobacani, nakon što su ubijeni, a potom su na njih bacili razna eksplozivna sredstva. Cilj je bio da se tijela trajno unište, da se nikada ne pronađu i da se zločin nikada ne dokaže. Također, postojao je i drugi cilj, eksplozivom su oni zatrpani duboko ispod zemlje. Naime, postoji jedna veza između Jakarine Kose i Tomašice", ispričala je Čengić.

Na lokalitetu Tomašica 2013. pronađena je također masovna grobnica iz koje je ekshumirano 435 žrtava. Lokalitet Tomašica tada je rađen treći put.

"Prvi put je rađen 2004., zatim 2006. godine. Prvom prilikom pronađeno je deset, a potom 26 tijela. Mi smo se tri puta vraćali na lokalitet Tomašice i nakon 2013. smo se vratili na Tomašicu i pretraživali okolno područje na kojem nismo pronašli posmrtne ostatke što ne znaći da se i na lokalitetu rudnika Tomašica ne nalazi još tijela. Ali mi u ovom trenutku nemamo informacija o mikrolokaciji masovne grobnice", kazala je.

Nakon završene Tomašice još uvijek nedostaje oko 200 žrtava koje su se trebale nalaziti na Tomašici.

"Imamo informacije da je Tomašica dijelom izmještena na Jakarinu Kosu i ovu vezu između ove dvije velike masovne grobnice na području Prijedora dokazala je DNK analiza. U ovom trenutku 50 žrtava je pronađeno na oba lokaliteta. Dakle, dijelovi tijela pronađeni su i na Tomašici i na Jakarinoj Kosi", naglašava Čengić.

Početkom jula ove godine istražitelji se ponovo vraćaju na Jakarinu Kosu.

"Radovi su počeli 7. jula, traju puna tri mjeseca. Do ovog trenutka pronađeno je više od 200 posmrtnih ostataka. Riječ je uglavnom o dijelovima tijela i u ovom trenutku ne možemo reći da je to 200 identiteta. To je sigurno manji broj identiteta, međutim, svi koštani uzorci će biti poslani na DNK analizu, a jedan dio njih je već poslat i mi vrlo brzo očekujemo prve DNK rezultate. Samo dva tijela su kompletna. Ostali su nekompletni. Pronađene su lobanje, dijelovi ruku, nogu, u nekim slučajevima samo sitne kosti, a pronađeni su i brojni lični predmeti. Zatim, u nekim slučajevima eksplodirana, a u nekim neeksplodirana minsko-eksplozivna sredstva koja su bila bačena po tijelima", pojasnila je Čengić.

Išli su, kako kaže, na dubinu od oko 5,5 metara ispod površine zemlje.

"Radovi još uvijek nisu završeni ali se u ovom trenutku privode kraju. Ostala je još posljednja etapa koju treba pretražiti, a to je sami vrh ovog dijela Jakarine Kose. Mi u narednom periodu očekujemo da bismo mogli dobiti prve pozitivne DNK rezultate. Sigurno da ćemo imati nove identitete, a u nekim slučajevima imat ćemo reasocijacije, odnosno kompletiranje onih koji su ranije pronađeni bilo na Jakarinoj Kosi ili Tomašici", istakla je Čengić.

U Centru za obdukciju i identifikaciju Šejkovača u Sanskom Mostu nalazi se i danas jedan broj tijela žrtava sa Jakarine Kose koje još uvijek nisu ukopane, a tijela su uglavnom nekompletna. Jakarina Kosa je bila minirana i kada su krenuli sa ekshumacijama pronašli su brojna neeskpodirana sredstva.

"Kako bi se žrtve uništile, kako bi se njihovi posmrtni ostaci trajno uništili, kao da nikada nisu postojali. Kako se zločin nikada ne bi dokazao, a i kako bi se na njih obrušila zemlja i na taj način ih zatrpali. Treći razlog je da se tim žrtvama ne može prići, odnosno da mi ne možemo pretražiti teren. Na ovom lokalitetu 1992. godine stotine i stotine prijedorskih civila bošnjačke i hrvatske nacionalnosti su ubijeni i potom bačeni, a nakon toga su na njih bačena eksplozivna sredstva kako bi se tijela uništila", ispričala je Čengić.

Ono što je specifično za Prijedor, prema riječima Čengić, jesu rudnici koji su postojali prije rata, a koji su se u toku rata iskoristili za pravljenje masovnih grobnica, odnosno za odlaganje tijela "ubijenih školskih drugova, radnih kolega i komšija."

"To je ono što je specifično za Prijedor i što će uvijek biti. Činjenica je možda i nakon opet nekog vremena da se vratimo na Jakarinu Kosu uvijek postoji vjerovatnoća da će se tamo pronaći posmrtni ostaci zbog specifičnog lokaliteta ali i zbog toga što su razneseni dijelovi tijela, kostiju, a prošlo je i više od 20 godina. Sve te činjenice govore da će se djelići prijedorskih žrtava pronalaziti još dugi niz godina", kazala je.

I primarna i sekundarna masovna grobnica



Tomašica je lokalitet gdje se nalazi najveći broj žrtava i uvijek se povezivala sa Jakarinom Kosom. Čengić se ne usuđuje reći da je Jakarina Kosa isključivo sekundarna grobnica. Kako kaže, ne mora da znači jer ona može da bude i primarna i sekundarna.

"Još 200 žrtava nama nedostaje. Oni su trebali biti u Tomašici, a njih tamo nema. Gdje su?", zapitala se Čengić.

Posmrtni ostaci Eniza Ališkovića pronađeni i na Tomašici i Jakarinoj Kosi



'Gdje su posmrtni ostaci Eniza Ališkovića' pita i njegova sestra Vahida Duratović koja je 1992. godine ostala bez 15-godišnjeg sina, muža, tri brata, svekra...

Pronašla je sina, muža i dva brata koje je ukopala. Posmrtne ostatke je pronalazila i na Jakarinoj kosi i Tomašici. Preostali posmrtni ostaci trećeg brata Eniza se još uvijek traže. Njegove kosti se pronalaze na različitim lokacijama.

"Kosti su svugdje. Nešto je ukopano, nešto je u Šejkovači, a nešto se sada traži. Prve posmrtne ostatke brata Eniza sam pronašla na Jakarinoj kosi. Druge članove porodice sam našla na Tomašici. Od tog brata su i tamo pronađeni posmrtni ostaci. To još nije ukopano i rekli su da čekamo. Sada se opet nadamo da bi na Jakarinoj kosi mogli pronaći preostale dijelove pa da i to zakopamo", ispričala je Duratović.

I kada zakopaju nekompletno tijelo nekog od članova porodice opet se, svaki put kada se otvori neka grobnica, nadaju da će pronaći i ostale dijelove.

"Nikada ne znaš jesil završio sa kompletiranjem tijela. Nikada ne možeš smiriti dušu. Ljetos nismo ukopali još pronađenih Enizovih kostiju jer su nam rekli da će se ponovo otvarati Jakarina kosa. I ja više ne mogu. Ko će to uraditi kada mene ne bude. Majka i otac to nisu dočekali", istakla je Duratović.

Naglašava da svake godine prije dženaze postoji nada da će im neko javiti da su pronađene i preostale kosti.

Duratović još nije otišla na Jakarinu kosu jer, kako kaže, još joj nisu dozvolili zbog nepristupačnog terena ali i minskih eksplozivnih sredstava.

"Sada tamo gdje sam rođena nemam kome otići", ispričala je.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: