Kako stoji u tekstu, izgradnja hidrocentrala nastoji se prikazati kao nešto što zadovoljava ekološke standarde, no pri tom se zaboravlja da su planinski tokovi osjetljivi na sve promjene i da će izgradnja centrala biti pogubna za endemične vodene kukce i brojne druge životinjske vrste.
Tekst je usredotočen na gustu mrežu tokova jugoistočne Bosne koji se granaju u tri riječna i dva morska sliva, a koji su posljednje mjesto za život brojnih rijetkih i endemičnih skupina vodenih kukaca, od kojih neki žive samo jedna dan. Oni su ondje našli pogodne uvjete za život - čistu vodu, brzi tok, dosta svjetlosti i mnogo kisika, a ti će s uvjeti promijeniti s izgradnjom brana i s njima bi mogli nestati i mali kukci.
Krajolik mnogi i danas promatraju isključivo industrijski, smatrajući da su rijeke prije svega izvrstan hidropotencijal, a prisutna je i turistička slika, koja je usmjerena uglavnom prema skupinama ljubitelja prirode, najviše lovcima i ribičima. U tekstu Meridijana podsjeća se da su u novijoj povijesti BiH najdrastičnije ekološke promjene nastale stvaranjem akumulacijskih jezera za nove hidrocentrale, čime su potopljena staništa rijetkih i endemičnih biljaka.
Tako su mnogi glavni tokovi rijeka postali zagađeni zbog industrijskog iskorištavanja, no njihovi gornji tokovi ostali su do danas uglavnom čisti. Iako su dugogodišnja istraživanja bosanskih rijeka pokazala iznenađujuće bogatstvo i raznolikost faune, upravo su ta staništa ugrožene faune postala moderna za gradnju brana.
"Do sredine prošlog stoljeća vodeni kukci bili su slabo poznati, sve dok ih nisu istražili sarajevski biolozi, što im je u svjetskim krugovima pribavilo epitet vrhunskih stručnjaka. Prema predratnim podacima, od otprilike sedam tisuća europskih vodenih kukaca, oko 15 posto njih živi u rijekama Dinarida. Za neke skupine ovdje imamo čak 75 posto vrsta poput obada (Tabanidae) ili 50 posto poput muljaša (Megaloptera) i mrežokrilaca (Neuroptera), te 48 posto vretenaca (Odonata)", kazao je autor teksta Ivo Lučić.
Entomološka istraživanja koja su provedena prije rata ukazala su na postojanje specifične, endemične i ugrožene faune kukaca BiH. Mnogi endemi ograničeni su na vrlo uska područja, a najviše endema nalazi se u planinskim tekućicama pa bi se moglo reći da je količina vode obrnuto razmjerna broju vrsta. Ti endemi su iznimno bogatstvo BiH, a veće ekološke promijene bile bi kobne za pojedine vrste, istaknuo je profesor Salih Krek.
Izgradnjom centrala na malim tokovima promijenila bi se brzina voda, zasićenost kisikom, oblik obala i mnoge druge važne ekološke činjenice, a što bi dovelo do njihovog izumiranja. Iako u bosanskim rijekama žive milijune godina, endemični kukci - tulari, obalčari, psihodide i vodencvjetovi – još nisu stekli status koji zaslužuju, a nestane li ih, ove rijeke i rječice neće više biti tako bistre, a nepopravljiva šteta bit će učinjena i čovjeku.
Centralama koje se grade vijek će isteći za nekoliko desetaka godina, a vjerojatno će ih ukloniti i prije zbog javne svijesti o važnosti opstanka prirode. Ali nitko neće moći vratiti ove jedinstvene kukce, sićušne čuvare bh rijeka, koje bismo do tada mogli uništiti, zaključuje se u članku.
Najveće greške koje ljudi čine tokom seksa: Zbog njih ne postižete zadovoljstvo
