{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Izbjeglice u sopstvenoj državi

S
20.6.2011. u 21:59
0
17
Izbjeglice u sopstvenoj državi
0
Amir Golić je imao šest godina kada je prvi put napustio rodni dom. Iz vlaseničkog naselja Gradina sa porodicom izbjegao je u Srebrenicu, odakle je 1994. godine, posredstvom UNHCR-a, prebačen u Tuzlu. U izbjegličkom naselju Višća nastanjen je punih 17 godina. U međuvremenu se oženio, dobio sina Muju, koji je danas, na Svjetski dan izbjeglica, proslavio svoj četvrti rođendan.
"Najteže mi pada činjenica što sam 17 godina izbjeglica u sopstvenoj državi! Nemamo nikakva prva i faktički smo prepušteni na milost i ne milost. Sjete nas se od Bajrama do Bajrama i to je sve", kaže Golić, čiji su se roditelji vratili na ognjište u Gradinu.

U izbjegličkom naselju Višća nastanjeno je 85 porodica, uglavnom iz srebreničkog i bratunačkog kraja. Vlada TK učestvuje u sufinansiranju troškova električne energije sa 20 KM, dok sve ostale račune sami plaćaju.

"Obećali su nam zimus po tri tone uglja. Međutim, nikad ih nismo dobili. U posljednje vrijeme nam pristižu ogromni računi za vodu. Pa, ne mogu ja sa jednom česmom mjesečno potrošiti 20 kubika vode. To je nemoguće", govori Amir Golić.

Dodaje da je išao u Francusku u potragu za poslom, ali nije ostao dugo. Potom je radio na remontu "Termoelektrane" Tuzla i probijanju tunela kod Olova. Trenutno je bez posla, ali se nada da će doći bolja vremena.

Preostalo stanovništvo u izbjegličkom naselju Višća snalazi se kako zna i umije. Nene koje su ostale bez svojih sinova preživljavaju od invalidnina.

"Meni je 80 godina, a ostala sam bez igdje ikog. Ubili su mi trojicu sinova! Jedan je preživio i vratio se u Bratunac", kaže Hajrija Smajlović.

Fata Ibrahimović iz bratunačkog sela Blječevo ima 80 KM redovnih mjesečnih primanja. Sve potroši za lijekove, a kćerka joj pomaže da preživi. Hasiba Ahmić je izgubila dva sina. Kroz plač kaže kako bi bilo bolje da su i nju ubili.

Sudbine stanovnika izbjegličkog naselja Višća nalikuju jedna drugoj. Žive teško, bez osnovnih uslova, bez perspektive za djecu. I baš kao što je rekao Amir Golić, najteže im pada što su više od decenije i pol izbjeglice u sopstvenoj zemlji.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: