No, kao i mnoge druge stvari koje postoje u Ustavu i njime su definirane, ali ne postoje u životnoj praksi, tako je i u slučaju smrtne kazne.
Ona postoji u Ustavu, ali ne i u pravosudnoj praksi.
Već nekoliko puta pokušavano je da se izmijeni ta odredba Ustava RS-a, ali bezuspješno, pa i zadnji put u aprilu ove godine.
Problem nije bio u pitanju da li treba ili ne brisati odrednicu o smrtnoj kazni, već u drugim amandmanima na Ustav RS-a, o kojim nije bilo saglasnosti u Vijeću naroda RS-a.
Stoga, na posljednjoj raspravi niti jedan od 29 amandmana na Ustav RS-a, pa i o onaj o glavnom gradu RS-a, na čiju verifikaciju se čeka od 2009., nije podržan na vanrednoj sednici Vijeća naroda RS-a.
To u praksi znači da će po Ustavu RS-a Sarajevo i dalje biti glavni grad tog entiteta, a, između ostalog, i dalje postoji i smrtna kazna.
Iako su amandmani u Narodnoj skupštini RS-a usvojeni u "paketu" još prije više od tri godine, bez saglasnosti svih klubova u Vijeću naroda RS-a oni nisu mogli stupiti na snagu.
Međutim, na toj sjednici delegati SDA u Klubu Bošnjaka nisu podržali niti jedan od amandmana jer smatraju da bi promjenama Ustava RS-a, kao i BiH, trebalo pristupiti sveobuhvatnije, kao i da rješenja koja su pripremljena 2009.u „paketu“ ne odražavaju stvarno stanje.
Njihov stav je bio da nisu dobili ni garanciju da će usvajanjem amandamana o glavnom gradu RS-a biti donesen i statut kojim bi Bošnjacima bilo garantirano učešće u lokalnoj skupštini u Banjoj Luci.
Pitanje promjene Ustava RS-a tako je ponovo odgođeno, ali se pojavio i skepticizam da će se u skorije vrijeme postići dogovor o donošenju amandmana na Ustav RS-a nakon što niti jedan nije usvojen, iako je glasanje bilo pojedinačno o svakom predloženom rješenju.
S Ustavom u kojem postoji smrtna kazna RS je tako dočekala još jedan Svjetski dan borbe protiv smrtne kazne, uz apel međunarodnih predstavnika da pokrene novu raspravu o brisanju tog člana.
