{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Iz radionice zeničkog obućara Saliha Pašanbegovića izlaze unikatni primjerci

15.2.2015. u 22:02
499
31
Iz radionice zeničkog obućara Saliha Pašanbegovića izlaze unikatni primjerci
499
"Kada pravim cipele ja se igram, jer to me odmara i pruža mi zadovoljstvo. Svaka linija koju nacrtam na kraju će biti takva na dizajnu završene cipele", počinje svoju priču zenički obućar Salih Pašanbegović, koji je svoj život posvetio popravci i pravljenju obuće.
Salih Pašanbegović među Zeničanima je poznat pod nadimkom Pašan, baš kako mu se zove i obućarska radnja u kojoj radi dugi niz godina.

"Ovim poslom se bavim od svoje 15. godine, ali povremeno. Nisam radio uvijek, radio sam tri mjeseca u jednoj zadruzi, slabo je bilo plaćeno, kasnije sam otišao u Željezaru, gdje sam imao dobar posao, platu, prvo radno mjesto, ali sam opet poslije tog posla vrijeme posvećivao pravljenju i popravljanju obuće", kazao je 67-godišnji Zeničanin Salih Pašanbegović.

On je istakao da je draž obućarskog posla u zadovoljstvu da se mušteriji naprave i poprave cipele, ali i da se naprave posebne cipele, kao što su ortopedske, plesne ili neke druge, za što su zainteresovane brojne mušterije iz Sarajeva, Mostara, Viteza, Konjica, Brčkog i drugih bh. gradova.

"Neke cipele koje pravim nema nigdje kupiti kod nas u Bosni i Hercegovini. Ako se neko odluči da kupi, kupuje se iz Ukrajine, Engleske i slično, ali su cijene vrtoglave, dok kod nas te cipele koštaju tri puta jeftinije", dodaje on.

Dok je šivao cipele na jednoj od mašina, naš sagovornik je kazao da mušterije i danas donose obuću na popravku, ali da ih često vrati smatrajući da je bolje kupiti nove.

"Za dobre cipele nemamo problema, njih je lakše i popraviti i isplativo je. Mušterije vratim kada vidim da donesu obuću koju ću ja popraviti, a nakon nekog vremena odlijepiti će se na drugom mjestu, tako da isplativije bude da kupe druge", kaže naš sagovornik.

Pašanbegović je kazao da je prije bilo više posla jer su ljudi imali kvalitetniju obuću koju je bilo isplativije popraviti nego zamijeniti drugom. Zbog velikog posla, ali i manjka zaposlenja na tržištu, 2000. godine je u posao uveo i svog sina koji je odličan u pravljenju i popravljanju patika.

"On radi dobro, a odličan je u pravljenju patika. Vjerujte mi, nema uopće razlike između originala i te patike koju on napravi. Međutim, narodu je to skupo, a ja kažem da je jeftino jer mi od 1995. godine nismo poskupjeli, kod nas je standard uvijek isti", dodao je poznati zenički obućar.

U radionici u kojoj se nalaze brojne mašine koje je Pašanbegović kupio, nalaze se i one njemu posebne drage. Jedna od njih je i mašina za šivanje "Singer" koja je starija i od njega, a nada se da će još mnogo Pašana ona doživjeti.

Godine rada stvorile su veliku ljubav prema ovom poslu kod našeg sagovornika i njegovog sina, a na pitanje šta ih održava u ovom poslu, odgovorio je:

"Narod je taj koji nas održava, jer da nema naroda ne bismo ni mi radili. Održava nas i volja, jer ja to radim sa zadovoljstvom, jednostavno uživam radeći ovaj posao", kaže Pašan i dodaje da je unatoč trudu i kvaliteti njegove obuće, mušterijama ona skupa.

Naš sagovornik je za kraj razgovora istakao da se ovim poslom planira baviti do kraja života, sve dok ga bude služilo zdravlje, vid i pokreti rukama, a nada se da će njegov sin nastaviti gdje on bude stao i održati "Pašana" živim.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: