Prema iskazu tog svjedoka, rođenog u Zvorniku, on je početkom marta 1993. godine pobjegao u Konjević polje, a potom u Pervane, odakle je sa dva brata otišao u Srebrenicu, do pada enklave 11. jula 1995. godine.
Sa oko 15.000 do 20.000 Bošnjaka, svjedok je otišao 12. jula u Šušnjare, jer su srpske snage napredovale prema Srebrenici, s namjerom da odu u Tuzlu, ali tog 12. jula srpske snage su putem magefona pozvale Bošnjake na predaju, što je svjedok i učinio.
Na livadi u Sandićima obratio im se general Ratko Mladić koji je obećao zarobljenicima, među kojima je bilo žena i djece, da će biti razmijenjeni, što je aplauzom pozdravljeno, naveo je svjedok.
Prema njegovom iskazu, zarobljenici su kamionima i autobusima odvedeni u Bratunac u noći između 13. i 14. jula, a potom su 14. jula dovedeni u osnovnu školu u Orahovcu, gdje su utjerani u sportsku salu, iz koje su kasnije u grupama odvođeni na obliznju livadu, gde su ubijani, što je trajalo satima.
Svedok je preživeo jer se, kako je posvjedočio, pravio da je mrtav ispod jednog ubijenog zarobljenika, pa je kasnije pobjegao u šumu odakle je video cijelo polje prekriveno tijelima.
Poslije nekoliko dana skrivanja stigao je do teritorije pod kontrolom Bošnjaka.
Na početku unakrsnog ispitivanja, Karadžić je pitao svjedoka zašto ima zaštitne mjere kada je veoma uspješan svedok, jer je do sada svjedočio na pet suđenja, što je veliki posao, na šta je svjedok odgovorio:"Zato što ima vaših istomišljenika koji bi me rado pogubili".
- Da li znate ijednog svjedoka kojeg su moje pristalice pogubile, pitao je Karadžić na šta je svjedok kazao da ne zna, ali da se za sebe boji.
Karadžić je zatražio više puta od svjedoka da na geografskoj karti pokaže gdje se nalazi njegovo selo i da zaokruži neka područja, ali je to svjedok odbio jer ga "karta ne interesuje".
- Ti si nas htio da istjeraš, da napraviš cijelu etnički čistu Bosnu, uzviknuo je vidno iznerviran svjedok.
Karadžić je zatražio od tužilaštva da poduči svjedoka šta su njegove obaveze.
Sudija je ukazao svjedoku da mora da odgovara na pitanja da bi pomogao sudskom vijeću da utvrdi činjenice o kojima se radi u predmetu i da to što odbija da sarađuje nije korisno za sudije.
- Kartu ne poznajem, ja znam teritoriju, ali karta me ne interesuje, neću da pogađam, rekao je svjedok.
Upitan zašto se iz Beograda, u kome je radio 18 godina, vratio u Bosnu 3. aprila 1992. i da li je došao da brani selo, svjedok je rekao da je bio Bajram i da ima obavezu da brani selo od svakog ko ga napadne, prenose agencije.
Suđenje Karadžiću počelo je krajem oktobra prošle godine, a nastavljeno je poslije višemjesečne pauze početkom marta, kada je Karadžić odbacio sve optužbe tužilaštva, istakavši da Srbi u BiH nisu željeli rat i da je njihov cilj bio očuvanje Jugoslavije.
Dokazni postupak protiv Karadžića počeo je 13. aprila.
Bivši predsjednik RS-a je u dvije tačke optužen za genocid u Srebrenici i još sedam opština u BiH, dok se u preostalih devet tačaka tereti za progon, istrebljenje, ubistva, deportacije i uzimanje međunarodnih talaca tokom rata u BiH, od 1992. do 1995. godine.
Karadžić je uhapšen u Beogradu 21. jula 2008. godine, gde je živio pod imenom Dragan Dabić. Deset dana kasnije je izručen Haškom sudu.
