IOM-ova obuka za nevladine organizacije i medije o HIV/AIDS-u i društvenoj komunikaciji

Ta obuka zvaničnog naziva "HIV/AIDS i društvena komunikacija" oslanjala se na znanje stečeno tokom prethodnih obuka. Uključila je sve aspekte društvene komunikacije od definiranja problema vezanog za rizik od HIV infekcije kojem su migranti i mobilne populacije izložene, preko dizajniranja i razvijanja komunikacijskih strategija, do odabira najpogodnijih i najefikasnijih sredstava komunikacije kao što su tradicionalni mediji, društvene mreže i direktna komunikacija s ciljanom populacijom.

Viši predavač i istraživač IOM-a iz Rima Stefano Volpicelli kaže da je ključni dio te obuke bio razvoj komunikacijskog plana, a bila je fokusirana na glavne tehnike koje su potrebne za njegovu izradu. Kaže da su polaznici u potpunosti uspjeli u tome i da su izradili planove koji bi se lako mogli primijeniti u konkretne prijedloge projekata.

On je, zajedno sa Germanom Calviem, vodio praktični dio skupa koji je za globalni cilj imao doprinijeti kvalitetu protoka informacija između nevladinog i javnog sektora do medija da bi se povećala njihova efikasnost.

Psiholog iz međunarodne mreže agencija za komunikaciju Germano Calvi misli da je ova obuka umnogome doprinijela boljem razumijevanju i komunikaciji između tih sektora o pomenutoj temi.

"Njima je najveći problem bio shvatiti kako razmišljaju osobe koje su zaražene HIV-om", kaže on.

Upravo kvalitetnija i tješnja komunikacija između nevladinih organizacija koje brinu o ranjivim grupama stanovništva i medija doprinosi prevazilaženju predrasuda i diskriminacija osoba koje žive s HIV virusom, što je još dosta prisutno u bh. društvu. Stigma je često prisutna i kod zdravstvenih radnika, a kod pacijenata strah od reagiranja okoline na njihovu dijagnozu.