BiH
1.7k

Igmanska ljepotica: Ratna džamija na Igmanu prkosi događajima jednog vremena

Piše: A. B.
Foto: Nedim Grabovica/Klix.ba
(Foto: Nedim Grabovica/Klix.ba)
Ratna džamija na Igmanu ili kako je još nazivaju, Igmanska ljepotica, predstavlja autentični spomenik kulture, koji je izgrađen za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Pripadnici islamske vjeroispovijesti unutar jedinica Armije Republike BiH koje su pokrivale igmansko ratište, iskazali su potrebu za prostorom u kojem će obavljati vjerske dužnosti.

Ratna džamija je prvi vjerski objekat izgrađen u BiH nakon početka agresije. U prilagođenim prostorima za mesdžid tokom 1992. godine na prostoru Igmana i Bjelašnice, džemat su organizirali i predvodili imami koji su bili u sastavu ratnih jedinica. Rukovodstvo Islamske zajednice je podržalo inicijativu pripadnika Armije BiH, nastalu početkom 1993. godine, da se na Igmanu izgradi ratna džamija. U napadima agresorskih jedinica tokom juna i jula 1993. godine, porušeni su i popaljeni svi objekti na Bjelašnici i Igmanu, a preživjeli su potrebu za prostorom mesdžida izrazili gradnjom džamije u slobodnom dijelu Igmana.

"Njena izgradnja je počela 17. novembra 1993. godine na raskrsnici puteva Kabalovo – Lasički stan i Hrasnički stan. Ratne okolnosti su nametnule da se konstrukcija objekta bazira na materijalu od drvene građe u dimenzijama 10x12 metara, prema nacrtu arhiteke Osmana Smiječanina. Osnova objekta je oslonjena na drvene stubove s četvovodnim kovom i drvenim minaretom. Radove su izvodili pripadnici 1. korpusa, a građena je u zimskim uslovima otežanog kretanja kroz sniježne nanose. U igmanskoj ljepotici za vrijeme rata su se sastajali borci i obavljali vjersku molitvu. Visokim htijenjem i naporom pripadnika jedinica Armije RBiH, radovi su završeni i džamija je otvorena 5. februara 1994. godine", istaknuli su za Klix.ba iz Fonda memorijala Kovači, koji danas upravlja džamijom na Igmanu.

Otvorenje džamije je ozvaničio bivši reisulema Islamske zajednice, Mustafa Cerić, u prisustvu hfz. Ismeta Spahića, komandanta vojnih jedinica, predstavnika vlasti, stranih organizacija i brojnih pripadnika sastava koje su u to vrijeme osiguravale koridor preko Igmana za Sarajevo. Džamija je obnovljena 2000. godine, a temeljita rekonstrukcija je izvršena u periodu od 26. jula do 2. augusta pod nadzorom tadašnjeg komandanta 1. korpusa. Dodatni radovi na vanjskom uređenju harema džamije, elektrifikaciji i izgradnji abdesthane s priključenjem vodovoda, nastavljeni su i završeni 2. novembra 2000. godine.

Ratna džamija na Igmanu kao vrijednost od posebnog značaja, danas je objekat otvorenog tipa u kojem se vjernici okupljaju svakog petka, kako bi obavili džuma namaz. Česti posjetioci su planinari i turisti koji dolaze na Igman i Bjelašnicu.

"Ratna džamija danas se otvara po potrebi, a ljudi najviše dolaze kako bi klanjali džumu. Neko želi klanjati, neko slikati ili samo obići. Bez obzira na vremenske uslove i godišnje doba, svaki dan neko dođe. Džuma u džamiji je redovna već nekoliko godina, a ranije je bila samo prvi petak u mjesecu. Međutim, nikada se nije desilo da niko ne dođe, a nekada zna biti i do stotinu ljudi. Efendija koji klanja džumu je Harun ef. Hodžić, uposlenik Fonda memorijala Kovači. Bez obzira na vjeru i naciju, ovo je rano posjećen objekat", rekao je naš sagovornik, zadužen za sigurnost i očuvanje džamije na Igmanu.

Dodao je također da će se na ovom prostoru uskoro graditi muzej u kojem će biti izloženi artefakti i predmeti iz rata. Planirana je i gradnja amfiteatra u kojem će se održavati historijski časovi, a posjetitelji će moći uživati uz šoljicu kafe ili čaja u prirodnom okruženju.

Islamska zajednica ja podržala inicijativu za očuvanje džamije i pruža podršku Džamijskom odboru prihvativši prijedlog da se prostor džamije označi kao dovište u BiH, gdje će se svakog prvog petka u augustu učiti Dova šehidima BiH. Odlukom Vlade Kantona Sarajevo iz septembra 2011. godine ratna džamija na Igmanu stavljena je pod upravu i zaštitu Fonda memorijala Kovači. Namjera uprave Fonda je da Igmanska ratna džamija s pratećim objektima postane mjesto sjećanja, mjesto druženja, radionica, seminara, kurseva i drugih društveno korisnih aktivnosti.