BiH
34

IGC: Poziv bh. i svjetskoj javnosti da se počne misliti o genocidu u Srebrenici

Klix.ba
Foto: Elmedin Mehić/Klix.ba
Foto: Elmedin Mehić/Klix.ba
Misliti o genocidu u Srebrenici znači tražiti odgovor na pitanje da li je genocid legalno sredstvo u ostvarivanju političkih i kulturnih ciljeva. Dejtonski mirovni sporazum pokazuje da on to jest, navode u saopštenju iz Instituta za istraživanje genocida iz Kanade (IGC).

"Prošlo je devetnaest godina od genocida u Srebrenici, stravičnog zločina i simbola stradanja, agresije i genocida u Bosni i Hercegovini. U Srebrenici se dovršava barbarski pohod režima koji je ognjem i mačem pravio 'Veliku Srbiju'. Bosanski Srbi u velikom broju, potaknuti velikosrpskom politikom iz Srbije, shvatili su da je jedini način da se stvori homogena 'Velika Srbija' da se izvrši agresija i genocid. A genocid u Srebrenici predstavlja dovršavanje procesa zločina nad Bosnom i Hercegovinom, dovršenje projekta 'čiste' srpske teritorije u Bosni i Hercegovini. Taj proces se nije mogao sprovesti bez režima Slobodana Miloševića. Današnja srbijanska vlast odgovornost za genocid u Bosni i Hercegovini podmeće bosanskim Srbima koji su Dejtonski sporazum o miru pretvorili u sredstvo gušenja države Bosne i Hercegovine, navode iz IGC-a.

Na pragu dvadesete godišnjice jednog od največih zločina protiv čovjeka i civilizacije poslije holokausta u Evropi, Institut za istraživanje genocida Kanada poziva bosanskohercegovačku, evropsku i svjetsku akademsku, kulturnu i političku javnost da konačno počne misliti genocid u Srebrenici. Novo promišljanje genocida u Srebrenici se treba zasnivati na:

1.Genocid u Srebrenici se ne može svesti na jednu dženazu godišnje i kurtoazni govor saučešća političara iz Bosne i Hercegovine i inostranstva. Time se iskrivljuje, prikriva genocid koji u nedostatku novog promišljanja može podstaknuti nove velikosrpske nasrtaje na Bosnu i Hercegovinu. 2. Genocid nad Bošnjacima Srebrenice je na savjsti evropske i općenito svjetske zajednice. Pitanje genocida je pitanje cijelog čovječanstva. Dakle, genocid u Srebrenici treba posmatrati na evropskom i svjetskom nivou, u okviru internacionalnog prava, Povelje UN, Evropske Unije.

  1. Na međunarodnim skupovima se pominje Srebrenica, ali se ne veže za Bosnu i Hercegovinu. Tako se stiče dojam da je Srebrenica neko neodređeno mjesto izvan bosanskohercegovačkog prostora. Neznanje, neodgovornost i nesposobnost pojedinaca i institucija predstavljaju osnovicu potkopavanja herojske odbrane Republike Bosne i Hercegovine i ponižavanja žrtava stradanja. Time se pomaže da agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu retroaktivno postane „građanski rat“ u kojem su „svi ubijali“ i u kojem su „svi jednako krivi“.

  2. Zna se ko je izvršio zločin genocida u Srebrenici, a znamo li odgovornost mnogobrojnih međunarodnih i unutrašnjih političara koji Presudu Internacionalnog suda pravde u Hagu o genocidu u Srebrenici pretvaraju u mrtvo slovo na papiru. Presuda treba da služi za traženje i poštovanje prava, za ostvarivanje pravde za žrtve, za utemeljenje istine o zločinu. Područje genocida treba da ima poseban status u savjesti međunarodne zajednice, a ona i danas prelazi preko toga što se u toj zoni, na primjer, ni sada ne dopušta bošnjačkoj djeci, potomcima genocida, školovanje na maternjem jeziku.

  3. Kompleksnost problema genocida zahtijeva da se na više razina govori i djeluje, a jedna od njih estetičko-umjetnička i poietička je izuzetno važna.

  1. Institucije entiteta Republika Srpska, vojska i policija, prema presudi Internacionalnog suda pravde u Hagu počinile su genocid nad Bošnjacima. Bosanskohercegovačke dejtonske institucije moraju ispoštovati ovu Presudu, jer je ona nadređena svim pravno-političkim i paradržavnim formama djelovanja. Borba za Bosnu i Hercegovinu danas se vodi kroz poštivanje vladavine zakona i priznavanje važnosti internacionalnog prava kojim se članica UN mora zaštititi od barbarstva, agresije i velikosrpskog projekta koji proizilazi iz ekspanzionističko-integralističkog nacionalizma. U entitetu Republika Srpska očuvanje rezultata genocida postavljeno je kao glavni politički i kulturni cilj svih vlada poslije Dejtona. To im je omogućio upravo Dejtonski mirovni sporazum. Od 1995. do 2014. Bosna i Hercegovina je postala zatočenik entitetskog iredentističkog i protivdržavnog djelovanja. Oni koji ne shvataju da je genocidna tvorevina Republika Srpska četnički antibosanski projekt trebaju odstupiti iz struktura vlasti. Tu se ne radi o naivnosti i neznanju – riječ je o nedoraslosti i krajnjoj neodgovornosti. Tako se entitet Republika Srpska pokazuje kao rezultat i kao čuvar ostvarenog genocidnog zlodjela kojim se priprema stvaranje „srpske države“ na tlu države Bosne i Hercegovine. To vodi ka novim ratovima.

  2. Polazeći od naučno utemeljenih ideja da genocid udara u sam temelje države i društva, misleći o genocidu u Srebrenici, mi mislimo dejtonski projekt kao projekt koji direktno dovodi u pitanje državu Bosnu i Hercegovinu i podmeće antibosanski Ustav (Anex IV). Misleći o genocidu u Srebrenici, dakle, mislimo o državi i društvu u Bosni i Hercegovini. Bošnjačka politika i predstavnici političkih stranaka koji se navodno brinu za interese bošnjačkog naroda, nisu pokazali doraslost u razumijevanju genocida koji je sproveden nad stanovnicima Bosne i Hercegovine. Bošnjaci ne poklanjaju neophodnu pažnju velikosrpskom programu etničkog čišćenja i genocida koji traje dva stoljeća. Entitet Republika Srpska je rezultat tog programa.

  3. Misliti genocid u Srebrenici znači i tražiti odgovor na pitanje da li je genocid legalno sredstvo u ostvarivanju političkih i kulturnih ciljeva? Dejtonski mirovni sporazum pokazuje da on to jest. Isto tako, pred nam je pitanje da li je Presuda Internacionalnog suda pravde dovoljna da se ostvari pravo žrtava i dostigne pravda? Da li je moguće da djelo genocida i dalje postoji na tlu države Bosne i Hercegovine? Donošenje nužnih ustavnih promjena u Bosni i Hercegovini nije moguće uz očuvanje tekovina genocida koji je u njoj izvršen. Zločinom genocida stvoren je entitet Republika Srpska na tlu države Bosne i Hercegovine i treba zahtijevati da se to djelo i njegovi izvršioci sankcioniraju pred internacionalnim institucijama prava.

  4. Bosna i Hercegovina, zemlja u kojoj se dogodio genocid, pored više pokušaja nije usvojila dokument o osudi genocida. Misliti genocid u Srebrenici podrazumijeva usvajanje rezolucije o osudi genocida u Srebrenici i proglašenje 11. jula danom sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici. Institut za istraživanje genocida Kanada putem svoga Internacionalnog ekspertnog tima će pojačati napore i tražiti pritisak međunarodnih faktora na pojedine članove Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u smislu da promjene svoje razmišljanje i stavove kako bi se rezolucija usvojila. To je prije svega ljudska obaveza i poštovanje prema žrtvama i svjedocima genocida u Srebrenici i Bosni i Hercegovini.

  5. Na kraju, misliti genocid u Srebrenici podrazumijeva razvijati sistem obrazovanja koji će učiti generacije da je na Republiku Bosnu i Hercegovinu izvršena višestruka agresija, a nad njenim građanima genocid. Danas u svijesti bosanskohercegovačkog čovjeka pojmovi agresija genocid na putu su da nestanu, stoji na kraju saopštenja Instituta za istraživanje genocida iz Kanade (IGC).