Hoće li pući "halka"?
Rukovodstvo Stranke demokratske akcije uzelo je sebi još jedan tajm-aut u slučaju Branković. Ništa čudno. U stvari, začudio bih se ako ti ljudi ikad o Brankoviću kažu ono što javnost od njih očekuje i na šta upućuju elementarne činjenice.
Nedžad Branković u svakom smislu je čedo SDA, i po svom političkom rođenju i po političkom profilu. Sve što o njemu kaže i o njemu odluči, vrh SDA u stvari će reći o sebi. Ako je, naime, Nedžad Branković moralno nepodoban da dalje vrši funkciju federalnog premijera, kako to "odrešito" kaže stranački prvak Sulejman Tihić, onda to istovremeno znači, kad bi Tihić dosljedno dovršio misao, da je i SDA moralno nepodobna da dalje učestvuje u vođenju države i entiteta zvanog FBiH.
Zašto?
Jednostavno zato što slučaj Branković niti počinje niti završava sa tim jadnim stanom kojeg se Nedžad dokopao, a oko kojeg se sad nadigla silna dreka. Drugo, sve što je Branković za posljednjih desetak godina zloradio, i što i sad zloradi, nikad nije činio sam nego u najdirektnijem dosluhu sa svojom strankom, njenim rukovodstvom i njenim stvarnim eminencijama. Svega toga svjesni su ključni ljudi u Stranci demokratske akcije, koji shvataju da pad Nedžada Brankovića znači i njihov moralni, politički pa i građanski strmoglav. Zbog toga i pokušavaju da mu u ruke tutnu bilo kakav padobran. Spašavajući njega, oni pokušavaju spasiti same sebe. Razbije li se Nedžad kao lubenica, prosuće se kao košpice i drugi koji godinama suportiraju njegov uspon.
Stan zbog kojeg će Nedžad formalno zaglaviti samo je kap u moru zloupotreba za koje se Branković osnovano tereti. Njegovim ključevima otvara se takva kutija užasa kojoj bi pozavidjela i sama Pandora. A to jedan čovjek, ma kakvog formata bio, sam nije mogao postići.
Nedžad Branković je, u stvari, već godinama samo stranački referent za prljave poslove koje sam nije ni kreirao ni provodio. Otud i ona njegova bahatost i bezobzirnost, očito uvjerenje da mu niko ništa ne može, ma koliko se medijski ili pravosudno dokumentiralo i argumentiralo njegove prljave poslove.
Nedžad, jednostavno, ne vjeruje da „halka“ može da pukne, pa se samim tim osjeća bezbjedno i samouvjereno. Stoga pravo pitanje ne glasi hoće li pasti Nedžad Branković. Logičniji je upit: hoće li pući „halka“?
E, za to je SDA-ovcima potreban još jedan tajm-aut. Ne da uđu dublje u lik i djelo Nedžada Brankovića i sudbinu krivične prijave koja je protiv njega podnijeta. Ne, njima je vrijeme potrebno da se još jednom međusobno upozore na posljedice onoga što se može dogoditi nakon Brankovićeve smjene. Drugim riječima, stranačka struktura koja štiti Brankovića preduzeće posljednji pokušaj da objasni Sulejmanu Tihiću i njegovom stranačkom klanu da se to ni za njih neće dobro završiti. Na kriminaliziranje Brankovića odgovoriće se kriminilaziranjem Tihića koji, osim što dvije i po godine žmiri na Brankovićeve mahinacije (što je jako blizu saučestvovanju), ima i svoje lične i grupaške aferime koji su daleko od moralne podobnosti.
Za građane i državu najbolje bi bilo da dva SDA klana jedni drugima puste malko krvce, to jest da upiranjem u prljavštine međusobno sukobljenih tabora upotpune u javnosti nimalo lijepu sliku onoga što vrh SDA čini posljednjih godina.
Je li se tome nadati?
Teško. Lukavi su to, svim bojama premazani ljudi umiješani u velike uloge i kombinacije. Oni će naći načina da sve nekako „riješe“, a da jedni druge međusobno ne ugroze, to jest da sukob ne dovedu do ili-ili nivoa. Modus za takav izlaz iz ove za njih jako opasne situacije potražiće u narednih sedam dana, tokom kojih će iza paravana frcati mnoge teške riječi, ucjene i prijetnje. I doćiće, bez ikakve sumnje, do nekog kompromisa koji ostavlja mogućnost da svi akteri ostanu na sceni. Ne bi to bilo prvi put.
No, ovaj put je u igri, možda i ultimativno, još jedan faktor, onaj na koji oni ne mogu utjecati: strani, protektorski. U tim krugovima je, naime, pritisnuto dugme za realizaciju velikog projekta političke, pa i građanske difamacije dva entitetska premijera: Milorada Dodika i Nedžada Brankovića. Sumnje u njihovu moralnu podobnost već su dokumentovane toliko da, po svemu sudeći, samo opšta paraliza čovječanstva zbog pandemije „svinjske gripe“ može spriječiti njihov izlazak pred sudije.
Za zemlju ogrezlu u korupciju i politički sponzorirani kriminal sudsko procesuiranje pomenutog dvojca imalo bi dejstvo najefektnije vakcine. Em bi političke odličnike spustilo na nivo do kojeg su se zaista survali – kriminalni, em bi obezbijedilo i kod nas neizbježnu nacionalnu ravnotežu. Pogotovo ako se do kraja dovede najavljeno stezanje omče oko vrata trećeg obermahera, Dragana Čovića. Pa da se konačno, i to na „krunisanim“ facama, pokaže da iza borbe za nacionalne interese u mnogome stoji bitka za popunjenost sopstvenih džepova.
Mislim da smo na pragu golemih događaja. Ako se propusti i ova prilika za veliko raščišćavanje, zadugo ćemo biti jedna ogromna, smrdljiva baruština. U drugom slučaju, obračun sa dugoprstim političarima u sopstvenim redovima otvoriće prostor i za obračune sa svim drugim nacionalnim i vjerskim opsjenarima koji, godinama se prseći u ime kolektiva, u stvari svode svoje uske, lične račune.
Mislim da je krajnje vrijeme da se to dogodi. I da ima mnogo izgleda da do toga stvarno dođe. Uprkos nastojanjima SDA da svojom raspravom o Brankoviću pokuša pokazati javnosti kako brine o moralnoj podobnosti svog čovjeka na čelu federalne vlade. O bijednim pokušajima Milorada Dodika da svoje lopovluke opravdava tobožnjom hajkom na RS, da i ne govorim.
Barbarez: Bilo bi nekorektno komentarisati prošlost, držimo se vizije koju imamo
