{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


"Hiljadu osoba pod istragom zbog sumnje da su počinile ratni zločin"

S
3.12.2010. u 14:28
0
3
"Hiljadu osoba pod istragom zbog sumnje da su počinile ratni zločin"
0
"Hiljadu osoba pod istragom zbog sumnje da su počinile ratni zločin"
Milorad Barašin
Tužilaštvo BiH je donijelo naredbe za sprovođenje istraga protiv 1.000 osoba za koje se sumnja da su počinile ratne zločine. O istragama među kojima je i slučaj “Dobrovoljačka ulica”, problemima u radu, kao i provođenju Državne strategije za procesuiranje ratnih zločina, za BIRN – Justice Report govori Milorad Barašin, glavni državni tužilac.
Koliko ste zadovoljni dosadašnjim procesuiranjem ratnih zločina?

Postignut je značajan napredak u procesuiranju ratnih zločina u proteklih pet godina, od kada je osnovan Odjel za ratne zločine. Napredak se ogleda u podizanju optužnica protiv više od 200 osoba koje su optužene za kršenje međunarodnog humanitarnog prava, te činjenici da u Odjelu imamo uposlenih 18 tužilaca.

Za bolje rezultate potrebno je mnogo više stručnog kadra, odnosno mnogo veći kapacitet Odjela. Bitno je spomenuti da su među optuženima lica koja se terete po komandnoj odgovornosti, vojnici, te direktni izvršioci ratnih zločina. Sa željom da se postižu rezultati, te podizanjem optužnica i krivičnim gonjenjem, želimo donijeti pravdu koju žrtve i njihove porodice čekaju već godinama.

Da li je moguće očekivati da se ispune rokovi iz Državne strategije za procesuiranje ratnih zločina od sedam i 15 godina?

Državna strategija za rad na predmetima ratnih zločina je dokument kojim je naša država odlučila da se teret brojnih ratnih zločina mora riješiti. Da bi se ispoštovali rokovi, bitno je da sve pravosudne institucije urade svoj dio posla, a takođe entitetski pravosudni organi moraju ponijeti svoj dio tereta. Tužilaštvo BiH je podiglo 113 optužnica za ratne zločine.

U većini institucija koje rade na predmetima ratnih zločina nedostaje kadrova, tehničke opreme, prostorija... Te pravosudne i policijske institucije ne mogu samoinicijativno povećavati kapacitete, već institucije vlasti donose te odluke.

Neophodno je da se periodično prati dinamika provođenja Strategije i poduzimaju aktivnosti na rješavanju problema ili zastoja koji se eventualno pojave.

Tužilaštvo BiH je nedavno prevazišlo problem koji se pojavio oko koordinacije aktivnosti u procesu ekshumacija – tako što će u budućnosti Tužilaštvo BiH imati nadležnosti za koordinaciju procesa ekshumacija, jer se vodimo stavom da žrtve ne smiju čekati, kao ni članovi porodica koji već godinama traže svoje nestale.

Hoće li aktivnosti u procesu ekshumacija praviti probleme za tužioce Tužilaštva BiH jer će imati dodatnih obaveza i morat će više izlaziti na teren?

Proces ekshumacija smo preuzeli iz profesionalnih i ljudskih razloga, zbog činjenice da je proces traženja posmrtnih ostataka nestalih lica bio izložen nepotrebnoj politizaciji. Smatramo da je proces ekshumacija izuzetno odgovoran posao i da žrtve ne trebaju biti involvirane u bespotrebnu politizaciju i prepirke koje se dešavaju između institucija.

Preuzeli smo ovaj segment posla kako žrtve ne bi čekale, jer razumijemo tugu i bol svih onih koji 15 ili više godina tragaju za najmilijim. Proces ekshumacija neće u velikoj mjeri oduzimati vrijeme tužiocima, iz razloga što će se uspostaviti koordinacija rada institucija uključenih u taj posao. Procesi ekshumacija moraju ići maksimalno brzo i efikasno i siguran sam da će u budućnosti tako i biti.

Implementacijom Državne strategije za procesuiranje ratnih zločina trebalo je uspostaviti centralizovanu bazu podataka. Imate li podatke koliko je osumnjičenih za ratne zločine?

U predmetima u kojima su donesene naredbe za sprovođenje istrage, nalazi se oko 1.000 osumnjičenih lica. Dakle, toliko osoba se nalazi pod istragom Posebnog odjela za ratne zločine Tužilaštva BiH. Napominjem da je broj prijavljenih osoba koje se spominju u prijavama ili izvještajima mnogo veći od brojke osumnjičenih osoba koje se nalaze u već otvorenim istragama.

Zbirne podatke iz ostalih tužilaštva u BiH o osumnjičenim za ratne zločine posjeduje državno Ministarstvo pravde, koje koordinira aktivnosti oko baze podataka.

Da li se još uvijek provode paralelne istrage unutar tužilaštava u BiH, ali i u susjednim državama?

Ono za šta smo se u našem radu borili, odnosno što smo potencirali kao veoma bitnu činjenicu za daljnji rad, jeste tačna evidencija predmeta i sprečavanje pojave da se pojedini predmet protiv istog lica radi u dva tužilaštva. Naročito se protivimo predmetima za ratne zločine koji se pokreću u susjednim zemljama a za koje već postoje predmeti u radu u BiH.

Međutim, problem u toj oblasti stvarala je činjenica da su neka lica prijavljivana za različite ratne zločine, a izvještaje je sačinjavalo mnogo policijskih i bezbjednosnih agencija, i zbog ratnog stanja nije postojala jedinstvena evidencija. Situacija po ovom pitanju se značajno popravila, a jedan od zadataka Strategije za procesuiranje ratnih zločina bilo je prikupljanje i sastavljanje tačnih baza podataka. Konačno, u ovoj oblasti uvedeno je dosta pozitivnih promjena, te je situacija mnogo bolja ako vršimo komparaciju s prethodnim godinama.

Više puta ste isticali da će uskoro doći do podizanja optužnice u slučaju “Dobrovoljačka”. Da li možete biti malo precizniji? Je li slučaj “Ganić” promijenio stanje u istrazi “Dobrovoljačka”?

Tužilaštvo BiH radi na predmetu s ciljem da se ta istraga što prije okonča. Okončanje istrage zavisi od više faktora, radi čega nikada ne najavljujemo neke okvirne datume okončanja. Rad na ovom predmetu je intenzivan i radi se na okončanju istrage. Dešavanja u vezi sa slučajem “Ganić” nisu imala uticaj na naš rad jer je predmet kod nas, kao i dokazni materijal. Međunarodni tužilac koji radi na ovom predmetu podnio mi je izvještaj i istraga će se veoma brzo okončati.

Možemo li, osim “Dobrovoljačke”, očekivati druge optužnice u kojima su optužene visoko pozicionirane osobe?

Tužilaštvo BiH radi na predmetima koji se odnose na viši i srednji nivo komandovanja i u našim predmetima već ima optuženih koji su nekada obnašali značajne dužnosti u nekoj od političkih, vojnih ili policijskih struktura u BiH. Takvih optužnica će biti i u budućnosti. Naglašavam da je naš rad i Strategijom fokusiran na viši nivo odgovornosti, dok bi, prema planu, entitetska tužilaštva trebala raditi na predmetima protiv direktnih počinilaca, što će se, nadam se, u budućnosti i realizovati.

Vrlo često se ističe da Tužilaštvo BiH radi “lakše” predmete. Kako to komentirate?

Ta konstatacija nije tačna. U predmetima koje radi Tužilaštvo BiH krivično smo gonili generale i visoke oficire, visoke političke dužnosnike, a broj žrtava u predmetima na kojima radimo često iznosi nekoliko desetina, pa čak i više stotina. Postoje predmeti u kojima su tužioci Tužilaštva BiH podigli optužnice a ti predmeti se odnose na stradanje nekoliko žrtava gdje su optuženi vojnici – u ovim predmetima podignute su optužnice iz razloga što entitetska tužilaštva to godinama nisu učinila.

U lokalnim zajednicama se prigovara Tužilaštvu BiH što dugo ocjenjuje osjetljivost predmeta i time njih ometa u radu. Kako to komentirate?

Entitetska tužilaštva su na većini svojih predmeta počela raditi prije nego što je osnovano Tužilaštvo BiH. Ne dozvoljavamo da se ovakvi komentari pripisuju Tužilaštvu BiH. Naime, ponovo navodim, Odjel za ratne zločine postoji od 2005. godine i javnosti možemo prezentovati šta je urađeno u ovom periodu. Stoga, ne dozvoljavamo da nam se imputira kako “Tužilaštvo BiH ne rješava neki predmet 17 godina”. Zašto neki predmet nije završen u periodu od 1995. do 2005., pitanje je za tužilaštva koja su u tom periodu bila zadužena tim predmetima.

Naši tužioci, pored redovnog posla, rade i ocjenu predmeta po osjetljivosti. Za sve nas, za državu i za žrtve, bilo bi korisnije da su ti predmeti završeni prije osam ili devet godina, i da su osuđeni već na izdržavanju kazni. Na ovaj način, proces ocjene ide svojom dinamikom, a rezultati u BiH pokazuju efikasnost rada, jer je statistika relevantan pokazatelj stanja i rada.

Koji su vam najveći problemi u istragama za ratne zločine? Ima li dovoljno tužilaca koji bi radili na predmetima ratnih zločina?

Bosni i Hercegovini sveukupno ima nekoliko desetina tužilaca koji rade na predmetina ratnih zločina. Tužilaštvo BiH je izuzetak iz razloga što kod nas ima 18 tužilaca, dok postoje tužilaštva koja uopšte nemaju odjele za ratne zločine, odnosno nemaju niti jednog tužioca koji radi na ovim predmetima.

Broj tužilaca koji rade na ovim predmetima mora se u budućnosti povećati, iz razloga što su ovo veoma složeni predmeti i jedan tužilac, u najboljem slučaju, može završiti nekoliko predmeta godišnje.

Sljedeći veliki problem je raseljenost i nedostupnost svjedoka u predmetima ratnih zločina. Veliki broj ljudi koji su preživjeli ratne strahote i stradanja živi van BiH, u zemljama Evrope ili na drugim kontinentima. U takvim slučajevima mora se čekati njihov dolazak u BiH kako bi se zakazao termin za saslušanje svjedoka.

Veliki problem je i nedostatak materijalnih dokaza, koji su u većini slučajeva uništeni ili nestali, osim u slučajevima kada je rađen policijski uviđaj, što su bile rijetke situacije s obzirom na ratno stanje. Naši materijalni dokazi uglavnom se baziraju na pronađenim i ekshumiranim posmrtnim ostacima ili vojnim i policijskim aktima i naredbama iz vojnih arhiva, ukoliko su dostupni i nisu sklonjeni ili uništeni.

Tužilaštvo BiH često postiže sporazume o priznanju krivice s optuženima za ratne zločine, koliko vam to pomaže u drugim istragama?

Sporazumna priznanja pokazala su se dobrim i efikasnim instrumentom u krivičnom gonjenju ratnih zločina. Na osnovu informacija dobijenih iz sporazuma, pronašli smo posmrtne ostatke mnogih nestalih lica, dobili korisne informacije o više počinilaca ratnih zločina, kao i svjedočenja koja su već dovela do osuđujućih presuda u drugim predmetima.

O sklapanju sporazuma informišemo i predstavnike žrtava, koji u gotovo svim slučajevima daju svoju saglasnost. Na ovaj način dolazimo do kvalitetnih svjedočenja, koja opet dovode do sigurne osuđujuće presude protiv optuženih. Tužilaštvo BiH je na osnovu sporazuma imalo kazne od 14, 15 ili 17 godina zatvora, što su stroge kazne kada se posmatraju i mimo onih koje se postignu sporazumom.

Bitno je spomenuti da se sporazumom znatno skraćuje sudski proces i troškovi, koji često iznose i po nekoliko desetina hiljada konvertibilnih maraka.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: