{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


"Herceg-Srpska" i prokletstvo trećeg bloka

S
15.11.2010. u 08:00
0
157
"Herceg-Srpska" i prokletstvo trećeg bloka
0
"Herceg-Srpska" i prokletstvo  trećeg bloka
Tihić i Lagumdžija: Historijski trenutak
Loptica koju su stranke potpisnice velikih entitetsko-unutaretničkih koalicija i zajedničkih nastupa u institucijama države Bosne i Hercegovine, u Republici Srpskoj, ljuto zaraćeni poltički protivnici SNSD i SDS, a u "Herceg-Bosni", još zaraćeniji i sujetniji HDZ BiH i HDZ 1990, uputili, uvjetno rečeno, "trećoj strani“, do sada još nije vraćena u istom maniru. Ako je suditi po javnim izjavama ili pak šutnji SDP-a i SDA, "treće strane“, bošnjačke, još nema, niti će je, deklarativno, biti.
Protiv trećeg dvojnog bloka, u maniru u kakvom su je u ime najvećeg broja birača etničkih Srba u RS-u potpisali SDS i SNSD, te među Hrvatima HDZ BiH i HDZ 1990, kada su u pitanju državni poslovi i pitanja od ključnog nacionalnog interesa, na primjer ustavne promjene i euro-atlantske integracije, izjasnio se u subotnjem dnevniku Federalne televizije i istaknuti član Socijaldemokratske partije, član stranačkog Predsjedništva i Glavnog odbora, Damir Hadžić ocjenjujući kako to nije realno rješenje.

Dakle, u nastupu na državnom nivou, posve je jasno da Socijaldemokratska partija i Stranka demokratske akcije neće činiti treći dvojni, bošnjački blok, bez obzira što će ove dvije partije najvjerovatnije koalirati gotovo na svim nivoima u Federaciji, gdje god mogu, a mogu u većini slučajeva, obzirom da su i osvojile najveći broj glasova, uglavnom u dijelu FBiH sa bošnjačkom većinom. Stranke koje predstavljaju najviše glasova etničkih Srba iz RS-a i Hrvata sa područja gdje su većina, nastupat će na državnoj razini, udruženim srpskim i udruženim hrvatskim glasom, dok SDP i SDA, sve su prilike, to neće učiniti, čime će Bošnjaci kao jedini od tri konstitutivna naroda ostati bez svog udruženog glasa u državnim poslovima.

Hladan tuš

Još u izbornoj noći bilo je jasno da je, nakon prvih prelimiranih rezultata u kojima su svi vidjeli da je Željko Komšić novi-stari Član Predsjedništva BiH, proradila nova privremena tvorevina, "Herceg-Srpska". Iz izbornih štabova stranaka pobjednica u Republici Srpskoj te na području s većinskim etničkim Hrvatima, SNSD-a i HDZ-a BiH gotovo da su nastupili unisono. Počeo je Nikola Špirić sa zajedljivom opaskom kako su Bošnjaci umislili da mogu izabrati i "srpskog“ člana Predsjedništva, aludirajući valjda na ionako zanemarive bošnjačke glasove Mladenu Ivaniću, da bi nastavio Čović s trećim entitetom i stolnim Mostarom. Ostalo je sve legenda.

"Herceg Srpska“ jamačno je počela svoj život dok se SNSD u ime Srba počeo žučno zalagati za treći entitet za Hrvate, a HDZ BiH u ime Hrvata nije više kidisao Dayton ili na Republiku Srpsku nego na FBiH, njezino uređenje i bošnjačku majorizaciju.
Stranke "treće strane“, na izborima uvjerljiva SDP i oslabljena SDA, brže bolje su se organizirale u pokušaju da dogovore državnu koaliciju bez HDZ-a BiH i SNSD-a. SDP je u gorljivoj namjeri da iz koalicije na državnom nivou izbaci SNSD, otišla tako daleko od svojih proklamiranih principa i pregovarala sa Srpskom demokratskom strankom i delegacijom stranke predvođenom predsjednikom Bosićem, dok je spomenuti Hadžić u casual varijanti sa esdeesovcima ispijao kafice na Hreši, u općini Istočni Stari Grad.

Nade stranaka tzv. treće strane da će se dogovoriti s ključnim partnerima - SDS-om i HDZ-om 1990, ostale su puste. Hladan tuš priredio je SDP-u omrznuti Milorad Dodik i SNSD, potpisom na sporazum o zajedničkom nastupu na državnom nivou sa SDS-om, a ubrzo ga je uslijedio i Čović sa usuglašenim nastupom sa Ljubićevim HDZ-om 1990. "Herceg-Srpska“ uzvratila je na SDP-ov udarac, a SDS i HDZ 1990 su očito pokazali da im je važniji usuglašeni srpski odnosno hrvatski nastup na državnom nivou doli veći kolač u zajedničkoj državnoj vlasti sa SDP-om i SDA i ekskluzivno zastupanje interesa etničkih Srba iz RS-a odnosno Hrvata na državnom nivou. Ili pak, SNSD i HDZ BiH nisu htjeli nezgodnu unutaretničku opoziciju u vidu SDS-a i HDZ-a 1990 u predstojećim ustavnim reformama niti eksluzivnu odgovornost u predstavljanju Srba i Hrvata pa su historijsku odgovornost podijelili s najvećima poslije njih, pred biračkim tijelom na koje pretendiraju.

Odgovor se zna

Bilo kako bilo, izborni i postizborni period homogenizirao je političke predstavnike Srba i Hrvata u BiH. Prva faza je iznikla na krilima nezadovoljstva partija etničkih Hrvata nakon ponovnog izbora Željka Komšića na mjesto člana Predsjedništva BiH iz reda Hrvata, dok je druga faza objedinjavanja i ukrupnjavanja "herceg-srpskog“ bloka uslijedila nakon pokušaja SDP-a i SDA da sa HDZ 1990 i SDS-om skroje vlast bez Dodika i Čovića. Takav pokušaj je doživio potpuni krah. I ne samo to. Nastojanja da se po svaku cijenu na državnoj razini koalira sa SDS-om, rezultirao je na kraju javnom blamažom SDP-a pred svojim biračima, utoliko više što zvaničnici ove partije i dalje ponavljaju kako nikada neće pristati na matematičke koalicije, nego samo na zajednički program u vlasti, sa kojima se sve strane slože. Blamaža je veća i činjenicom da je SDP htio u koaliciju sa partijom čiji je prvi čovjek u sporazumu o zajedničkom nastupu sa SNSD-om u državnim institucijama uspio izkamčiti i stavku i obaveznom referendumskom izjašnjavanju naroda u RS-u o ulasku BiH u NATO savez, čime ni Milorad Dodik nije do sada prijetio.

U SDP-u i dalje nemaju odgovor niti na izazov koji su im uputili SNSD i SDS formirajući etnički srpski, te HDZ BiH i HDZ 1990, formirajući etnički hrvatski politički blok, niti na očekivanja birača, članstva i javnosti u zemlji na pitanje što će biti ako principijelna koalicija na državnom nivou nije moguća u skladu sa SDP-ovim standardima principijelnosti. Ima li SDP kao, makar prema broju i strukturi glasova koje su dobili, stožerna, najjača stranka u Bošnjaka pravo povući se i dići ruke od učešća u vlasti na državnom nivou? Ima li to pravo SDA kao druga najjača i dva desetljeća stožerna stranka u Bošnjaka odustati od bošnjačkog učešća u državnoj vlasti zato što za njihove koalicione partnere iz SDP-a ne postoji minimum principijelnosti u formiranju vlasti.? Odgovor se krije u notornim činjenicama da su i SDA i SDP u ovome trenutku osuđene jedna na drugu, što svojim opredijeljenjem, kao u slučaju SDA da sve stranke dolaze u obzir osim Saveza za bolju budućnost BiH Fahrudina Radončića, što izbornim rezultatima oličenim u krahu Stranke za BiH i gubljenjem svog dugogodišnjeg partnera. Sa druge strane, SDP-u će jasno trebati još neko kako bi se formirala vlast na federalnoj i na razini kantona, pa je jasno da odgovor se zna – taj neko je SDA.

Odgovor na pitanja imaju li SDP ili SDA pravo da se eventualno povuku iz formiranja vlasti na državnom nivou ili pak pravo da svaka od stranaka i dalje vodi svoju sopstvenu, međusobno neusklađenu politiku na državnom nivou, krije se u još jednoj notornoj činjenici da su obje stranke osuđene na dva etnička koaliciona bloka Srba i Hrvata, koliko god im teško bilo sa tim se suočiti i pogledati biračima u oči, pa su shodno tome najjače stranke u Bošnjaka svojim dosadašnjim pogrešnim potezima, iluzijama i utopijama dovedeni, jednostavno natjerani u poziciju da, pruznavali – nepriznavali, tvore treći blok nasuprot velikim unutaretničkih koalicijama Srba i Hrvata, kako god da taj treći blok nazovu, bošnjačkim, probosanskim, bosanskohercegovačkim ili blokom cvijeća i proljeća.

Ako je principijelna koalicija na državnom nivou za SDP podrazumijevala formiranje vlasti bez SNSD-a i HDZ-a BiH, da li znači da neprihvatanje principa matematičke koalicije od strane ove partije, znači odustajanje od učešća u državnim insitucijama vlasti jer su u njemu neželjene partije Dodika i Čovića? Ili pak, SDP kao stranka za koju su najviše glasali Bošnjaci, kao deklarativno multietnička i građanska ne želi prihvatiti da bude reprezent bošnjačkih interesa, zajedno sa SDA, usprkos izbornim rezultatima i legitimitetu koji su im svojim glasovima dali mahom Bošnjaci te usprkos činjenici da su najjače patije Srba iz RS-a i Hrvata iz FBiH jasno iskazali opredijeljenje da udruženo zastupaju ettničke srpske i hrvatske interese.

Obezglavljeno ili zajedno?

Nije teško pretpostaviti da će SDP biti pod velikim pritiskom i pred svojevrsnom prekretnicom u svojoj dosadašnjoj politici, te da će se svaki dan morati susretati sa kolizijom vlastitih principa koje na sav glas javno proklamiraju i realnim mogućnostima uvjetovanim izbornim, političkim, historijskim i drugim okolnostima današnje BiH. Bit će zanimljivo promatrati kako će se SDP postaviti kao politička snaga koja je na prvo mjesto u FBiH izbila glasovima sa teritorija na kojima su Bošnjaci izrazita većina – da li će priznati realnost i brinuti se za interes svojih glasača ili će i dalje čuvati povizorni imidž multietničke i građanske stranke nepriznavajući da su na mjesto stranke broj jedan u FBiH došli glasovima bošnjačkih birača. Nesumnjivo je da je ulog veliki, ali će odgovor morati naći čim prije ili priznati da nisu dorasli ovako kompliciranom historijskom trenutku u kojem su se našli.
Svjedoci smo da su sa svih strana iz medija sa teritorije „Herceg-Srpske“ kao i iz medija susjednih Srbije i Hrvatske, skoro dva mjeseca prštale diskvalifikacije na račun SDP-a i izbora Komšića. Proglašavalo ih se za najgore bošnjačke unitariste, a opet kad ih neko nazove bošnjačkim, partiju ili nekog istaknutog člana nazovu bošnjačkim političarem, trče da demantiraju i isprave krivi navod jer, oni nisu bošnjačka partija sa bošnjačkim političarima nego svih građana BiH, bez obzira što izborni rezultati tako ne govore.

Pred SDP-om i njihovim koalicionim partnerima iz SDA je veliki ulog. Prihvatanjem uloge trećeg dvojnog političkog bloka, nasuprot koalicijama dvije najveće partije Hrvata i dvije najveće prtije Srba u BiH, SDP će pogaziti sve svoje proklamirane principe, izgubiti i deklarativnu opciju pozicioniranja kao multietničke, građanske stranke Bosanaca i Hercegovaca. SDA bi u ovom slučaju dobila moralnu prednost nad SDP-om. Konačno bi se našli u istom frontu sa SDP-om, i to u vodama u kojima je SDA plivala dva desetljeća. U slučaju pak da SDP i SDA nastave svoje neodlučno i do sada neuspješno političko djelovanje u vremenu dok vlast nije ni formirana, te nastave sa guranjem problema, činjenica i realnih političkih odnosa u zemlji pod tepih, kakvim god ružnim i nepopularnim se činili, preostaje im samo da svi zajedno obuku u jeans jakne i farmerke, pa kao obezglavljena masa građana na nekoć održavanim raznim "Yutel za mir“ manifestacijma pred sami početak rata u BiH, izađu na ulice i nastave kuknjavu prema tzv. međunarodnoj zajednici da učini, spriječi, intervenira, zaustavi, izvrši pritisak, jače se uključi i stavi BiH u fokus svojih interesa, i tako sve dok "Herceg-Srpska“, ojačana regionalnim srpsko-hrvatskim izljevima pomirenja sa najviših instanci nacionalnih država ova dva naroda ne zaživi u svom punom kapacitetu, nakon čega će se BiH i Bošnjaci činiti tek kao remetilački nusprodukt, iscjedak iz rješene slagalice srpsko-hrvatskih odnosa u cjelini.

Pomirenje (dosad) nepomirljivog

Umjesto da se prave "Englezi“, SDP i SDA bi mogli iskoristiti postojeći historijski trenutak i svoju faktičku koalicionu poziciju trećeg političkog bloka na državnoj razini pretvoriti u untaretničko ideološko pomirenje dvije najzavađenije interesno-ideološke i političke frakcije u Bošnjaka - kadrovike i potomke dužnosnika iz socijalističkog razdoblja, titoiste i ateiste sa jedne, i mladomuslimanske džamijaše sa druge strane, što već 20 godina opterećuju unutarbošnjačko pomirenje. Istina, nešto se i učinilo na tom pitanju u Unsko-sanskom kantonu, dogovorom SDP-a, SDA i DNZ –a.

A što se tiče šuplje priče o neželjenim matematičkim koalicijama, jasno je da dok je ovako uređene Bosne i Hercegovine, takve koalicije bit će matematičke dok se se ne desi neko od bosanskih čuda – pomirenje iili razdruživanje. Trećeg nema. Do tada, mandate u šake i na posao! Izgovori bilo koje vrste su neprihvatljivi.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: