BiH
0

Haos ili dostojno uređen prostor Prešernovog parka?

Sarajevo-X
Povodom problema koji su nedavno uzrokovali prekid izvođenja radova na uređenju Prešernovog parka u Sarajevu, Društvo Consortium Artisticum se oglasilo saopštenjem za javnost.

U saopštenju stoji:

Do ideje Prešernovog parka došlo je prije deset godina u krugu sarajevskih Slovenaca. Prijedlog tadašnjeg rukovodstva SKD Cankar su podržali i mnogi drugi građani, struka, na kraju i Grad Sarajevo koji je odlukom nadležnog organa tako imenovao ovaj prostor.

Sama ideja je refleksija ratnog vremena, stanja duha i emocija izraslih na otporu agresiji, vjeri u suživot i na prijateljskim vezama bosanskih i slovenskog naroda. Nastala je na univerzalnim ljudskim vrijednostima – slobodi i jednakosti svih naroda – kojima je svim svojim bićem pripadao i veliki slovenski pjesnik dr. France Prešeren. U to vrijeme je skoro cijela populacija sarajevskih Slovenaca, oko 2000 građana slovenskog porijekla, ostala u svom gradu. Neki među njima žrtvovao je ono najdragocjenije – život, herojski kao borci ili oficiri Bosanske armije, drugi kao civilne žrtve rata.

Istovremeno je njihova (pra)domovina Slovenija iako i sama u nevolji, zbrinjavala na desetine hiljada bosanskih izbjeglica i dokazivala na djelu solidarnost sa Bosnom i Hercegovinom. Tada, a niti 1996 kada su gradske vlasti postavile table sa natpisom Prešernovog parka, ideja nije nikome smetala. Kao inicijatori tada smo obećali da ćemo kada se steknu uslovi ovaj prostor dostojno urediti što sada i pokušavamo.

Uređenje Prešernovog parka je ponovo aktualiziralo Društvo Consortium Artisticum iz Ljubljane 2002. g. kada je ugovorom od SKD Cankar preuzelo prava i obaveze u vezi sa realizacijom ovog projekta. Napravljen je novi projekt, obavljena nostrifikacija, na zahtjev nadležnih organa i revizija projekta te prikupljena sva potrebna građevinska dokumentacija.

Društvo Consortium Artisticum kao implementator i glavni investitor projekta nije diralo u zatečeno ili prejudiciralo imovinsko-pravno stanje ovog javnog prostora. Autori su vodili računa o svim istorijskim, urbanim, arhitektonskim, hortikulturnim i funkcionalnim uslovima i aspektima njegovog uređenja. Posebno su se posvetili unutrašnjosti parka i prostoru na kojem je do rušenja 1947 g. stajala Kalin-hadži Alijina džamija. Projektom nisu bila predviđena nikakva dublja kopanja, ponajmanje prekopavanje temelja džamije ili arheološka istraživanja. Šta više, projektom bi bili stručno i na najbolji način zaštićeni ostaci džamije te naglašena uspomena na ovaj objekat islamske sakralne arhitekture.

Projekt brižljivo i isključivo površinskim hortikulturnim uređenjem (kombinacijom živice, kaldrme i klupa) na miran i dostojan način obilježava mjesto gdje su nekada stajali zidovi džamije. Time ga je izdvojio od ostalog dijela parka i dao poseban značaj. Prostor bi obogatila kao dio bosanske arhitekture – voda: fontana – česma sa pitkom vodom nadgrađena skulpturom ptice feniks, simbolom ustajanja (grada, naroda) iz pepela. U parku nikada nije bio predviđen spomenik Prešernu. Umjesto njemu kao ličnosti, kojeg je još za života prihvatila kultura Evrope, dali smo prednost humanističkim vrijednostima njegove misli – stihovima poezije koji bi bili napisani na zidu na ulazu u park. Na leđima zida bi bili ispisani svi oni koji su pomogli da se ova lijepa ideja i ostvari. I to je sve!

O svemu tome se pozitivno izrekla struka tj. nadležni Zavod za zaštitu historijskog i prirodnog naslijeđa. Nema prekopavanja, nema gradnje objekata, nema spomenika... samo park! Inspekcijom nadležnog organa na gradilištu je ustanovljeno da su radovi tekli u skladu s projektom i da pri tome nije bilo nepravilnosti. Zato sa rezignacijom odbacujemo kao neistinite optužbe o navodnom skrnavljenju ovog prostora, provokaciji iz Slovenije, posebno povezivanju u negativan kontekst uređenje parka i ramazanske praznike.

Uređenje Prešernovog parka je prije svega kulturni projekat do kojeg je došlo na civilnu inicijativu i kao takav je znak prijateljstva. Možemo samo da žalimo što to neko ne može ili neće da razumije.

Pred početkom realizacije projekta u parku je zatečen divlji parking, smetljište uz ulicu Branilaca Sarajeva, pumpa za vodu nad temeljima džamije, od automobila zakrčene i blatnjave pješačke staze, povrh svega zagađen prostor; ruglo u centru grada. Što se tiče »uništavanja« parka treba napomenuti slijedeće: projektom se parku sa ukidanjem divljeg parkinga prije svega vraća uzurpirani prostor, namjesto jedne posječene stare topole (koju struka smatra korovom, a koja je sve više ugrožavala bezbijednost prolaznika te pravila štetu na podzemnim instalacijama) predviđa se sadnja osam kvalitetnih stabala i brojnih grmovnica te ukrasnog bilja, uređenje pješačkih komunikacija, kanalizacije, rasvjete, ugradnja opreme.

Projekt smo javno predstavili 20. 3. 2004. g. i najavili početak radova. Pozvani su bili svi veći sarajevski mediji. Izvještavanje o tome je bilo korektno i bez negativnih konotacija. Za prigovor je bilo više od pola godine vremena, ali niko nije reagirao. Poslije dvije sedmice od započetka radova pojavili su se napisi u novinama, a osamnaestog dana radova i grupa građana – vjernika koja je demonstrativno, svakodnevnim klanjanjem na gradilištu, zahtjevala prekidanje radova. Istovremeno je u tom kontekstu u javnosti nastupila i Vakufska direkcija o čemu su izvještavali sarajevski mediji.

U utorak, 2. 11. 2004., nas je izvođač radova pismeno obavijestio da "prekida sa izvođenjem radova zbog onemogućavanja rada od strane nepoznatih lica". Tako su radovi zaustavljeni silom, a ne odlukom nadležnog organa ili dogovorom između naručioca i izvršioca radova!

Projekt je plod dvogodišnjeg volonterskog rada projektnog tima. Niz institucija Slovenije i BiH, Sarajeva i Ljubljane, kao i dvadesetpet uglednih slovenskih, bosanskih i stranih preduzeća je u ovakvom projektu prepoznalo paletu vrijednosti, posebice one koje nas povezuju i obostrano bogate. Na žalost ne i oni koji u neznanju ili svjesno manipuliraju javnim mnenjem pa i vjerskim osjećanjima građana.

Ovim povodom se postavlja niz pitanja, među njima i ono najapsurdnije: šta je bolje, uređen prostor sa spomen obilježjem džamije ili zadržavanje ovog prostora u žalosnom stanju, u svakom slučaju nedostojnom uspomene na ovaj objekat islamske sakralne kulture, a što traje već deset godina. Šta je alternativa?

Stanislav Koblar,

vođa projekta Prešernov park,

predsjednik Društva Consortium Artisticum