{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Hadžifejzović: Naopak sam čovjek koji uvijek bira teži put

S
9.1.2012. u 11:10
1
121
Hadžifejzović: Naopak sam čovjek koji uvijek bira teži put
1
Hadžifejzović: Naopak sam čovjek koji uvijek bira teži put
Dugogodišnji novinar i jedno od najpoznatijih TV lica u našoj zemlji Senad Hadžifejzović za Sarajevo-x.com, u prvom opširnom intervjuu za domaće medije, govori o razlozima pokretanja vlastite TV kuće, hrabrosti potrebnoj za takav potez, programu koji će Face TV ponuditi gledateljima, zapošljavanju mladih ljudi, podizanju kredita...
Zašto ste odlučili pokrenuti vlastitu TV-kuću?

To je dilema stara 15 godina. Nakon rata sam odbijao tu pomisao, a i savjete prijatelja, jer sam bio izuzetno vezan za moju kuću, Televiziju Bosne i Hercegovine.
Svi mi koji smo u njoj 'rođeni', u ulici Danijela Ozme, u Radio Sarajevu, u Sarajevu 202 i na Televiziji Sarajevo, paćenici smo, patološki vezani za taj današnji Sivi dom.
No, kada su domaći izdajnici, uz podršku stranaca, nižerazrednih međunarodnih fićfirića, otjerali iz naše kuće čitavu jednu generaciju koja je u tom Domu rođena, rasla, koja je tu kuću u ratu čuvala, a nakon rata obnavljala i obnovila, onda sam, te 2000. godine prvi put i odlučio probati napraviti privatnu televiziju. Mogao sam, ali to je značilo da bih novac morao traziti u nekoj partiji/stranci, jer banke tada ni pomišljale nisu da finansiraju bosanske projekte. Nuđeno mi je u posljednjih 11 godina nekoliko kombinacija: da budem suvlasnik jedne televizije, da vodim i uređujem drugu televiziju, da kupim jeftino treću... Ja sam se ipak odlučio za Hayat, bez ikakvog suvlasništva, bez posebnih zahtjeva, jer sam u Hayatu vidio ono što je uništeno na državnoj televiziji: bosanski projekt. Onog dana, kada sam, nakon šest prekrasnih i najrahatnijih godina u mom ličnom i profesionalnom životu, napustio Hayat (ne svojom krivicom, ali ne ni Hayatovom - sve je to politika), uzeo sam svoju i radnu knjižicu svoje supruge i otišao na biro za zapošljavanje. Da, bio sam na birou tri mjeseca. Za tih 90 dana, 2009. godine napravio sam projekt Face televizije, osnovao TV kompaniju, posudio nešto novca, prodao nešto svoje i krenuo u najteži posao za poslovnog čovjeka, najveću muku – u hod po bankama. Da ne bih gubio vrijeme čekajući kredite, 2010. godine moja televizija, Face TV, koja nije imala sredstava, ali je imala program (CD, Face to Face i HadžiFace to Face), sklopila je ugovor sa tek osnovanom TV1 koja je imala sredstva, ali nije imala program. Tako je Face TV počela svoj program, devet mjeseci smo na frekvenciji druge televizije emitirali svoj program. Za to vrijeme, nas 12 zaposlenih, postavili smo temelje Face TV, oformili Face agency, kupili malu, ali vrlo kvalitetnu, vrhunsku tehniku-opremu, zaposlili još nekoliko kreativaca i to je bio dobar početak Face TV. Dakle, odgovor na tvoje pitanje "zašto sam odlučio" jeste - morao sam.

To je inače čudno u mom životu, mnoge dobre stvari ja nikada ne bih uradio da nisam morao..

Da li je pokretanje televizije na ovakvom vaktu hrabar potez?

Jedan od glavnih mojih argumenata protiv pravljenja televizije bio je 'šta će mi to'. Uvijek je to rizik, i u ovakvim i u relativno boljim vremenima. Televizija je skupa igračka - to je moja rečenica koju, vidim sada mnogi ponavljaju. Ja sam uvijek bio hrabar, ali nikada nisam srljao.

Kako namjeravate privući gledatelje da uključe baš vaš kanal na medijskoj sceni koja je prezasićena TV stanicama?

Programom. Čime možeš privući gledaoce, osim programom. I baš će uključivati Face TV kanal zbog programa.

Rekli ste da namjeravate imati program kakav treba imati javni servis? Šta ćete konkretno ponuditi gledateljima?

Preciznije, imat ćemo program kakav bi trebao da producira javni TV servis, a ne proizvodi ga. Dječiji, obrazovni, vjerski, zabavni, kulturni, domaći igrani, serijski, pa akobogda i filmski nekada, program za dijasporu. Naravno, i fer, objektivan, pošten informativni program. Ponudit ćemo im ono čega nema na tržištu.

Raspisali ste konkurs za urednike i novinare. Ko će činiti ekipu koja će raditi na Face TV?

Već danas nas je 25 zaposlenih. Polako ćemo od kraja januara početi primati one koji se još uvijek prijavljuju na konkurse. Dinamika zapošljavanja će zavisiti od toga koliko novca budemo imali. U "pozadini", u osnovi televizije su iskusni ljudi, oni koji znaju kako se pravi televizija. Na ekranu, u tehnici, marketingu će to biti nova generacija novinara, faca, imena. Baš nova generacija. Hoću da mladima dam šansu, da ih zaposlim, da im pomognem, da uradim ono što država ne radi. Hoću da otvorim taj proces "povjerenja u mlade". Da ja počnem, drugi to vide i oni ih zaposle, u privredi, administraciji, medijima, biznisu...

Želim da im podarim slobodu u kreiranju, ali i odgovornost. Jer ovo što sada imamo na TV ekranima je, uglavnom, anarhija.

To je "rizik plus", dati televiziju "djeci", studentima, tako mladim ljudima, ali i meni je neko takvom dao šansu, odgovornost, slobodu i obavezu, i evo me.

Hoće li biti transfera novinara i voditelja sa drugih televizija?

Možda bude transfera nekih urednika, onih koji će biti iza kamere, onih koji će novu generaciju učiti profesionaizmu, objektivnosti, kreaciji.

Koliko je koštao projekt pokretanja Face TV i kako ste osigurali novac?

To ništa ne košta koliko će tek koštati. Ljudi misle da se televizija pravi tako što sakupiš, dobiješ, nađeš, ukradeš pare i onda sjedneš i napraviš televiziju.

To uglavnom i jeste tako, zato ljudi misle da svako radi tako i da samo tako mora.
Mi, nas šestero od početka, više od dvije godine "pokrećemo" televiziju. Tantalove su to muke, ogromna odricanja, danonoćni rad, najteži put, ali i najbolji, jedini pametan - na taj način projekt ne može da propadne.

Obećavam javno da ću napisati knjigu/knjižicu/uputstvo da koristiti mladim ljudima koji tek ulaze u biznis, kako smo pravili Face TV. Imam potrebu, želju i argumente da budem transparentan. Ako kao novinar zahtijevam od javnih ličnosti da pokažu svoje čiste ili prljave ruke, onda moram i ja biti takav. Znam da ima onih koji na čistom maternjem, jer drugi jezik i ne znaju, kažu "okle mu"? Jedva čekam takvog, prvog koji će se javno pokazati, pa da mu objasnim odakle mi. Svaku marku ću javno pokazati, no jesi li siguran da će ostali pokazati svaki milion?! Neke detalje ću vam otkriti: za 16 mjeseci, koliko poslujemo i "zarađujemo", svi uposlenici Face TV rade za minimalac, a za "ostatak" svoje plaće kupujemo opremu. Znaš li šta znači kada ti uposlenici kažu da neće ni minimalac za dva mjeseca, jer je važnije da kupimo kameru?! E, to je novac, to je bogatstvo kojim pravimo na Face TV. Usput, znaš li koja je to sreća biti okružen takvim ljudima i imati ih kao prijatelje koji vjeruju u projekt Face TV. Konkretno, od dvije strane banke, koje posluju ovdje u BiH, dobili smo dva kredita. Od domaćih, bh. banaka, za koje sam se tako srčano borio u CD-u da opstanu, nismo dobili ni marku. Od državne, Razvojne banke kojoj smo dvije godine objašnjavali koliko je bitno, važno to što ćemo za samo jednu godinu zaposliti čak stotinu mladih ljudi sa biroa, nismo dobili ni marku. Tražim kredit zapadno, istočno i sjeverno od ove zemlje, jer ga u ovoj zemlji, zbog politike, ne mogu dobiti. Direktno, ne mogu ga dobiti od Bošnjaka, zbog Bošnjaka. Ne pripadam nikome, ne navijam ni za koga, nisam ni protiv koga i to je najveća prepreka za mene, politika ovakve najviše mrzi. Ona zahtijeva da si bezuslovno njen, da zastupaš njen interes i njihove face, zato nam je medijski prostor takav kakav jeste - svaka partija ima svoju televiziju.

Kako ćemo mi opstati na medijskom tržištu u kojem dobijaš pare samo ako si partijski medij? Upravo tako što će poslovni ljudi prepoznati svoj interes u tome što će podržati Face TV kao televiziju koja nema ni s kim iz politike nikakvu konekciju. I već prepoznaju, i prije nego što je počeo program naše televizije, na povjerenje, mnoge domaće i strane kompanije su s nama potpisale marketinške ugovore. Ja sam na to ponosan, tako ponosan, i za mene je to najveća obaveza u životu, da ne iznevjerim ljude koji vjeruju u projekt koji je opšte, državne i regionalne važnosti.

Čak i političarima, da su, i ako je neko od njih pametan, takav medijski projekt, profesionalan i objektivan, edukativan, onaj koji ne pljuje, ali kritikuje, onaj koji ne navija, ali zna i pohvaliti, bi odgovarao. Ja o tome neću da govorim, ali za ove dvije godine politika je toliko blokirala projekt Face TV da je i meni, koji sam sve prošao i na sve navikao, to bilo čudno i vrlo teško, ali, hvala Bogu, evo nas.

Zaista bih volio da svakog vlasnika svake privatne televizije u BiH i regionu pitate kako je, kojim parama napravio televiziju. To bi mogla biti sjajna istraživačka tema.

Da, moram dodati i to da sam imao četiri ponude sa istom shemom: evo ti novac, napravi televiziju i pola-pola smo vlasnici. Ponude su bile javne, od poslovnih i svjetski poznatih ljudi iz Austrije, Saudijske Arabije, Amerike i Španije. Odbio sam. Ne mogu funkcionisati u poslovnom partnerstvu. Naopak čovjek koji uvijek bira teži put, zašto sam takav, ne znam.

Dugo Vas nije bilo pred kamerama. Jeste li se zaželjeli posla i hoćete li ponovo raditi Centralni dnevnik ili neku drugu emisiju?

Posljednji CD sam uredio 25. juna, nadam se da ću nastaviti 15. marta. Imam puno posla iza kamere, cijela ekipa Face TV i ja pripremamo novu generaciju koja će premijerno nastupiti 15. januara, sada u nedjelju, u 17 sati, u prvoj promotivnoj emisiji, Face magazinu.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: