{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Gospodin “Razboriti”

S
11.8.2009. u 09:00
0
20
Gospodin “Razboriti”
0
Gospodin “Razboriti”
Više je razloga zbog kojih nije dobro biti bolestan. Na prvom mjestu je potpuna malaksalost cijelog organizma, zatim onaj užasan osjećaj nemogućnosti kontrolisanja vlastitog tijela, temperatura, lijekovi itd. No, ako se ovome pridoda tv invazija nadobudnih i polupismenih voditelja, Bosanaca i Hercegovaca koji se ponašaju kao da su u Engleskoj onda zaista nije dobro biti bolestan, piše naš čitatelj iz Sarajeva.
Tog jutra virus o kojem sam prethodnih dana na talasima svog omiljenog radija svakodnevno slušao gotovo epska naricanja nadobudnih voditelja zakucao je i na moja vrata. Zakucao i zakovao me za moju postelju. Iznova, sa svakom Novom godinom budem među prvim žrtvama virusa koji je u medijski prostor naše domovine lansirao novu zvijezdu, izvjesnog gospodina Puvačića. I tako on, iz godine u godinu upozorava i najavljuje, a ja nikako da ga poslušam i da se odbranim.

Kišem, kašljem, razmišljam da kojim slučajem sinoć nisam zaspao na šinama i bio predmet trenja od strane šarenih gradskih tramvaja, jer, ako nisam, čime objasniti ovaj osjećaj pretrtosti i bola u svakom djeliću moga tijela. Posežem za toplomjerom želeći izmjeriti visinu temperature. Dok to radim hvatam sebe kako pjevušim hit jedne pevaljke sa one strane Drine u kojem ona precizira temperaturu svoga tijela ili bar jednog njegovog dijela.

Vadim toplomjer i teško razaznajem brojeve. Nije baš 39/2, no, sasvim dovoljno da ostatak dana provedem kljukajući se pilulama, prašcima, napicima i programskim sadržajima, najgledanijih nam televizija, kako svaka od njih za sebe zna reći. I kao po zlu, tih 5 dana provedenih u krevetu, uz pomenute domaće televizije, dali su mi razlog da budem bijesan na svakog ko zarad svojih pomodarskih interesa skrnavi i siluje maternji mi jezik.

Naslušao sam se i nagledao tih dana svega i svačega. Od kvazi voditelja i voditeljica koji očito bježe sa časova dikcije do bivšeg nam premijera države, koji i pored javnog priznanja da ne govori engleski jezik, uspješno se koristi frazama iz istog, tipa 'sarajevski underground'. Iako pod groznicom, bio sam siguran da bi gospodin Terzić znao prevesti 'underground' baš kao što bih ja znao držati predavanje iz molekularne fizike.

Sveprisutni trend angližiranja bosanskog jezika očito ne zaobilazi nikoga. Krenuvši od političara, preko uleme, pa sve do estradnih zvijezda i zvijezdica. Tako ćete iz usta našeg uvaženog reisa danas čuti kako je on imao priliku prisustvovati jednom značajnom 'eventu' ili će vam jedna lokalna instant reality show zvjezdica reći da je 'feeling' kada se ona popne na 'stage' nešto što je 'unbelievable'.

Vrhunac moje groznice (za koju sam se poslije pitao da li je bila uzrokovana gripom ili rođenim Bosancima i Hercegovcima koji po svaku cijenu žele postati fancy Englezi) bila je izjava nekoć najpoželjnijeg bh. neženje za kojim su uzdisale majke, nane, tetke od Stambola do šeher Sarajeva i sanjale kako će baš on jednog dana da dođe baš u njihovu mahalu i zaprosi baš njihovu kćerku, unuku...

Taj hafiz koji se otisnuo u estradne vode tog je dana morao doputovati iz Londona sa nešto dužeg boravka na Otoku, kažem morao jer kako bih drugačije mogao sebi objasniti njegov intervju dat opet jednoj od najgledanijih nam televizija... U već pomenutom intervjuu ovaj hafiz, slavujeva glasa, je na pitanje novinarke odakle on da bude gost na koncertu pokojnog Toše Proeskog odgovorio riječima od kojih mi se digla kosa na glavi. Naime, ovaj multitalenat je odgovorio kako je razloga za to mnogo, krenuvši od toga da oba dolaze iz iste zemlje, preko dugogodišnjeg prijateljevanja, pa sve do zajedničke im ljubavi prema muzici... Zato je bilo posve 'reasonable' da on bude Tošetov gost.

Ležim ja i ne vjerujem svojim ušima. Da li je to on upravo rekao „posve reasonable“ ili je moja groznica uzrokovala halucinacije. Vraćam toplomjer pod ruku pokušavajući se uvjeriti da mi se ne priviđa ono što sam upravo čuo. I zaista, temperatura je spala što otklanja svaku sumnju da sam halucinirao, sanjao, umišljao. Spuštam toplomjer na stol i pitam se da li je moja draga nena, sedamdesetdevetogodišnja starica, inače najveći ljubitelj ovog slavuja sa Bosfora, razumjela izjavu njenog ljubimca. Siguran sam da nije, kao ni ja. Preveo jesam, no, njega razumio nisam.

Da li je razlog moje izuzetne osjetljivosti na skrnavljenje i angližiranje bosanskog jezika skriveni jezički šovinizam ili spoznaja o bogatstvu i vrijednosti vlastitog jezika stečena za vrijeme studija jednog germanskog jezika, ne znam. No, ne treba biti pretjerano bistar da bi se zaključilo kako sveprisutna globalizacija i amerikanizacija planete Zemlje sa sobom donose i nus-pojave poput ove. Posve logično onda slijedi i pitanje koliko neko treba biti amerikaniziran da bi uopće pomislio kako će mu upravo to kvaziamerikanstvo, lingvističko pomodarstvo otvoriti vrata u svijet, učiniti ga pametnijim, modernijim, privlačnijim?

Jezik, tradicija, povijest jednog naroda su najveće vrijednosti sa kojima nas neko može prepoznati kao ravnopravnog partnera. Koristiti riječ „dernek“ te je pokušati prevesti na neki drugi jezik je neprocjenjivo veći izazov i zadovoljstvo nego reći kako će PR korporacije održati brifing o predstojećim eventima.

Kada sam zadnji puta provjerio mjesto mog prebivališta još uvijek je bilo Sarajevo, a ne New York, London ili Toronto, kako bih mogao zaključiti iz izjave jedne od najpopularnijih zvijezdica našeg estradnog neba.

A što se junaka moje priče tiče, on se hvala Bogu oženio, a moja nena je zaključila kako nema ništa od njenog paklenog plana da svoju jedinu unuku uda baš za njega, koliko to god bilo 'reasonable' ili ne.

The Reasonable One - onaj ko je pametan, razborit
Reasonable - razumljiv

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: