{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Gola koka

S
30.3.2009. u 08:10
0
33
Gola koka
0
Gola koka
Iako seks više nije tabu ni po našim mahalama i maloljetnice sve češće ostanu trudne ne znajući šta je to, naš mali slatki patrijarhat još uvijek je dobro i zdravo, i stoji uokviren kao nekada Vilerovi gobleni. Ko biva, svi smo fini, kulturni, moralni, sve dok se svjetlo ne okrene na drugu stranu a onda brže bolje trčimo na mjesto 'gdje ga/ju utopiti' dok nema žene, cure ili dečka. Naravno, to je ono vječno pitanje nezadovoljstva seksualnim životom jednom kada se zarobite raljama bračnog života i veze pa tražite načina kako izraziti vlastite frustracije. Kod muških, tradicionalna kod nas je slika 'gole koke'.
Dok nije bilo medija poput interneta, jugoslovenski se muški rod zabavljao raznoraznim erotikama kako bi sebi dočarao svoje djevojke iz snova, savršenog izgleda, bujnih grudi, zamamnog pogleda i raširenih nogu. Kako su želje uvijek bile veće od prosječnih mogućnosti, te papirnate dame bile su praznik za oči i ruke naših radiša u svim jugoslovenskim republikama. Naime, ta zadovoljna radnička klasa muškaraca, natopljena mirisom fabrike, svoje je fantazije ispunjavala tajnim druženjem sa časopisima koju su im valjda trebali razbuditi maštu i pomoći da nađu način da sa svojim ženama koje su se već pretvorile u gospođe, osmisle kreativnije načine ispunjavanja bračnih dužnosti. Ali zna se da kod nas to tradicionalno ne ide pa je muški rod, kojem je ponos, je li, bio povrijeđen, iznalazio mogućnosti da iskaže svoje frustracije i da barem zablista kroz iskazivanje onog što voli na bilo kakav način.

Ima toga i danas. One koje je srednjovječnost pa i starost pregazila odavno, još uvijek se vesele, oko im zaigra, kada u tvorničkoj hali iz Titovih vremena, na zidu, vide okačenu neku ljepoticu u lascivnoj pozi, na posteru iskinutom iz neke erotske tiskovine, sada već pocrnjeloj od prašine i vremena. Bit će da je to nekada predstavljalo i sredstvo motivacije te radničke klase koja je usred buke mašina i prljavog zraka trebala nešto što će je izdići bar na tren iznad monotonije fabričke proizvodnje. Pa, su te ljepotice bile ko stvorene za naše izborane radnike željne opuštanja i dobre zabave, a ne uvijek nezadovoljnih supruga i njihovih viklera u kosi.

Posteri su tako postali zaštitni znak testosteronske groznice koja se zahuktvala baš onako kako je jačala i Jugoslavija. Naime, je li prošao tamić ili ozbiljniji šleper, odmah sa strane, iznad vozačeve glave, bila je nalijepljena golišava slika neodoljive ljepotice koja je poput talismana ukrašavala bučni kamion koji je prevozio "jal' ćumur jal' balvane". Njima su te slike, možemo naslutiti, vraćale samopuzdanje i pomagale da prebrode teške autoprevozničke dane kada žene nije bilo ni na vidiku.

Dalje, vidjelo se to u fabrikama, svlačionicama, birtijama za trošenje plate, trećerazrednim restoranima, u kancelarijama šefova skladišta, itd.

Biće da je postojao svojevrstan pokret u kojem je slika gole koke bila znak raspoznavanja i neke vrste nadmoći nad svime što ima dvije noge a označava se dobrom ženskom.

Nadalje, bilo je onih kojima su mukom napunjeni novčanici bili ukrašeni nekom golom neznankom koja je valjda svakome trebala stavljati do znanja njihov ogroman seksualni apetit i velike potencijale.

A, onda je jednog dana nestalo Jugoslavije, stigla je demokratija i slike golih koka su izašle iz mode i kao kakvi relikti prošlosti ostale visiti na rijetkim mjestima koja još čuvaju mirise socijalizma. Sve se nabilo seksipilom pa oni srednjovječni i koje je pregazila starost, mogli su sjesti na klupicu u parku i promatrati izložene obline na jedva prekrivenim tijelima koja paradiraju ulicama.

Kamiondžije su zanemarile kićenje svojih istrošenih kamiona, i mogli su bez ikakve zapreke svirati i dahtati prema djevojkama kojima bi mogli biti otac ili nešto slično, dok su šefovi skladišta i inih mjesta 'svježe meso' sada imali uživo u svojoj kancelariji. Za sitnu lovu.

Pored inflacije magazina, televizijskih emisija, interneta, na kojima su gole žene jednostavno iskakale i bole oči našega morala, postale su i roba koju je bilo moguće dobiti skoro pa dohvatom ruke. Da, i žene su postale roba – sponzoruše, očajne udavače, nezadovoljne, mlade i pohotne, udovice, i kakve sve ne.

I pored slike koja je tradicionalno zaokupljala misli dok su se odrađivali teški poslovi i zarađivao hljeb, sada se moglo odmaći dalje i dati svome tijelu oduška.

Iako još uvijek skrušeni, visokih moralnih standarda i verbalne religioznosti, ti stari socijalisti nisu se dali omesti ni u ovim modernim vremenima spuštajući standarde starosti na najniži nivo. Pa im ni 'najsvježije voće' nije tako ostalo zabranjeno. Tako bi i neki tamo deda, nezasitan u svojim željama, vrlo rado opalio kakvu mlađahnu samo kad bi mogao, a može, ali mu se ne da. I skoro svaki taksista je sila od čovjeka jer povalja sve redom a nije mu mrsko dobaciti ni kakvoj srednjoškolki.

Svi su zaboravili na onu sliku koja je nekad postojala na nekom posebnom mjestu, kao logistika za moral, ispomoć u kriznim vremenima, i dali si mašti i volji još više prostora. Zaboravili na romantiku i da je papir samo papir, a mašta daleko od stvarnosti. A, ta slika, koju više niko ne gleda, našla si je bolje mjesto. Hoćeš nešto prodati, nađi kakvu polugolu koku, i sve ide ko rahatlokum. Eno, neki dan u novinama, tvornica namještaja stavila sliku neke nesretnice obučene u kožu da reklamira kauče. Nema veze sa seksom ali da prodaje robu – prodaje!

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: