Piše: Asim Bešlija
'Četvrtak je naveče, oko 8 sati i 30 minuta. Dan mladih u bivšoj Jugoslaviji. Sve je tiho u Tuzli više od sedmicu. Vrijeme je savršeno: kasni proljetni dan, dosta sunca i fina temperatura. Savršen dan za izaći u stari gradski centar. Mnogo mladih ljudi se sastaje tu: nemaju novaca ili prilike da rade nešto drugo. Diskoteke su zatvorene, drugi objekti nisu dostupni. Trg na Kapiji je krcat ljudima.'
Ovako je Andre Lommen, član jedne humanitarne organizacije opisao trenutke prije velikog masakra. Sa još nekim stranim državljanima bio je te godine u Tuzli i u kancelariji blizu Kapije učili su bosanski jezik. Onda oko 9 sati naveče veliki prasak.
'Svi se bacaju na pod. Panika. Samo nekoliko sekundi kasnije, čuju se vrisci, zapomaganje. Ljudi dolaze u kancelariju, većina njih histerična. Dovedena je jedna djevojčica, ranjena u lijevu nogu. Srećom povreda nije teška. Bila je sretna', opisuje Andre te prve trenutke nakon masakra.
Granata je pala na sredinu Kapije, ispaljena sa pozicije Bosanskih Srba na planini Ozren, 20 kilometara istočno od Tuzle. 'Ne dopustite nikome da vam kaže nešto drugo. Naravno, biće priča Bosanskih Srba o tome da su to Muslimani sami sebi uradili. Ne vjerujte u to', savjetuje Andre ljudima koji će čitati njegovo svjedočenje nakon masakra.
On je tek nakon sat i po vremena smogao hrabrosti da uopšte pogleda napolje. Kada je to uradio, vidio je da je Kapija prekrivena bijelim plahtama koje su bile krvave. Izbrojao je barem njih 40. No, broj se do sutrašnjeg dana popeo na 71 mrtvu osobu i preko 150 ranjenih. Prosjek godina 24, a najmlađi ubijeni Sandro Kalesić imao je svega 3 godine.
Gradonačelnik ima kome da piše
Tadašnji gradonačelnik Tuzle Selim Bešlagić odmah je uputio otvoreno pismo Vijeću sigurnosti UN-a.
' Ne očekujte da vam se obratim diplomatskim jezikom u najbolnijem trenutku historije ovog grada. Večeras su roditelji u Tuzli skupljali komade svoje djece na ulicama grada. Njihova djeca su napsutila domove nekoliko sati prije sa vjerom u bolju budućnost. Trebate znati, da u ovom momentu, kada je bol svuda u Tuzli, nema više dileme – UN bi trebao biti zaštitinik svjetskog mira i osnovnih ljudskih vrijednosti jer nečinjenjem učestvuje u ovom zločinu. Toleriranje zločina u Bosni tokom posljednje tri godine nije ništa drugo nego ignorantsko gledanje nas kako umiremo. Ako i nakon ovog užasnog zločina vi ostanete nijemi, ako nakon ovog ne djelujete koristeći silu kao jedini legalan način da zaštitite ljude od zločina Karadžićevih Srba - onda bez ikakve sumnje ostajete na strani zla, tame i fašizma. U ime Boga i humanosti iskoristite silu konačno' napisao je Bešlagić u svome pismu.
Na Slanjoj banji
Godišnjica je masakra. U Tuzli je svake godine to poseban dan. Grad je nekako svježe umiven, atmosfera je drugačija, ljudi s pažnjom rade stvari jer znaju da je to najbolniji dan njihove historije. U Tuzli se 25.maj obilježava nizom događanja. Najvažnije je obilazak Memorijalnog kompleksa Slanja banja. Tu, u sjeni drveća, leže ostaci masakriranih Tuzlaka. Groblje je čisto i uredno. Ljudi dolaze u kolonama. Nadgrobni spomenici okićeni cvijećem, ulašteni, upaljene svijeće i uče se fatihe. Ljudi plaču, ali tiho. Ne možete čuti ružne riječi, proklinjanja, jauka. Samo suzne oči, klečanje pored grobova. Rodbina žrtava se pozdravlja, nekako tiho i dostojanstveno, jer oni se najbolje razumiju.
Važan je ovo datum za Tuzlu. Zbog toga i školska djeca svake godine dolaze da odaju počast. Možete vidjeti čitava odjeljenja kako idu prema groblju. Pa, onda jedinice policije, pa onda svi ostali koji žele odati počast onima koji ništa nisu bili krivi. Dođu u Tuzlu i ljudi iz regiona i dalje iz Evrope. Jedino pitanje na koje svi zajedno nisu dobili odgovor jeste – kome su djeca bila kriva? Odgovora nema jer niko za ovaj zločin još uvijek nije odgovarao. Danas je njegova 13-ta godišnjica.
Spisak Tuzlaka koji su ubijeni 25.maja na tuzlanskoj Kapiji:
Dedović Razija, Brguljak Alma, Hasanović Senada, Ramić Fahrudin, Marinović Pera, Mustačević Saban, Sarajlić Edhem, Beganović Adnan, Bakalović Asmir, Dušić Suzana, Ćerimovic Almasa, Dapa Amir, Duzel Amir, Kurtalić Vesna, Memić Edisa, Ćajić Sanja, Rekić Nedim, Vuković Mustafa, Hujdurović Adnan, Ahmetašević Edina, Mehinović Amira, Kantor Franc, Slijepčević Asim, Kalesić Sandro, Hodžić Edin, Borić Indira, Mehanović Sulejman, Kurbašić Damir, Tadić Ilinka, Nuhanović Selma, Mehmedović Edin, Šišić Nihad, Čekić Amir, Okanović Indira, Bošnjaković Ilvana, Alispahić Admir, Rosić Jasenko, Bojkić Damir, Mujić Samir, Rahmani Rajif, Jahić Almir, Bučuk Lejla, Mujabašić Azur, Vantić Azur, Abuismail Suzana, Hasičić Šemsa, Salamović Senahid, Marković Nenad, Hakić Hamdija, Stjepanović Petar, Alagić Elvis, Atiković Lejla, Šišić Armin, Ponjavić Rusmir, Hidanović Alem, Dedić Zada, Kurbegović Vanja, Stojčić Jelena, Hrustanović Hasa, Hadžić Ago, Čaušević Selma, Mujanović Nesit, Milić Adrijana, Cirak Samir, Fatušić Muri, Murselović Elvir, Saimović Adnan, Sarajlić Jasminka, te još četiri osobe koje nisu identificirane.
Pogledajte sramotnu utrku koja je pod istragom: Kineza pustili da pobijedi u Pekingu
