{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


FOTO+VIDEO
/
Bol i tuga za stradalim građanima Sarajeva nisu nestali ni nakon 19 godina

5.2.2013. u 13:21
320
Bol i tuga za stradalim građanima Sarajeva nisu nestali ni nakon 19 godina
320
Bol i tuga u očima Sarajlija koji su izgubili svoje najbliže 5. februara 1994. godine na Markalama nisu nestali ni nakon 19 godina. Danas su položili cvijeće i prisjetili se svojih očeva, majki, braće, sestara, prijatelja... koji su tog dana poginuli od granate ispaljene sa položaja Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske.
"Teško mi pada ovaj dan. Nikada se to ne može zaboraviti. Ne prođe nijedan dan da se ne prisjetim poginulih, pogotovo kada vidim djecu koja su ostala nakon majke. To niko ne može zaboraviti", rekla je Almasa Katana koja je tačno prije 19 godina izgubila snahu.

Ona je bila jedna od 67 osoba koje su taj dan krenule iz kuće na pijacu Markale i nikada se nisu vratile. Sarajka Mirsada Šaćir izgubila je oca.

"Tata je bio u penziji, ali bavio se sitnim poslovima iz hobija. Taj dan je došao ovdje kako bi vidio šta ima novo. Teško je ranjen. Ostao je bez noge i imao još povreda", rekla je Mirsada. Iako je njen otac prebačen u Njemačku i imao 10 operacija, ljekari mu nisu mogli spasiti život zbog kobnih povreda u predjelu stomaka.



Prošlo je mnogo godina, ali uspomena na njenog oca je, kako kaže, i dalje živa.

"Bol ne prestaje. Pojača se kada su praznici ili dani obilježavanja. Nedostaje mi da mi kaže nešto lijepo, da neki savjet. Ali takva je sudbina", dodala je.

Strašne slike ga i danas progone

Među 142 ranjena civila bio je i Abid Kočević. Drhtavim glasom i sa suzama u očima ispričao je teško sjećanje na taj dan koji mu je promijenio život.

"Došao sam da kupim papriku za supu. Čim sam ušao čuo se tutanj, pala je granata. Izgubio sam svijest i kada sam otvorio oči vido sam da ležim ispod stola i da mi je noga skroz izvrnuta. Nisam je mogao micati. Na leđima sam se pomakao do šina, jer sam mislio da će pasti još jedna granata. Ubrzo su došli ljudi i počeli nas nositi i voziti u bolnicu. Mene su stavili u gepek crvenog automobila", prisjetio se Kočević. Noga mu je spašena u Njemačkoj i sada normalno hoda, ali slike tog dana stalno su mu pred očima.

"Vidio sam strašne stvari. Mnogo mojih prijatelja je poginulo taj dan. Svaki put kada prođem ovuda vidim tu sliku", rekao je kroz plač.

Današnji dan proglašen je Danom sjećanja na stradale građane Sarajeva u periodu opsade grada od 1992. do 1995. godine. Kako kaže gradonačelnik Sarajeva Alija Behmen, tokom obilježavanja 6. aprila prošle godine na ulicama je bila postavljena 11.541 stolica, a danas je imenom i prezimenom broj poginulih Sarajlija prešao brojku od 13.000.

"Sarajevo je grad stradanja i BiH je stradala, ali Sarajevo kao glavni grad je posebno obilježen pogibijom djece. Poginulo ih je više od 1.500, ne od gladi, ne od nedostatka lijekova, već od snajpera i granata. Moramo imati kulturu pamćenja, ne trebamo se vraćati u prošlost, ali moramo pamtiti", rekao je Behmen.

Inače, na današnjem obilježavanju 19. godišnjice stradanja na Markalama nije bilo mnogo Sarajlija, a pojedini političari/ministri su htjeli iskoristiti ovu priliku nudeći se sami medijima za izjave da prikupe dodatne poene za neke od narednih izbora.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: