Osim Kuliću, u ovom procesu sudi se i nekadašnjem šefu prodaje za tursko tržište Talati Sulejmaniju (1950). Kulić se tereti da je kao direktor Air Bosne 1999. zaključio ugovor o zakupu i održavanju zrakoplova, kojim je kompanija oštećena za 260.446 američkih dolara, te da je 1997. propustio organizirati rad kompanije u oblasti čarter-letova za Kiev i Izmir, čime je nanesena ukupna šteta od 414.056 KM. Bivši direktor optužen je i za štetu od 944.940 KM navodnim odobravanjem beneficiranih karata (2.066) osobama koje na njih nisu imale pravo.
Sulejmani se tereti da od 1997. do 2001., kao šef prodaje za tursko tržište, nakon prodaje karata nije napravio knjigovodstvenu dokumentaciju niti je na račun Air Bosne uplaćivao dnevne utrške, čime je Air Bosna oštećena za oko 1,334.490 američkih dolara.
Mesud Trgo, koji je od oktobra 1997. pa do prije dva mjeseca radio u Air Bosni na poslovima šefa prodaje, rekao je da su karte s popustom u kompaniji izdavali prema pravilniku kompanije, tj. prema rezoluciji ITA-e, Međunarodnog udruženja avio prevoznika, te napomenuo da postoji “cijeli set korisnika tih karata, od predstavnika medija, diplomatskog kora, pa do dobitnika ratnih priznanja kao što je Zlatni ljiljan”.
"Postojali su popusti za turističke agencije i skupna putovanja kako bi letovi bili popunjeniji. Najpopunjeniji letovi bili su za Istanbul zbog bezviznog režima. Na skupna putovanja od 20 putnika davala se jedna gratis karta", rekao je svjedok dodajući da su besplatnu kartu dobivali i oni putnici koji su prethodno imali deset iskorištenih karata.
Trgo nije znao ništa o zaključivanju ugovora s francuskom kompanijom Vit air, kao ni o kupovini aviona ATR 42.
Ni sadašnji direktor Air Bosne Mustafa Eminefendić o tome, niti o sklapanju ugovora s ukrajinskom kompanijom Dombas, ništa nije znao. Eminefendić je od 1997. do 2000. bio rukovoditelj predstavništva Air Bosne za Njemačku, sa sjedištem u Frankfurtu, tvrdeći da ga nitko nikada nije pozvao niti je sudjelovao u pregovorima ili prilikom zaključivanja ugovora u tom razdoblju.
Eminefendić je također istakao da mu je poznato da je avion ATR 42 Air Bosni bio potreban te dodao da besplatne karte mogu izdavati šef prodaje, komercijalni i generalni direktor, ovisno od značaja osobe ili institucije u kojoj ona radi, a koja je korisnik te povlastice.
