Ahmed Ustić je mlad i već uspješan u biznisu. Pokretač je i vođa brojnih kulturnih aktivnosti. U Sarajevu je ostavio dobro razrađen posao i nije se dvoumio da se sa suprugom i dvoje male djece vrati u rodnu Srebrenicu.
U Srebrenicu se vraćaju samo oni što moraju, kažu neki. Ahmed Ustić nije morao. Imao je i u Sarajevu krov nad glavom i dobro razrađen posao. Nije se dvoumio da sve to napusti i vrati se u neizvjesnosnost Srebrenice: "U svojoj režiji osposobio sam minimalne uslove u kući i bez ikakve pomoći, moja supruga, ja i dvoje djece odlučili smo se vratiti u Srebrenicu."
"Nikad se nisam pitao hoću li, već samo kada ću se vratiti, nakon što sam 1995.godine morao iz Srebrenice krenuti ka Tuzli, kroz šumu spašavati glavu. Sa nešto ušteđevine osposobio sam i lokal u kome sam otvorio fizerski salon nastavljajući porodičnu tradiciju", priča nam Ahmed Ustić: "Mušterije su me prihvatile jer sam imao dobru reklamu od djeda i oca jer i oni su bili frizeri. Nije bilo problema odmah sam startovao i zadovoljan sam poslom."
Roditelji, rodbina i prijatelji najprije su pomalo i sumnjali u Ahmedov uspjeh.
"Danas kada su se u to uvjerili sve češće i sami dolaze", priča Ustić koji brzo stiče popularnost, posebno u krugu mladih, zbog svoje vedrine, duge kose, gitare, motora i ponajviše optimizma kojim zrači. O svom sadašnjem životu u Srebrenici on kaže: "Vraćaju se sjećanja, vraćaju se ljudi, podmlađuju se za nekih dvadeset godina, a ponovo se uspostavljaju i neke pokidane veze.“
Motori, moto susreti i rock and roll
Ahmed je još prije definitivnog povratka u Srebrenici organizovao moto susrete prijateljstva. Po njegovom povratku je i Srebrenica dobila moto klub, klub bajkera koji nosi naziv "Argentum".
Odlučan u namjeri da, da svoj lični doprinos kako bi u ovom gradu nešto krenulo nabolje, Ustić nakon osnivanja moto kluba, okuplja i rokenrol bend. Kaže, da bez toga ne može: "Rokenrol, moto susreti, motorijade, to je za mene jednostavno način života."
Njegov bend "Stari grad", iako postoji tek nekoliko mjeseci, već je snimio i prvu pjesmu: "Tekst i dio muzike je napisao naš zajednički prijatelj - Samir Mehić Bouviju koji je nažalost poginuo1995 godine."
Solo gitarista i vokal u bendu je takođe povratnik. Muamer Čivić – Čiva. On je najmlađi u grupi i imao je samo 11 godina kada je otišao iz ratne Srebrenice. Kaže da se nije bilo lako odlučiti na povratak, nakon godina provedenih u izbjeglišvu:
"Valjalo je upoznavati ljude, ostavio sam prijetelje, ostavio sam sve što sam godinama gradio tamo, ostavio sam i došao ovdje. Sada se ne kajem."
Ljubav prema rodnom gradu
Faruk Smajlović – Fake, bubnjar i najiskusniji muzičar u grupi, već kuje planove kako u Srebrenici okupiti stare prijatelje i oživjeti grad: "Naša ideja je bila da okupimo sve muzičare koji su svirali prije rata u Srebrenici, ujedno to bi bio i skup Srebrenčana svih nacija i svih generacija, bar jedan dan u godini da se sastanemo."
Ovi mladi ljudi svojim optimizmom ulijevaju nadu da za Srebrenicu ima budućnosti. Fake nudi i recept: "Kada bi svaki Srebrenčanin koji živi u Srebrenici, Federciji ili dijspori, dao samo pet posto onoga u čemu se najbolje snalazi ,mislim da bi Srebrenica bila približna onom što je bila prije rata."
Čiva kaže da mu veliki moral ulijeva to što u posljednje vrijeme vidi da se u Srebrenici dosta radi i gradi:
"Svaki kad vidim prozor da je na nekoj zgradi bar prozor zamijenjen, meni je drago jer ja sam došao ovdje, ovo je moja zadnja stanica i ja odavde ne idem."
Ostale reportaže možete pročitati na sljedećem linku.
Utjecaj duhanskog dima na odjeću i čulo okusa: Šta su otkrili Stankica Stojanović i Eldar Resić
