{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Fra Dado Milas: U BiH smo i Boga uspjeli nacionalizirati, okovati i zatvoriti u naše torove

4.4.2015. u 17:36
182
129
Fra Dado Milas: U BiH smo i Boga uspjeli nacionalizirati, okovati i zatvoriti u naše torove
182
Fra Dado Milas je zbog javnog iznošenja svojih političkih stavova i nailazeći na neodobravanje pojedinaca unutar svoje zajednice prošlo ljeto odlučio napustiti Mostar kazavši na odlasku samo tri riječi: Hvala, oprostite i zbogom. Potom je otišao u Austriju, tačnije u Graz, gdje sprema doktorat iz područja pastoralne teologije.
Foto: Željko Miličević/Klix.ba
Foto: Željko Miličević/Klix.ba


Milas je u nekoliko tekstova oštro kritizirao politiku HDZ-a BiH, ali i politiku Hercegovačke franjevačke provincije i njenih velikodostojnika. Ni jedni ni drugi mu to nisu praštali. Posljednji su izdavali saopćenja, ograđivali se od Milasa i izlagali ga vjetrometini prijetnji koja će ga konačno i (pro)tjerati iz Mostara u kome je proveo te posljednje tri godine. Dirnuo je u osinje gnijezdo poznato kao savez politike i crkvenog oltara. Odbio je šutjeti. Posebno je odbio šutjeti o nepravdi, izgubljenoj budućnosti, vječito aktuelnoj prošlosti...

No, Dado se ovih dana vratio, kako kaže, u svoj Mostar. I to u stilu - sa knjigom, svojom. Knjiga "Hijene ga nisu dirale", čije su promocije po Hercegovini vrlo dobro posjećene, zbirka je Milasovih eseja i promišljanja o Bogu i čovjeku, o ispitivanju šta je i ko je Bog, kao i šta je i ko je čovjek, a posebno u ovakvom društvu kakvo je u Bosni i Hercegovini. Milasova knjiga na zanimljiv način otvara raspravu o tematiziranju Boga i čovjeka u savremenom društvu i govori o sukobu sa samim sobom i autoritetima.

U razgovoru za Klix.ba govori o svom povratku u Mostar, o svojoj knjizi, Bogu i ljudima, ali i o onome zbog čega je jedno vrijeme bio u žiži javnosti - kritiziranju saveza između politike i vjerskih zajednica.

Kada ste odlazili rekli ste samo tri riječi: hvala, oprostite i zbogom. Biste li danas dodali još neku riječ?

Ne bih. Radije bih oduzeo. Nisam bio svjestan da se ljudima sve mora crtati.

U tom pismu kojim ste se oprostili rekli ste da još uvijek "tražite sebe". Je li potraga okončana?

Nije. Zar ljepota i nije u samom traženju? Mislim da je moje "traženje" zapravo smisao mog života.

Činilo se da ste tada bili razočarani?

Malo. Naivno sam očekivao da će me ljudi shvatiti i da će također željeti nekakve pozitivne pomake.

Za vas kažu da ste jedan od rijetkih hercegovačkih fratara koji se usprotivio politici HDZ-a, dok su drugi mudro šutjeli. Je li šutnja bila pametnija i u Vašem slučaju?

Moja parola je da svako od nas mora pomesti ispred svojih vrata. Kad bismo svi prvo čistili ispred svojih vrata, mislim da bi nam "ulica" bila puno čišća


Da, vjerovatno. Ali što imam(o) od šutnje? Ako sam bio u krivu, zašto me niko nije argumentima razuvjerio?

Od Vašeg odlaska desili su se Opći izbori u oktobru 2014. Kako ste doživjeli rezultate izbora?

Zavisi. Narod je taj koji je odabrao što je odabrao. Šteta je što taj isti narod, koji sad pere ruke, ne možemo pozvati na odgovornost.

Kako danas gledate na politiku HDZ-a BiH? Čović se pokazao kao dobar strateg i pregovarač prilikom formiranja vlasti?

HDZ BiH je očiti pobjednik izbora. Drago mi je što više nemaju "vanjskih neprijatelja" i što će sada bez ikakvih izvlačenja moći pokazati koliko su stvarno (ne)sposobni. Imaju slobodne ruke. Ali, sudeći prema kandidatima za ministarska mjesta, ne samo da sam skeptičan, nego sam se već uhvatio za glavu.

Bosni i Hercegovini je potrebna građanska, a ne kvazigrađanska revolucija, napisali ste prije nekoliko mjeseci. Kakva je to građanska BiH?

Ne znam. Nisam je još imao prilike vidjeti u stvarnosti. Građanska BiH uvažava različitosti i ne ponaša se kao horda pijanih Čečena usred Moskve.

Foto: Željko Miličević/Klix.ba
Foto: Željko Miličević/Klix.ba
Očigledno je da je u BiH aktuelno "hrvatsko pitanje". Kako ga riješiti?

Pola rješenja, ili barem početak rješenja, jest priznanje da mi stvarno imamo problem i da ga više ne smijemo gurati pod tepih. Nije tu samo problematično tzv. "hrvatsko pitanje" nego i pitanje tzv. "Ostalih". Odakle ta potreba i smiješna ideja da svi moramo biti nacionalno isti? Pa 2015. je godina. Ostale normalne države prave svemirske letjelice, a mi se još bavimo temama iz pretprošlog stoljeća. Zašto nam je problem priznati da u našoj državi postoje kolektivi koji stvarno žele dobro svojoj zemlji, a koji već imaju formiran identitet? Ja prihvatam činjenicu da u BiH postoji određen broj onih koji se ne deklariraju kao ja i oni na to imaju svako pravo, dokle god ne ugrožavaju mene. Uostalom, zar moramo svi biti Bosanci?

Mostar je posljednji put dospio u fokus javnosti nakon emisije "Perspektive". Rekli ste da ste gledali emisiju, a pisali ste da vam je zasmetao odnos sarajevskih medija, odnosno Sarajlija, prema cijeloj emisiji. Šta vam je tačno zasmetalo u tom odnosu?

Smeta mi licemjerje. Volim Sarajevo, ali društveno-političko Sarajevo se često ponaša kao stariji brat koji voli pametovati, a zapravo nema pojma o životu. Mostar ima svojih specifičnih problema, ali ljudi nikako da shvate da Mostar te svoje probleme mora sam riješiti. Moja parola je da svako od nas mora pomesti ispred svojih vrata. Kad bismo svi prvo čistili ispred svojih vrata, mislim da bi nam "ulica" bila puno čišća. Ne vidim po čemu je Sarajevo sigurniji grad za život od Mostara... Ja onog Sarajliju Mirzu Hatića i hordu njegovih simpatizera stvarno ne bih volio sresti negdje u sarajevskom mraku, ali nikad mi nije palo na pamet zbog takvih pojedinaca proglasiti Sarajevo gradom slučajem.

Kakav je međuodnos vjerskih i političkih elita u BiH?

Čini mi se da je dobar. Druže se, jedu, piju... Šta će...

Mogu li "disidentski" glasovi unutar samih vjerskih zajednica dobiti više prostora?

Imaš onoliko prostora koliko se za njega izboriš. Šteta je samo što se za takav prostor slobode čak i u ambijentu vjere moraš boriti.

Promocije vaše knjige "Hijene ga nisu dirale" su vrlo dobro posjećene. U njoj, ako se ne varam, govorite u odnosu Boga i čovjeka. Ko su Bog i čovjek u državi kakva je Bosna i Hercegovina i da li u ovoj zemlji, odnosno ovakvom društvu, vjera ima ikakve veze sa Bogom?

Da, nevjerovatno posjećene. Blizu 700 ljudi na predstavljanju jedne knjige i nije baš uobičajeno. Sve mi je to veliki kompliment, ogroman motiv, ali i obaveza i odgovornost. Mi smo u BiH fenomen, uspjeli smo samog Boga zarobiti u naše "torove". Okovali smo ga. Nacionalizirali smo i same religije. Nismo ni svjesni da smo postali robovi naših pogrešnih i deformiranih slika Boga. Pročistiti tu sliku Boga znači pročistiti i sliku ljudi koji žive s nama i uz nas.

Sav prihod od prodaje ove knjige ide za udruženje Minores, čiji je glavni cilj briga o beskućnicima na području grada Mostara.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: