{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Fatima je uspjela preživjeti “Marš smrti”, ali njen sin nije

7.7.2015. u 20:55
160
97
Fatima je uspjela preživjeti “Marš smrti”, ali njen sin nije
160
Fatima je uspjela preživjeti “Marš smrti”, ali njen sin nije
Probijajući se kroz šumu, 13 dana bez hrane i vode, okružena mrtvim tijelima, Fatima Ahmić uspjela je preživjeti genocid počinjen u Srebrenici u julu 1995. godine.
Nakon što je Vojska Republike Srpske (VRS) zauzela Srebrenicu, Fatima je u koloni s nekoliko hiljada ljudi krenula prema teritoriji koja je bila pod kontrolom Armije BiH (ABiH). U razgovoru za BIRN – Justice Report prisjetila se kako je kolona konstantno bila izložena napadima, te da ih je malo uspjelo preživjeti “Marš smrti”.

Zajedno s Fatimom u koloni su krenuli njena dva sina i muž, jer su se dogovorili – “ako ginemo, ginemo svi skupa”.

“Kontala sam, ako koji bude i ranjen ili ću ga previti ili ću biti uz njega… No ne bude sve onako kako čovjek zamisli. Na prvom pucanju, mi smo se pogubili”, ispričala je Fatima, istaknuvši da je na kraju ostala sama.

Prema njenom kazivanju, mrtvi su bili svuda oko nje. Zbog straha da su među ubijenima njeni sinovi ili muž, kako je rekla, počela je prevrtati mrtva tijela.

“Ništa me nije bilo strah. Valjda u tom momentu Allah ti nešto dadne… I dođem do jednog djeteta. Isti moj Sead. I tu sam kraj njega sjedila četiri dana”, kazala je Fatima.

U jednom trenu, kako se prisjetila, kada je vidjela da obuća na tom mrtvom dječaku nije kao kod njenog sina, ustala je i krenula dalje.

“Ne znam ni lijevo ni desno šta je. Ne znam ništa. Takva prelazim asfalt po danu, a niko ga nije smio preći ni po noći”, rekla je Fatima.

Ponovno upada u jednu šumu, gdje provodi dva dana. Srela je, kako tvrdi, jednog momka, koji joj traži da nešto prouči kako bi se uvjerio da je Bošnjakinja. Ona je istakla da nije znala ni kako se zove, a ne da nešto prouči.

“Rekoh mu da sam krenula s djecom i da sam ih sve pogubila. Kaže on: ‘Idi dolje, sjedi jedna grupa.’ Siđem dolje, njih 12… Jedan veli: ‘Nano, mi idemo u Sućesku, a ako hoćeš s nama, da nam spremaš hranu. Mi nećemo do Tuzle za mjesec dana”, prisjetila se Fatima.

Dogovorila se da krene s tom grupom, ali im je naglasila da se ne obaziru na nju, nego da gledaju i spašavaju sebe. Međutim, put niko nije znao. Bile su zasjede i onda su se ponovno vratili.

“Krenuli smo opet po noći, kad je mirno. Ali, kad uđeš u šumu, ne vidiš gdje je drvo… Ako se ne držiš za ruke, ostaješ tu. Ne vidiš nebo… Ja sam došla sva poderana i krvava”, kazala je Fatima.

Prema njenim riječima, 13 dana nije ni jela ni pila.

“Vidiš djecu kako pospu po šumi... Jedan poviče: ‘Ja sanj'o veeeeliki hljeb, mama napravila… Sve gladno”, ispričala je Fatima.

Prisjetila se jednog djeteta iz Vlasenice koje je puno iskrvarilo.

“Njemu je PAM lakat skroz raznio. Meni ga bilo žao. Gdje god sjednemo, on zaspi. Ja ga po pola sata budim prije nego što krenemo. Jednom se izderao na mene. Kaže: ‘Pusti me, ostavi me, što me maltretiraš.’ A kako dođemo do kakve rječice, ja mu otkinem postavu od jakne i pokvasim ranu jer su muhe navalile. Bio je vršnjak s mojom djecom”, rekla je Fatima, dodavši da je taj dječak preživio i da ga je jednom vidjela u Živinicama.

Tokom “Marša smrti”, prisjetila se Fatima, dosta se ljudi predavalo, a dosta ih je ubijeno.

“Kažem: da šuma zna progovoriti, koliko mrtvih je ostalo. Na prvoj zasjedi već… Ti bježiš, spašavaš se, po mrtvima gaziš i ne gledaš”, rekla je Fatima, istaknuvši da je sa sobom nosila “papovku i bombu” jer se namjeravala ubiti ako zapadne u zasjedu.

Pred kraj puta, prisjetila se, u blizini Kladnja su udarili na “njihove rovove”, ali su se uspjeli spustiti jednom rijekom.

“Tri dana smo tom rijekom išli. Znate, ja sam odrasla pored Drine, ali nikada hladniju rijeku nisam osjetila. Spuštaš se stijenom kao niza zid i upadneš dolje u onaj vir, a on te izbaci i još više razbije…”, kazala je.

Do Kladnja, koji je bio pod kontrolom ABiH, Fatima se probijala 13 dana, dok je njen sin uspio za osam, a muž Hasib tek za 66 dana. Sin Mirsad ipak nije uspio preživjeti “Marš smrti”.

“Samo kažem, da je moj Mirsad živ… Ne moram ga nikada vidjeti, ali samo da je živ”, rekla je ona.

Genocid počinjen u Srebrenici nisu preživjeli ni Fatimin mlađi brat, otac i dva djevera, koji su spas u julu 1995. godine potražili u bazi Ujedinjenih nacija (UN) u Potočarima. Prema presudama, u Srebrenici i okolini ubijeno je oko 8.000 muškaraca i dječaka.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: