{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


"Eto, to je to od mene"

S
26.9.2008. u 11:42
0
14
"Eto, to je to od mene"
0
"Eto, to je to od mene"
Foto: Ilustracija
Nakon što je pročitao kolumnu "Niko ni habera", naš čitatelj Benjamin Hedžić odlučio je da, kao neku vrstu dopune kolumni, i sam napiše članak o onome što mu se desilo. Njegovu priču prenosimo u cijelosti.
"Čovjek legne naveče u krevet i ni u snu ne može da zamisli šta ga može da strefi naredni dan kada ustane. Ako ustane! U ovoj našoj današnjoj zajednici sve je moguće. Evo, čitajući ovu kolumnu "Niko ni habera“ uvjerih se, po ko zna koji put, u to.

Možda autor Asim Bešlija upravo opisuje moju sudbinu ili neku od stotinu istih koje se dogodiše po izjavi policijskog službenika u rano jutro 18. septembra.

Rano ujutru. Telefon me budi iz kreveta. Na drugoj strani linije policijski službenik. "Je li ovo Vaše auto?“ Koje? Šta? Gdje? Hiljadu pitanja, kako i ne bi bilo, ni uvoda, ni predstavljanja, ni pozdrava. "Ovo auto u ulici Aleja lipa!“. "Kojoj aleji i kakvo auto?“ Ja stanujem u sasvim drugoj ulici. Pogledam kroz prozor i vidim policajca koji stoji pored moga auta. Već na drugi pogled primjećujem da je staklo na autu razbijeno. Nisam se pretjerano ni iznenadio obzirom na to da na našem parkiralištu lopovi skoro svaku veče lupaju stakla. To sam i očekivao.

Više me iznenadila činjenica da mi je upravo policajac javio ovu informaciju i da nisam morao na njega čekati nekoliko sati (Mada je zaboravio da se predstavi i vjerovatno u šoku potpuno pobrkao ulicu u kojoj se nalazi.) Ali u ovakvim situacijama čovjek ne treba biti sitničav.

Siđemo do auta. Supruga i ja onako još pospani pitamo šta treba da radimo.
"Otvori auto i vidi fali li ti šta!“
Krenem da otvorim auto pa zastanem na tren.
"A forenzičar? Otisci prstiju? Papilarne linije“ upitah začuđeno.
"Ma kakav forenzičar, kakve linije. Mi uzimamo otiske prstiju samo kod krađe vozila.“
Čudno, bio sam ubjeđen da kod krađe vozila ništa ne rade. A još čudnije mi je bilo zamisliti kako se to uzimaju otisci kod ukradenog vozila? Ali dobro. Valjda policajac zna svoj posao. Otvorim auto. Pogledam unutrašnjost. Ništa nije otuđeno.
"Šta sada?“ Upitah.
"Eto, to je to od mene. Ja odoh! Imali smo sinoć oko 100 ovakvih težih krivičnih djela. Neko zaš'o i polup'o stakla.“
"A mi?“
"Vi kada budete imali vremena otiđite do inspektora, tamo kod onih gdje se vadi pasoš i podnesite prijavu. Ali ako niste kasko osigurani, džaba vam to!“ reče i ode.

A mi, eto, kao savjesni građani sjednemo u auto i odemo "tamo pored onog gdje se vade pasoši“ da podnesemo krivičnu prijavu. Načekamo se dobrano dok službenik samo jednim prstom kuca cijelu izjavu koju je sam sročio, a da nismo rekli dvije čestite rečenice. Pročitamo izjavu. Potpišemo.
"I šta sad?“ upitah po ko zna koji put. "Ništa! To je to!“ začuđeno odgovori policijski inspektor.

Da, upravo je to to. Kada si neko može priuštiti da polupa stotinu auta u jednoj noći, a da za to nikada neće odgovarati. To je to."

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: