Elvir Karalić: Novcem od jedne kafe možete promijeniti nečiji život
No, na našu konstataciju da samo rijetki mogu raditi to što on radi, negoduje. "Svi žele pomoći. Mi smo dobri ljudi. Svi!", kaže Karalić na početku našeg razgovora.
Pažnju javnosti skrenuo je prije 20-ak dana, kada je na svom Facebook profilu objavio potresnu i istinitu priču o teškoj životnoj sudbini porodice Kehonjić iz Bilješeva. Svi domaći portali su prenijeli njegov tekst, a hiljade ljudi se javilo u želji da pomogne.
Zahvaljujući njima, Kehonjići danas imaju razloga da vjeruju u bolje sutra. Za dva dana će preseliti u novu kuću, za koju će fondacija godinu dana plaćati iznajmljivanje. U međuvremenu će im i na druge načine pomagati da stanu na noge.
Facebook status pokrenuo sve
Međutim, to nije početak njegovog humanitarnog rada. Sve je počelo u decembru prošle godine, kada je na Facebooku vidio prijateljicin status "Neću like, hoću čokoladu".
"Pozvala je mene i još jednog prijatelja da pita možemo li djeci kupiti nešto za Novu godinu. Rekao sam joj 'Majo, da vidim šta ćeš uraditi pa ću se uključiti'. Na osnovu tog statusa, za koji je potrošila deset sekundi, sakupila je 170 čokolada. Nije bilo loše. Kako je bilo puno zainteresiranih, predložio sam da počnemo prikupljati i ostale namirnice. I tako je krenulo. Na kraju smo imali trosoban stan pun hrane, garderobe i ostalih stvari koje smo poklonili Dječijem domu Bjelave, Domu Pazarić i Domu za slijepe u Nedžarićima", priča nam Karalić.
Nakon ove prve akcije, jedno vrijeme je sve stalo. Elvir je i sam bio u problemima. Tražio je posao i čak razmišljao da ode iz zemlje, ali, kako kaže, nešto mu nije dalo.
"U tom sam periodu dobio dvije ponude za posao i to mi je bio znak da trebam ostati", govori naš sagovornik. I ponovo je nakon jednog apela za prikupljanje pomoći samohranom ocu, koji je vidio na portalu Klix.ba, osjetio nemir.
"Odlučio sam opet staviti status na Facebook i pozvati ljude da pomognemo tom čovjeku. Tražio sam da prikupimo hranu, a nakon pola sata sam prikupio 400 KM, a izričito sam rekao da ne želim novac i to je bio prijelomni trenutak. Tada sam rekao 'trebala mi je minuta da ovo napišem, a nekome smo riješili problem za šest mjeseci", i tu sam vidio želju ljudi da pomognu, koja me je motivirala", govori naš sagovornik.
Transparentno i pošteno
Shvatio je, kaže, da mora raditi transparentno i pošteno, jer ljudi žele pomoći, ali se boje da ne budu prevareni. Zbog toga javno objavljuje sve podatke i fotografije sa svake akcije.
Oko njega na početku nije bilo puno ljudi, ali su mu pomagale kolege iz firme i bliski prijatelji.
"Prikupljao sam novac u firmi i formirao grupe. Moj je cilj bio da se što više ljudi uključi i odvoji novac namijenjen za jednu kafu. Želio sam da im pokažem da se može pomoći, a da niko ništa neće osjetiti", ističe Karalić i stalno ponavlja koliko su važni ljudi. "Oni su pokretači i imaju veliku želju da pomognu, samo treba neko da ih poveže".
A za povezivanje Elvir najviše koristi Facebook, koji je u potpunosti podređen njegovom humanitarnom radu. Tu objavljuje apele za pomoć, povezuje se s ljudima iz cijelog svijeta, obavještava ih gdje i kome je njihova donacija otišla. Ni od koga, ističe, ništa ne traži.
"Dobri ljudi meni sami dolaze, bilo da su penzioneri i multimilioneri, i oni koji žele da se zna da su pomogli, ali i oni koji ne žele da iko zna. Meni je važno da radim transparentno, kao što i radim, a mi ćemo svaku donaciju učiniti još većom".
Danas s Elvirom radi 50 ljudi, a imaju samo jedan cilj - pomoći socijalno ugroženima. Niko od njih nema nikakve finansijske koristi od onoga što rade, ali sve savršeno funkcionira i niko se ne žali da mu je teško.
Mijenjamo društvo nabolje
"Iako non-stop radim, nisam umoran. Kad nekome odnesemo pomoć dobijem nevjerovatnu energiju i ne mogu se umoriti. Ne gledaš pada li kiša ili snijeg, ništa te ne zanima. U pet ujutro čekam autobus da pošaljem nešto, ali mi nije mrsko. Ovo nije samo pomaganje socijalno ugroženima, već promjena svijesti kod ljudi. Mi mijenjamo društvo nabolje!", ističe Karalić.
Dok razgovaramo, stalno ističe svoju viziju o preventivnom djelovanju. "Puno je djece koja su gladna i bolesna. Dijete koje je mjesecima gladno mora izaći na ulicu, opljačkati, razbiti, ili ne daj Bože ubiti. Ono to mora! Ako ga ne nahranite u tom presudnom trenutku, završit će u domu ili zatvoru. Ali ako ga nahranite i školujete, jednog dana možete dobiti vrhunskog sportistu, ekonomistu, predsjednika države...!", s velikim entuzijazmom priča ovaj mladi čovjek.
Čitav njegov život podređen je radu Fondacije. Danonoćno je na telefonu, Facebooku, na terenu... Svjestan je, kaže, da će u jednom trenutku morati napustiti posao, iako je zadovoljan uslovima. No, ne stiže sve, a fondacija je važnija. Prepun je ideja za nove projekte. Usput nam spominje otvaranje javne kuhinje, postavljanje kutija za pomoć širom BiH... Kao najveći projekat, s čijom realizacijom kreće na proljeće, ističe pokretanje farme pilića i stambeno zbrinjavanje socijalno ugroženih.
Veliki projekat zbrinjavanja socijalno ugroženih
"Puno je neobradive zemlje i ruku koje ne rade ništa. Spajat ćemo ih. Imamo jednu kuću u Hrenovici kod Goražda i deset dunuma zemlje, koje mi je dao moj prijatelj Armin Sipović Sipa. Plan nam je da na toj zemlji sagradimo montažne kućice i u njih uselimo socijalno ugrožene porodice. Oni bi obrađivali zemlju i proizvodili jaja. Kasnije bismo ta jaja davali ljudima koji nama pomažu. Dobili bismo ljude koji su danas socijalno ugroženi, a sutra oni koji pomažu drugima, samo trebaju raditi", otkriva nam Karalić.
Nada se da će u skorije vrijeme uspjeti dobiti i neki prostor u koji će smjestiti hranu, garderobu, namještaj, alat i sve ostalo što Fondacija dobija od dobrih ljudi iz cijele zemlje, ali i iz inozemstva.
Otvoren pogon jedne od najvećih fabrika u BiH, nalazi se u Laktašima i proizvodi autodijelove
Dolazi li Bolt u Sarajevo? Glavni Uberov konkurent traži vozače u glavnom gradu BiH
