Odmah na početku svoje knjige "Elitocid u Bosni i Hercegovini 1992-1995“, autor Dennis Gratz upućuje na to da elitocid nije balkanski izum. Na desetoj stranici citira navode iz bilježnice njemačkog generala Franza Haldera, koji je 1939. napisao: "Komasacija: Židovstvo, inteligencija, svećenstvo, plemstvo.“
Elite su za Gratza ljudi, koji imaju utjecaj u svome društvenom okruženju, kao što su političari, religijske vođe, članovi posebno uglednih obitelji, učitelji, profesori, itd. Elitocid je, prema tome, namjerni i sustavni progon i po mogućnosti i fizičko uništenje elita s ciljem da se stanovništvu oduzme njegov vodeći stalež. Sistemski progon elita za vrijeme rata
Sociolog Gratz je, uprkos tome što mu prezime zvuči njemačko, bosansko-muslimanskog ili, kako se danas kaže "bošnjačkog“ porijekla. "Elitocid u Bosni i Hercegovini 1992-1995“ je njegova disertacija – znači to nije knjiga koja se čita prije spavanja, nego znanstveni rad. Gratz je svoju knjigu podijelio u pet dijelova: U dijelu "A“ navodi pitanja, način rada i strukturu svoga istraživanja, "B“ definira predmet istraživanja i njegove teoretske osnove. U dijelu "C“ se bavi pojmom elita općenito, ali i posebno elita u Bosni i Hercegovini iz 1992.
Za vrijeme rata su te elite smatrale da ih se izlaže sistemskom progonu. Gratz to dokazuje u glavnom dijelu svoje knjige (D) na primjeru studija slučaja iz triju bosanskih općina: Zvornika, Foče i Prijedora. Osim toga se, usporedbe radi, autor bavi i situacijom u Bijeljini, Višegradu i Sanskom Mostu. Za svako od ovih mjesta autor iznosi podatke o etničkom i socijalnom sastavu stanovništva prije rata, sam tok rata, kao i progone i uništavanje lokalnih elita. Pritom obrazlaže da su već dugo prije početka borbi postojale liste s imenima pripadnika bošnjačke elite. Na osnovu tih lista su, u slučajevima koje je istražio Gratz, bošnjački političari, religijske vođe, pripadnici posebno uglednih obitelji, učitelji, profesori, itd., sistemski hapšeni, deportirani i dijelom i ubijani. "Etničko čišćenje“ nestalo iz diskusija o Balkanu
O genocidu u Bosni i Hercegovini je i proteklih 18 godina od početka rata dosta pisano u toj zemlji. Posebno otkad je postalo jasno da su pripadnici vojske bh. Srba u julu 1995. u istočnobosanskom gradu Srebrenica ubili oko 8.000 bošnjačkih mladića i muškaraca starosti od 12 do 77 godina.
Kao posljedica šoka od monstruoznosti ovoga u Europi od 1945. jedinstvenog ratnog zločina, "etničko čišćenje“ Bosne i Hercegovine je velikim dijelom nestalo iz fokusa diskusije o Balkanu. Pritom progon onih "drugih“ - ovisno o području "nemuslimanskog/-bošnjačkog, nekatoličkog/-hrvatskog i prije svega nepravoslavnog/-srpskog stanovništva - nije provođen samo od prvog do posljednjeg dana rata. Usto je etničko čišćenje velikih dijelova BiH pogodilo puno više ljudi, nego što je to učinila sudbina UN-ove zaštićene zone blizu granice sa Srbijom. Narod je slijedio svoje elite u bijegu
Još važniji pokazatelj je da posljedice progona od 1992. do '95., sve do danas u velikoj mjeri određuju demografski sastav stanovništva ove zemlje. Uostalom, vjerojatno postoje samo još dva aspekta koja u istoj mjeri imaju tako jak utjecaj na život u današnjoj Bosni i Hercegovini : masovno individualno - i u tom pogledu "dobrovoljno“ – iseljavanje pripadnika manjina iz područja, u kojima kao posljedica rata ona druga nacija broji većinu; i ustrajni "Brain Drain“ (prij.: odljev mozgova), odseljavanje prije svega mladih, visokokvalificiranih Bosanaca i Hercegovaca svih nacionalnosti.
Etničko čišćenje se u svim slučajevima događalo nakon progona i djelomičnog uništenja lokalnih elita one "druge“ strane. Moglo bi se također kazati: narod je slijedio svoje vođe u bijegu - i nije se vratio, kad se ni te elite nisu vratile. Gratz je, znači, u pravu kad piše da je elitocid stvorio strukturalne preduvjete za eroziju egzistencijalnih temelja i slom određenog naroda. U Bosni i Hercegovini je tako istina: "Kako napreduje elitocid, tako se on potkradajući pretvara u genocid.“
