{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Dževad Topić Topa: Dan kada su plakali Niški specijalci

2.5.2014. u 14:12
745
205
Dževad Topić Topa: Dan kada su plakali Niški specijalci
745
Dževad Topić Topa: Dan kada su plakali Niški specijalci
Dževad Topić Topa, Foto: Davorin Sekulić/Klix.ba
Najvažnija bitka za opstanak Bosne i Hercegovine vodila se 2. maja 1992. godine. Dževad Topić Topa, ratni komandant bataljona Vojne policije i jedan od heroja odbrane Sarajeva smatra da je 2. maj bio dan D za Sarajevo.
"Bio je sunčan dan, već su avionima počeli nadlijetati iznad grada. Tako su nas strašili. Mnogi nisu znali šta se dešava. Grupe koje su bile organizovane su odprilike znale kad je počeo napad, kad su Niški specijalci ( 63. padobranskoj brigadi) prešli kod 'Dva ribara' sa transporeterima i prošli kod Doma JNA. Tada smo ih zaustavili i prepriječili im put. Oni su stali, izašli iz vozila i djelovali su na nas. Mi smo uzvratili. To je bio otpor ljudi koji nisu znali šta je oružje. Nismo bili vojska i većina ljudi nije znala rukovati oružjem i nisu znali šta znači rat i stradanje“, prisjetio se Topić.

Na taj dan je tadašnja Vojska SR Jugoslavije, bivša JNA, pokušala da ovlada zgradom Predsjedništva RBiH, simbolom državnosti, što bi, najvjerovatnije onemogućilo odbranu, te time najneposrednije ugrozilo opstanak države BiH.

"To je bio smišljen plan, ista režija kao u Bijeljini. Imali su svoje ciljeve, da zastraše i pokore. Predsjednik države je zarobljen, a niko nije znao. Da se sve provelo kako su zamislili, Sarajevo nije bio što jeste i BiH ne bi bila što jeste", dodao je Topić.

Topina jedinica i Zoran Čegar su uhapsili 27 vojnika iz sastava Niških specijalaaca s pukovnikom Draganom Šuputom na čelu, koji su u Sarajevo ubačeni da pokušaju probiti obruč do generala JNA Milutina Kukanjca.

"Svi su kod sebe imali vojne ugovore iz Hrvatske, odakle su prekomandovani u Sarajevo. Pukovnik Šuput je mislio da je nas bilo 1.000, a nas je bilo 10-ak. Mi smo obični građani koji su sa samoorganizovali i mi smo ih zarobili. Da nije bilo Vikićevaca i drugih jedinica, bilo bi teško", izjavio je Topa.

On dodaje da je u ovoj akciji značajnu ulogu odigrao i specijalac nekadašnjeg MUP-a BiH Zoran Čegar, koji je bacio suzavac u Centar "Đuro Đaković" gdje su se Niški specijalci zabarikadirali.

Pukovnik Šuput je poslao vojnika s bijelom zastavom, koji je nosio poruku da želi razgovarati s njim. Na to mu je Čegar rekao da samo može izaći s rukama uvis, uz obećanje da ih niko neće dirati. Tada su izašli. Oduzeli su im oružje, postrojili ih u kolonu i predali nadležnim organima.

"Šuput je molio da mu damo pištolj. Niko ih nije maltretirao. Plakali su. Možda i od suzavca. U policiji je rekao da nije mogao da vjeruje da su ga zarobili obični ljudi", dodao je ratni komandant.

Rekao je i da neki ljudi nisu shvatali ozbiljnost ovog dana, pa su im se smijali dok su trčali ulicama, a neki ljudi ne shvataju ni danas dok se ne skupljaju da obilježe ovaj dan.

Podsjetio je na tešku situaciju u kojima su borci danas.

"Nemaju zaposljenje, nemaju penziju, njihova djeca ne mogu da se zaposle. Populacija ljudi koja je odbranila Sarajevo je obezvrijeđena. Prvi put je danas da 10 ljudi dobija po 100 KM pomoći, nikad im niko nije pomogao. To smo mi krivi, krivi su ljudi koji su se infiltrirali u boračke organizacije. Ovo je BiH za koju ću se ja uvijek boriti da bude bolja i žao mi je što su borci postali socijalna kategorija. Idemo dalje da bi mlađe generacije mogle prenijeti ono što se dešavalo 2. maja".

Haris Gubeljić Trebinjac (Foto: Davorin Sekulić/Klix.ba)
Haris Gubeljić Trebinjac (Foto: Davorin Sekulić/Klix.ba)


Haris Gubeljić Trebinjac je bio pripadnik Armije BiH od početka rata. O 2. maju je rekao da je ovaj dan sjećanje na isplaniranu agresiju na BiH.

"Mi, hrabri i odvažni momci, smo osjećali patriotizam i željeli smo da odbranimo svoje familije, građane i državu. Ono što se dešavalo 2. maja od Čaršije do Predsjedništva je bilo sudbonosno za Grad Sarajevo, a pogotovo za BiH. Sjećati se moramo, pričati moramo, moramo se i družiti, ali trebamo živjeti svi zajedno. Trebamo gledati u budućnost, a sjećati se prošlosti", zaključio je Gubeljić.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: