Bivši štićenik Doma na Bjelavama
0

Duraković: Meo bih i ulicu samo da imam stalni posao

Piše: M. B.
Foto: Feđa Krvavac/Klix.ba
Foto: Feđa Krvavac/Klix.ba
Amel Duraković je bivši štićenik Doma za djecu bez roditeljskog staranja na Bjelavama. U njemu je proveo svoje djetinjstvo, školovao se i odrastao. Po izlasku iz doma prepušten je sam sebi i život mu je svakodnevna borba.
Amel Duraković (Foto: Feđa Krvavac/Klix.ba)
Amel Duraković (Foto: Feđa Krvavac/Klix.ba)
"Majka mi je umrla kad smo bili mali, a otac nas je ostavio. U domu smo bili dva brata, sestra i ja. Jedan brat mi je poginuo kao pripadnik Armije RBiH na liniji 1992. godine, drugi je u Zavodu Drin. Sestra je udata i ima dvoje djece", započeo svoju priču Duraković, koji danas ima trideset i jednu godinu. Oženjen je već 14 godina i ima kćerku od 12 godina.

Završio je Srednju trgovačku školu u Sarajevu i radio je razne poslove (radnik na gradilištu, konobar, šanker, trgovac, komercijalista...), ali, kako ističe, nikada se nije okrenuo kriminalu.

"Uvijek sam radio pošteno i časno svoj posao. Nikada nisam krao ni otimao. Radio sam nekoliko puta u KJKP Park po dva-tri mjeseca, pa mi kažu da im više nisam potreban i tako svaki put. I svaki put doživim stres jer ostanem bez posla", rekao je Duraković te dodao kako se mnogim političarima obratio za pomoć.

"Obratio sam se Željku Komšiću, koji mi je izašao ususret i poslao dopis Parku da me zaposle, ali tadašnji direktor Rešad Pašić mi je odgovorio kako je Vlada KS zabranila upošljavanje radnika u javnim preduzećima. Dva mjeseca nakon toga su primili ljude u stalni radni odnos u tom preduzeću. Išao sam i do Amira Zukića i Jasenka Selimovića, obećavali su pomoći, ali ništa nije bilo. Dževad Bećirević mi je pomogao, slao isto dopis Parku, pa sam radio mjesec i po i opet su me otjerali. Sekretarica Bakira Izetbegovića mi je rekla da je trenutno teška situacija za posao", kazao je Duraković. Dodao je i kako je, dok je bio živ Amir Zelić, direktor Doma, slao dopis i Mirsadu Kebi, koji je, kako Duraković kaže, rekao da će pomoći, ali do sada ništa nije učinjeno po tom pitanju.

Na njegovom licu vide se umor i razočarenje. Kako kaže, njegova djevojčica je ta koja mu daje snagu da se bori, inače ne bi izdržao psihički.

"Cijeli život se borim. Ne tražim da mi udijele pomoć, samo da mi daju posao da mogu živjeti i svome djetetu osigurati uvjete za život. Meo bih i ulice, radio bilo šta samo da imam redovna primanja", kazao je vidno potresen.

Vezani članci