{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Dunja Latinović: Privatno vlasništvo nad javnim propadanjem

2.12.2013. u 15:54
9
0
Dunja Latinović: Privatno vlasništvo nad javnim propadanjem
9
Dunja Latinović: Privatno vlasništvo nad javnim propadanjem
Skupština Kantona Sarajevo (Foto: Klix.ba)
Čitateljka portala Klix.ba Dunja Latinović osvrnula se na neusvajanje godišnjeg izvještaja Historijskoj arhiva i Narodnog pozorišta u Skupštini Kantona Sarajevo.
Suzdržani zastupnici su na 29. Skupštini Kantona Sarajevo obnovili najbolje prakse i iskustva Zapadne Evrope...iz druge polovine 18. vijeka. Kao istinski prosvijećeni apsolutisti, suzdržani smatraju najboljom koncentraciju cjelokupne vlasti u svojim rukama i ne postoji ni institucija ni sistem važniji od njih samih. Za razliku od onih iz druge polovine 18. vijeka, našim apsolutnim prosvjetiteljima iz 2013. ne potkrade se niti jedna jedina avangardna ideja.

Na 29. Skupštini Kantona Sarajevo jedanaest suzdržanih zastupnika (13 ih je bilo za, 5 opravdano odsutnih, jedan se nije izjasnio i 5 u hodniku) odlučili su da uprkos pozitivnom poslovanju i uz budžetske rezove do 50%, uprkos ostvareniim brojnim domaćim i međunarodnim projektima u neuslovnom prostoru za rad, uprkos tome što je 2012. bila među najuspješnijim godinama JU Historijski arhiv Sarajevo isključivo zahvaljujući sposobnosti i uloženoj energiji menadžmenta, odlučili su da ne usvoje godišnji izvještaj ove ustanove. Još četiri javne ustanove kulture Kantona Sarajevo doživjele su istu sudbinu.

Zajahalo tako jedanaest suzdržanih zastupnika JU Historijski arhiv Sarajevo, jahači apokalipse, njih je jedanaest a ovaj jedan pa će da se smjenjuju.

Uobičajena je skupštinska praksa da se zastupnici prije same skupštine odrede naspram predloženih izvještaja. Nikakvu ulogu u tome nemaju zaključci i preporuke skupštinskih komisija (u slučaju Arhiva Komisija za zaštitu kulturno-historijskog naslijeđa i Komisija za kulturu i sport) pa tako i tvrdnje direktora Zaimovića (Arhiv) i Vučića (Narodno Pozorište) da je nelogično da su isti zastupnici koji sjede u tim komisijama najprije pozitivno ocijenili izvještaje a potom glasali suzdržano ne stoje. Uloga komisija jeste da potvrde ili ne da je izvještaj formalno i pravno ispravan, da je prošeo adekvatnu proceduru i da je spreman za raspravu na Skupštini. Dakle, niti je išta u skupštinskom djelovanju nelogično niti su suzdržani zastupnici glasali sami protiv sebe.

Naprotiv. Dogovorili su suzdržani još dok su Zaimović i Vučić potpisivali svoje izvještaje da je došlo vrijeme za preraspodjelu plijena i nikakav izvještaj o uspjesima ovih progresivnih direktora ih u tome neće omesti. Kao na stočnoj pijaci, pratili su ponudu, opipavali životinje, razjapljivali im čeljusti, procijenjivali ih, preračunavali se, svako za sebe jer tu niko nikome ne vjeruje budući da su svi složni u opštoj otimačini.

Kao istinski privatni i apsolutni patroni kulture u Sarajevu, suzdržani zastupnici odgovaraju isključivo sami sebi i uz punu slobodu raspolaganja kulturnim dobrima. Pogledom odozgo tek se nazire šablon međustranačke razmjene i trgovine. Ipak, za razliku od gradova gdje je privatna patronaža odvojena i nespojiva sa javnim dobrom, Sarajevo je na 29. Sjednici Skupštine uspjelo da pomiri ova dva koncepta. Backoviću je tako, kako sam kaže “pripalo” Narodno pozorište a građani Sarajeva će da finansiraju.

Da parafraziram Peđu Kojovića, zastupnika koji je glasao “za”, posljedice ovakvog odnosa prema kulturi jesu da kulture nema, da neće biti kulturne politike koja će ikada moći da se primijeni i neće biti programa do festivalskih. Posljedica ovakvog izbora zastupnika u Skupštini jeste ovakav odnos prema kulturi.

Pritom, ovde nije riječ o ličnostima niti o iluziji da će mladi, progresivni ljudi poput direktora Zaimovića i Vučića otići iz zemlje, iščeznuti, nestati. Novi Zaimović, jednako srčan i sposoban će doći, shvatiće da umjesto na neophodnih konstantnih 18C, građa Arhiva baš kao i građani Sarajeva trpi ljetne vrućine a zimi se smrzava na temperaturama ispod nule u depou koji tone. Vidjeće da se papir truni i da se stvaraju gljivice na građi od neprocjenjive vrijednosti proglašenoj nacionalnim spomenikom kulture Bosne i Hercegovine. Zasukaće i novi Zaimović rukave i zajedno sa svojim uposlenicima upustiti se u borbu očajnika protiv prašine i prirodnih pojava. Shvatiće da je sam u tome i da podrške sistema nema. Shvatiće da će za deset godina nacionalni spomenik kulture Bosne i Hercegovine da propadne.

A onda će neki novi ili isti ovaj suzdržani ili onaj što čitave sjednice Skupštine presjedi u hodniku pa mu je mrsko da uđe u salu i da barem samo glasa (kao što su u ovom slučaju bili Vajzović – Demokratska fronta, Rađo - SBB, Hošić - SDU, Jurić - SDU i Radeljaš - BOSS), trideset i sedmom stranom izvještaja JU Historijski Arhiv Sarajevo za 2015. pokušati da obriše masnu fleku od ćevapa na svom civilizovanom odijelu.

Godina 2022.. JU Historijski Arhiv Sarajevo savršeno funkcioniše. Depo potonuo, nacionalni spomenici kulture Bosne i Hercegovine se raspali, razgradili. Problema više nema.

Komentari (0)
Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: