{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Druga sedmica predizbornih debata: Još nema ni traga od SNSD-a

28.9.2014. u 16:11
0
6
Druga sedmica predizbornih debata: Još nema ni traga od SNSD-a
0
Druga sedmica predizbornih debata: Još nema ni traga od SNSD-a
Tokom druge sedmice predizborne kampanje "Istinomjer" je nastavio praćenje televizijskih debata emitovanih na javnim televizijama u BiH, kao i analizu nastupa kandidati/kinja iz stranaka koje su obnašale vlast u mandatu 2010-2014. godine u ovim emisijama.
U debatnoj emisiji koja je emitovana na BHT, 22.09.2014, učestvovali su kandidati za Predstavnički dom PSBiH – Mirsad Džonlagić (SBB), Asim Sarajlić (SDA), Mladen Ivanković Lijanović (NSRZB), Zaim Backović (BPS) i Mirko Sovilj (DNS).

U uvodnom izlaganju, kandidat Narodne stranke "Radom za boljitak", Mladen Ivanković-Lijanović izjavio je kako je njegova partija u protekle 4 godine nudila samo “konkretne i jasne stvari”, te da za naredni mandat NSRZB ponovo nudi konkretan „program za 10“ - program bez konkurencije, kako je to formulisao Ivanković-Lijanović. Ako se vratimo na izborni program NSRzB-a za Opšte/opće izbore u Bosni i Hercegovini u 2010. godini, vidjet ćemo, za početak, da je program ove partije zapravo bio najnekonkretniji među partijama koje su formirale vlast u Federaciji BiH, dok je rezultat u ispunjavanju datih obećanja više nego skroman. Ova stranka dala je ukupno 147 obećanja, od čega je ispunjeno samo jedno obećanje, dok je potpuno neispunjeno ostalo 74% ili 63 obećanja. NSRzB je imao i relativno veliki broj neutemeljenih obećanja, to jest obećanja za koja nije bilo moguće dati ocjenu zbog toga što nisu bila dovoljno jasno formulisana da bi se utvrdili njihovi ciljevi i indikatori ispunjenosti. U svemu tome, bitno je istaći da je program koji nude za ove Opšte izbore gotovo identičan programu od prije četiri godine, tako da ćemo se i u narednom periodu, u slučaju da ova partija bude dio vlasti, susretati sa nejasnim i nekonkretnim, a prije svega ponovljenim obećanjima. Lijanović je predstavio i ekonomski program svoje stranke, tačnije spomenuo je “četiri glavne ekonomske politike” koje se odnose na doprinose, vanjsku trgovinu, fiskalnu i monetarnu politiku. Nije, međutim, konkretno naveo šta bi te politike podrazumijevale, ali se može pretpostaviti da se radi o ponovljenim obećanjima iz izbornog programa za 2010. godinu, koja su najvećim dijelom ostala nerealizovana.

Mladen Ivanković-Lijanović, govoreći o korupciji i načinima za njeno sprječavanje, osvrnuo se na aktivnosti koje je on lično sprovodio u protekle četiri godine kao zastupnik u PSBiH, navodeći da se korupcija ne može spriječiti represijom, te nudeći vrlo nejasnu ideju o iskorjenjivanju korupcije putem uvođenja elektronske uprave. NSRzB u mandatu 2010. – 2014. nije učestvovao u vlasti na državnom nivou, tako da se ne mogu ocijeniti njihove aktivnosti na državnom nivou, usmjerene na sprječavanje korupcije. Međutim, treba naznačiti da je NSRzB u mandatu 2010. – 2014. bio u vlasti na entitetskom nivou, i za isti nivo imao samo dva obećanja koja su se ticala korupcije. Jedno od tih obećanja bilo je vezano za “žurno okončanje privatizacije kojim bi se spriječila korupcija” - obećanje koje je jednako nejasno i nerazrađeno kao i novo obećanje ove stranke o elektronskoj upravi koja bi zaustavila korupciju, a koje je, u svakom slučaju, ostalo neispunjeno jer nikakvih rezultata u pogledu “okončanja privatizacije” nije bilo u proteklom mandatu. Drugo obećanje ocijenjeno je kao neutemeljeno i nije bilo praćeno od strane „Istinomjera“, a odnosilo se na nemogućnost sprječavanje korupcije represijom, što je i u ovoj emisiji spomenuo Ivanković Lijanović. Konstantno je vidljivo da se predizborna retorika predstavnika NSRzB ponavlja u odnosu na predizbornu retoriku prije četiri godine, uz minimalne izmjene, koje, međutim, nisu nimalo popravile maglovitost i nekonkretnost njihovih obećanja.

Kandidat SDA, Asim Sarajlić, obećao je 100.000 novih zaposlenih u narednih osam godina te godišnji rast BDP-a od 2,5% godišnje i smanjenje broja nezaposlenih za 48.000 u prvoj godini mandata. Međutim, aktivnosti njegove stranke na ovom polju ne ulijevaju povjerenje u ova obećanja. Podsjećamo da je SDA u proteklom mandatu bila u vlasti i na federalnom i na državnom nivou, te je, pogotovo na federalnom nivou, imala priliku da utiče na poboljšanje zapošljavanja, a nerad SDA i drugih vladajućih partija zorno ilustrira činjenica da je broj zaposlenih u Federaciji porastao za svega 3 hiljade od 2010. do 2014. godine, dok se broj nezaposlenih povećao za skoro 20.000. Ako pogledamo ove podatke, posebno se nerealnim čini obećanje o smanjenju broja nezaposlenih osoba za skoro 50.000 u samo jednoj godini mandata. Ako, pak, pogledamo kretanje realnog BDP-a u toku proteklog mandata, vidimo da je njegov rast varirao od 0,9% u 2011. godini, do rekordnih 2,7% u prvom kvartalu 2014. godine, s tim što treba napomenuti da je stopa rasta realnog BDP-a u 2012. godini iznosila i negativnih – 1,2%, te je i prosječan rast BDP-a bio znatno ispod onog koji SDA obećava u svom programu za oktobarske izbore.

Asim Sarajlić je također izjavio kako je SDA “u ključnim trenucima za BiH imala povjerenje građana”, koje je, kako je istakao, opalo nakon pada “aprilskog paketa ustavnih promjena”, dodavši da je neprisustvo SDA u vlasti dovelo do stvaranja neprirodnih koalicija. Međutim, izgleda da je Sarajlić zaboravio da je njegova stranka gotovo uvijek učestvovala u svim koalicijama, koliko god one prema njegovom mišljenju bile neprirodne, iz kojih nikada nije izlazila svojojm voljom (kao što je bio slučaj i sa smjenom kadrova SDA nakon budžetske krize 2012. godine).

Na temu ustavne reforme u FBiH Sarajlić je kazao kako je nemoguće napraviti preustroj ovog entiteta bez preustroja cijele BiH, što je, ako se osvrnemo na posljednju rundu pregovora o ustavnim reformama u BiH, evidentno neistina. Podsjećamo, nakon što su propali i posljednji pregovori o implementaciji odluke “Sejdić i Finci” u Sarajevu, učesnik pregovora ispred SDA, Bakir Izetbegović, obrazlagao je rješenje o "plutajućim područjima“ koje je SDA dogovarala sa HDZ-om, te je priznao kako bi lično bio spreman pristati na rješenje u kojem bi se trajno definisala dva izborna područja u FBiH za Predsjedništvo BiH, ali da za to nisu bile spremne druge partije. Dakle, evidentno je da Sarajlićev stav o preustroju FBiH isključivo u okviru ustavnih promjena u cijeloj BiH, nije u skladu sa dosadašnjim djelovanjem SDA u dosadašnjim pregovorima oko provedbe odluke „Sejdić i Finci“.

Učešće kandidata SBB-a i DNS-a u debati nije bilo naročito sadržajno, te je teško dati osvrt na njihove izjave. Izuzetak je izjava Mirsada Džonlagića o tome kako se njegova partija sama povukla iz vlasti onog trenutka kada su osjetili da ne ispunjavaju svoje planove i obaveze koje preuzeli pred narodom. Ova je izjava, svakako, potpuno neistinita, budući da je predsjednik ove stranke smjenjen sa ministarske pozicije u martu ove godine, te ni o kakvom “dobrovoljnom povlačenju” nije bilo ni govora. U tom svjetlu, prilično neuvjerljivo djelovalo je i Džonlagićevo obećanje da će SBB, ukoliko dobije izbore, “za dvije godine sići sa vlasti” ako ne ostvari dobre rezultate. Mirko Sovilj je, sa druge strane, gotovo isključivo govorio o postignućima DNS-a u Prijedoru - čiji je gradonačelnik, Marko Pavić ujedno i predsjednik ove stranke - dok je u potpunosti ignorisao činjenicu da je ova partija protekle četiri godine provela kao dio vladajuće koalicije u Republici Srpskoj. Njegov je istup stoga bilo teško ocijeniti sa aspekta Opštih/općih izbora i nivoa vlasti koji se na njima biraju, s obzirom da je čitavo njegovo izlaganje više izgledalo kao dio predizborne kampanje za lokalne izbore.

Iste večeri, na Federalnoj televiziji emitovana je dijaloška emisija “Izbori 2014.”. U emisiji su govorili kandidati/kine za Parlament Federacije BiH: Marinko Čavara (HDZ BiH), Alma Kratina (Demokratska fronta), Boro Krišto (HDZ 1990) i Damir Mašić (SDP BiH). Pozivu za učešće nije se odazvao SDS. “Istinomjer” je zabilježio glavne tačke u izlaganjima onih kandidata čije su partije učestvovale u vlasti u mandatu 2010-2014. godine, te napravio pregled onoga što su kandidati predstavili biračima/cama, u odnosu na ispunjenost obećanja njihovih stranaka u aktuelnom mandatu. Sveukupno, može se reći da nijedan od predstavnika tri partije koje su učestvovale u vlasti u mandatu 2010-2014 (SDP, HDZ BiH i HDZ 1990), nije ponudio nikakav konkretan program koji bi odudarao od onoga što smo već imali prilike čuti i vidjeti u programima za izbore 2010. godine, dok su rezultate rada svojih partija u proteklom mandatu predstavljali vrlo selektivno, pa čak i neistinito. Također, sva trojica kandidata više puta su odlučila da “preskoče” komentare na pitanja koja su im postavljena, čak i kada su se ta pitanja odnosila na programe koje su njihove stranke ponudile za mandat 2014-2018. Istinomjer je detaljnu analizu ove emisije objavio neposredno nakon njenog emitovanja, te je detaljan pregled izlaganja navedenih kandidata dat u tekstu “Debata kandidata/kinja za Parlament Federacije BiH: Ponovljena obećanja i ignorisanje realnosti”, koji je dostupan na ovom linku.

U srijedu, 24.09.2014, emitovana je treća debatna emisija na BHT, u kojoj su učestvovali kandidati/kinje za Predstavnički dom PS BiH. Kako je najavljeno, u emisiji su trebali učestvovati i predstavnici/e SDS-a i SNSD-a, no predstavnici ovih stranaka se nisu pojavili. U emisiji su učestvovali/e Amir Jerlagić (Stranka za BiH), Elvira Abdić-Jelenović (Laburistička stranka), Rizah Burnazović (Stranka dijaspore BiH) i Igor Crnadak (Partija demokratskog progresa), tako da nije bilo predstavnika/ca niti jedne stranke koja je u ovom mandatu bila na vlasti, bilo na državnom ili na entitetskom nivou. Zanimljivo je primjetiti da je ovo prva debatna emisija u kojoj smo trebali dobiti priliku da čujemo kandidate/kinje SNSD-a, s obzirom da na RTRS-u, televiziji na kojoj su kandidati ove stranke najprisutniji, još uvijek nije započelo sučeljavanje stranačkih kandidata/kinja, te se tako ni ova partija još nije predstavila ni u jednoj emisiji debatnog tipa. Ovo je, također, druga debatna emisija u kojoj je registrirano odbijanje SDS-a da učestvuje u debati, ovog puta sa objašnjenjem da su njihovi kandidati/kinje “potrebniji na drugim mjestima”.

U dijaloškoj emisiji Federalne televizije “Izbori 2014.”, emitovanoj 26.09. 2014. godine, gosti emisije govorili su o tome zašto su se kandidovali za predstojeće izbore i šta će ponuditi u periodu koji slijedi, i to u oblastima ekonomije, ustavnih promjena, EU integracija, te borbi protiv organiziranog kriminala i korupcije. U emisiji su govorili kandidati za Predstavnički dom PS BiH: Šefik Džaferović (Stranka demokratske akcije), Damir Hadžić (SDP BiH), Fehim Škaljić (SBB BiH), Damir Bećirović (Demokratska fronta) i Amer Jerlagić (Stranka za BiH).

Govoreći o borbi protiv organiziranog kriminala i korupcije, predstavnik SDA, Šefik Džaferović, spomenuo je nedovršenu sudsku reformu započetu prije 10 godina, naglašavajući kako je potrebno urediti budžetiranje sudske vlasti kako bi se ista finansirala iz jednog centra; unificirati procesne zakone, te riješiti problem komunalnih predmeta. Niti jedno od navedenih pitanja u mandatu 2010. – 2014. nije riješeno, iako je SDA ove programske ciljeve imala i 2010. godine.

Finansiranje sudske vlasti je još uvijek iscjepkano, i nisu poduzimane aktivnosti kako bi se to promijenilo. Pitanje komunalnih predmeta još uvijek nije riješeno, iako je SDA pred izbore 2010. godine obećavala efikasnije rješavanje privrednih sporova. Džaferović je ponovio programske ciljeve SDA (48.000 zaposlenih u 4 godine, porast BDP-a od 2,5%), koji su već analizirani u vezi sa izlaganjem Asima Sarajlića na BHT-u, te se ovdje nećemo ponovo osvrtati na njih.

Govoreći o ustavnim reformama, Džaferović je iznio potpuno netačnu tvrdnju da je SDA učestvovala u pregovorima o provedbi presude “Sejdić i Finci” kao opoziciona stranka (podsjetimo se, SDA je cijeli mandat provela kao vladajuća stranka u FBiH, dok je u Vijeću ministara bila od početka mandata do kraja 2012. godine). te da je, uprkos tome, učinila više od ostalih stranaka da se riješi ovo pitanje, kao i pitanje državne i vojne imovine. Nejasno je na čemu Džaferović bazira ovakve tvrdnje, s obzirom da su sva navedena pitanja - ostala neriješena. Džaferović je, također, spomenuo formiranje multietničkih ekonomskih regija, rekavši kako se one mogu formirati i bez ustavnih reformi. Zanimljivo je, međutim, da je SDA u svom programu za Izbore 2010, upravo u dijelu koji se odnosi na ustavnu reformu, zacrtala kao cilj formiranje “pet ili više multietničkih regija formiranih na temelju ekonomskih, geografskih, historijskih, saobraćajnih, kulturnih i drugih demokratskih kriterija i standarda za uspostavu regija”, no u proteklom mandatu nije pokrenula nikakve aktivnosti na ostvarenju ovog cilja.

Predstavnik SDP, Damir Hadžić, istakao je da je nezaposlenost rezultat dugogodišnjih procesa, a ne samo onih u zadnjih par godina. Odričući na taj način odgovornost svoje stranke za negativne rezultate proteklog mandata, istovremeno je izjavio kako je SDP sprovodio svoju politiku ekonomskog oporavka i oporavio “posrnulo građevinarstvo”. Kako je “Istinomjer” već više puta naglasio, ovakve tvrdnje, kojima se posebno često u kampanji služe upravo predstavnici/e SDP-a, daleko su od realnosti, budući da je broj zaposlenih u građevinarstvu od 2010. do 2014. godine opao za skoro 6.000.

Na temu ustavnih reformi, Hadžić je izjavio da je SDP pristao na vaninstitucionalne pregovore o provedbi presude Sejdić i Finci jer je “uspostavljen sistem u kom su i međunarodne institucije željele da komuniciraju sa liderima stranaka”, što je SDP-u “bilo čudno”. Ova izjava možda je jedna od najapsurdnijih koje smo mogli čuti u ovoj emisiji, s obzirom da je upravo SDP 2012. godine, napravio sporazum sa HDZ BiH o provođenju ove presude, koji je uključivao čak i uvođenje etnički definirane “vrijednosti glasa” u Federaciji BiH, iako je u tom trenutku već postojalo nekoliko prijedloga ustavnih amandmana u parlamentarnoj proceduri. Tek nakon što je ovaj sporazum propao, počela je, zapravo, najintenzivnija “sezona” vaninstitucionalnih pregovora o ustavnim reformama, koje je u više navrata facilitirala i međunarodna zajednica. Hadžić je, također, spomenuo Elektroprenos BiH, pri čemu je ustvrdio da su sva odblokirana sredstva ove kompanije “otišla u investicije”, što je, u najmanju ruku, čudna izjava s obzirom da je sam dogovor o oslobađanju sredstava ove kompanije počivao upravo na dogovoru premijera FBiH i premijerke RS da se 100 od 300 miliona KM rasporedi u entitetske budžete, umjesto u elektroenergetsku mrežu i objekte.

Predstavnik SBBBiH, Fehim Škaljić, također se držao standardnih predizbornih tema svoje stranke, poput borbe protiv korupcije. Škaljić, međutim, nije govorio o konkretnim aktivnostima koje će njegova partija poduzeti, ako bude dio vlasti u narednom mandatu, po pitanju borbe protiv organiziranog kriminala i korupcije, osim generalnih stavova o depolitizaciji pravosuđa i uspostavljanju odgovornosti za nezakonito trošenje javnog novca. Jedino iole konkretno obećanje na ovu temu odnosilo se na to da funkcioneri ove stranke “neće zapošljavati djecu” u državnoj administraciji. Škaljić se osvrnuo i na stvaranje povoljnije poslovne klime, spomenuvši uvođenje jednostavnije procedure registracije firmi i smanjivanje poreznih opterećenja; no, kako su nadležnosti za ova pitanja na entitetskom nivou, na kom ova stranka nije učestvovala u vlasti, ne može se govoriti o njenim dosadašnjim rezultatima na tom polju.

Ono što je karakterisalo ovu debatnu emisiju jeste činjenica da niti jedan od gostiju nije govorio o konkretnim ciljevima i koracima koje će pokušati dostići u narednom periodu u oblastima koje su tematizirane u emisiji, pod uslovom da isti budu dio vlasti. Gosti su se međusobno optuživali za katastrofalnu situaciju u Bosni i Hercegovini, a sebe i svoju partiju najčešće prezentirali po konceptu “drugi su gori od nas”. Debatu je obilježila i prilično necivilizovana retorika među određenim gostima, koja je, nažalost, bila znatno upečatljivija od bilo kakvih konkretnih sadržaja i programskih ciljeva, ili osvrta na postignuća partija koje su predstavljali u mandatu 2010-2014. godine.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: